INTERVJU Zvonimir Lovrić, kandidat Domovinskog pokreta za gradonačelnika Velike Gorice: Uprave grada i gradskih poduzeća pretrpane su uhljebima koji nemaju što raditi Prvi potez bit će neovisna revizija financijskog poslovanja grada i tvrtki u gradskom vlasništvu /// Razumnijim poslovanjem može se uštedjeti /// Ni aktualna vlast ne zna s čime sve raspolaže /// Nekada je Gorica hranila Zagreb, a sadašnje stanje povrtlarstva i poljodjelstva je otužno

dr. lovrić
Prof. dr. sc. Zvonimir Lovrić, kandidat Domovinskog pokreta za gradonačelnika Velike Gorice / Foto. Domovinski pokret

Zvonimir Lovrić ušao je, kao kandidat Domovinskog pokreta, četvrti u utrku za gradonačelnika Velike Gorice. On je, uz Miroslava Škoru, jedan od osnivača Domovinskog pokreta, a njegova je biografija bogata životnim, domoljubnim i stručnim postignućima. 

Prof. dr. sc. Zvonimir Lovrić je primarijus, specijalist opće kirurgije i traumatologije, rođen u Osijeku 16.03.1954. Oženjen i otac troje djece. Sada je u mirovini.

Radio je u Klinici za kirurgiju K.B. Osijek do 1995., potom do umirovljenja Zvonimir Lovrić radio je u Klinici za kirurgiju K.B. Dubrava Zagreb, gdje je zadnjih desetak godina bio voditelj Odjela za traumatologiju.

Viši znanstveni suradnik, predavač traumatologije na ZVU 20 godina te pozivni predavač na Vojno-medicinskog akademiji u Bethesdi, Washington (USUHS).

Zvonimir Lovrić autor je nekoliko knjiga i poglavlja u stručnim knjigama i udžbenicima te tridesetak znanstvenih i stručnih članaka objavljenih u svjetskim časopisima.

U vrijeme Domovinskog rata Zvonimir Lovrić je bio kirurg u Ratnoj bolnici Osijek, voditelj Ratnog stacionara “A” bolnice i ratni kirurg Specijalnih jedinica policije MUP-a RH.

Odličja iz Domovinskog rata: Red Nikole Šubića Zrinskog, Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, Red Hrvatskog trolista, odličje Oluja, Spomenica Domovinskog rata.
Uniformed Services University of the Health Sciences (USUHS) iz Bethesde Washington (vojno-medicinska akademija SAD-a) odlikovala ga je 2013. plaketom “Michael E. DeBakey” za posebne zasluge u promicanju vojne kirurgije u svijetu.

dr. lovrić
Dr. Lovrić iz godina Domovinskog rata / Foto: Privatna arhiva dr. Lovrića

Koji je prvi potez koje ćete napraviti nakon što postanete gradonačelnik Velike Gorice?

Naravno, nova uprava treba se predstaviti djelatnicima, spoznati sve procese vođenja grada, prepoznati ljude na koje se može osloniti, posebice one koji su kompetentni u svome području. Nužno je upoznati sve djelatnike sa stavovima koje promičemo.

Prvi potez će biti provođenje neovisne revizije financija grada i tvrtki u vlasništvu grada: VG Čistoća, Komunalac, Vodoopskrba i odvodnja, GSG. Jedino na temelju toga se može početi planirati daljnji rad.

Dok se ne spozna stvarno stanje financija i učinkovitosti pojedinih službi, gradska uprava mora funkcionirati na način na koji građani ne smiju osjetiti promjenu. I inače, gradska uprava bi trebala raditi tako da ne smeta, posebice poduzetnicima. Brzina i jednostavnost usluge su presudni. Ne smije se nikada zaboraviti da je gradska uprava servis svojim stanovnicima.

Vrlo ja važno u prioritete uvrstiti raščlambu postojeće strategije razvitka grada i općine i vidjeti do koje se je razine stiglo s provođenjem.

Goričani se godinama žale na ZET, vozni red se ne poštuje, u autobusima su nesnosne gužve, … Grad svake godine izdvaja sve više novca iz gradskog proračuna, a usluga je sve lošija. Kako namjeravate riješiti problem javnog prijevoza, kada i koliko bi to trebalo koštati?

Mislim da je vrlo jednostavno provjeriti ugovore grada sa ZET-om. Postoje stručnjaci koji se razumiju u stvarnost i opravdanost cjenika prijevoza. Prema nekim saznanjima, postoje mogućnosti dogovora s drugim poduzećima prijevozničke djelatnosti, posebice kada se razmatraju veze grada Velike Gorice s okolnim selima od kojih su neka u ovoj situaciji izrazito zapostavljena. Na ovo je vezano i pitanje kakvoće cesta do tih sela.

Kada se to može riješiti ne mogu sada znati, jer mi nisu dostupni svi podatci o dosadašnjoj praksi i ugovorima.

Kako vidite buduću gradsku upravu? Naši sugrađani se često žale da je gorička uprava svijet za sebe, rijetko i sporo odgovara na upite i potrebe građana. Što planirate napraviti kako bi uprava zaista postala servis građanima?

Već sam napomenuo da uprava mora biti servis svim stanovnicima. Ispravno ste rekli “svijet za sebe”, što je nedopustivo.  Valjda je taj osjećaj poniznosti naših sugrađana pred djelatnicima gradskih (pa tako i državnih) službi ostao kao nasljedstvo iz vremena jednoumlja u kojem je država bila na prvom mjestu. Još uvijek mnogi zaposlenici uprave za sebe misle da su građani ovdje radi njih, a ne obrnuto. To je neodrživo i mora se mijenjati, posebice u situaciji u kojoj su uprave grada i gradskih poduzeća pretrpane djelatnicima (čitaj uhljebima) koji zapravo nemaju što raditi. Zasigurno ima ljudi koji smjerno i pošteno rade svoj posao i danas.

Nakon spoznaje o stvarnom stanju, valja hitno provesti novu sistematizaciju i preraspodjelu obveza.

Jedna od dužnosti gradonačelnika jest redovito praćenje stanja učinkovitosti sustava gradske uprave. Postoje i sustavi za mjerenje učinkovitosti rada na pojedinim radnim mjestima.

Naši sugrađani moraju biti zaštićeni od onih djelatnika uprave koji svoj nerad skrivaju iza navodnih “potreba poštivanja procedura” držeći time sugrađane u neizvjesnosti, na čekanju, ili ono najgore: najavljujući mogućnost požurivanja njihovih zahtjeva “osobnim dogovorom”.

Gorički proračun je veći od pola milijarde kuna, ali grad izgleda zapušteno, ulice su prepune rupa, radovi na aglomeraciji su to loše stanje još pogoršali. Roditelji u vrtiće nose wc papir i ubruse, u školama često nema wc papira… Mogu li se proračunska sredstva bolje upotrijebiti i usmjeriti tamo gdje su potrebnija?

Proračun od oko 550 milijuna kuna je stvarno velik. Cijeli život sam radio u zdravstvenom sustavu koji ima nevjerojatno velik proračun na državnoj razini (oko 26 milijardi kuna) i kao šef odjela ili pročelnik zavoda, ali i kao odjelni liječnik sam vidio kako se novac rasipa. Nema domaćinskog ponašanja. Tako je u gotovo cijeloj državi. Nitko me ne može uvjeriti da se ne može razumnijim poslovanjem uštedjeti barem 1%. To nije sitan novac. Za to je potrebno samo malo zdravog razuma. Mnogi ugledni gospodarski poduzetnici koje poznajem mi govore da nije toliki problem u novcu koji je pokraden u raznim aferama, razotkrivenim ili još nepoznatima, već je daleko veći gubitak nastao krivim potezima i odlukama vlasti na svim razinama našega društva koje su uništile puno veće iznose koje smo mogli uprihoditi. Dok se ne učini prava revizija materijalnoga stanja u gradu, nećemo znati koliko imamo i što možemo. Mislim da niti aktualna vlast ne zna s čime raspolaže. Sve što se pokaže kao dostupan novac u proračunu valja iskoristiti za poboljšanje života svih žitelja, a tu su i ulice, nogostupi, vrtići. Poticanje gospodarske aktivnosti našega kraja, zapošljavanje, ali ne u gradskoj upravi, donijeti će više novaca u blagajnu grada, ostaviti više ljudi na svome “gruntu” i time ćemo svi skupa napredovati. Nekada je Gorica hranila Zagreb, sadašnje stanje povrtlarstva i općenito poljodjelstva je otužno. Tu se može učiniti puno pomaka prema naprijed.

Natječaj za izgradnju pročistača je poništen. Još uvijek nije raspisan novi. Treba li Velikoj Gorici gorički pročistač ili je bolje da se priključi na zagrebački?

Usporavanje radova na aglomeraciji i prekid izgradnje pročistača je moguća Pandorina kutija. Nije razvidno koliko će to stajati grad u mogućim kamatama, penalima, i tko zna kakvim još sitnim slovima pisanim obvezama obzirom na povučena sredstva iz EU fondova. Tehničke varijacije dovršenja svoga prečistača ili spajanja na onaj grada Zagreba nisu baš do kraja jasne. Mislim da ne treba jurcati s odlukom. Opet, ne valja niti razvlačiti donošenje odluke, no ako sadašnja vlast nije u stanju donijeti stvarno dobru odluku, neka se ne zalijeće.

Koliko dugo živite u Velikoj Gorici i kako vidite budućnost našeg grada?

Rođeni sam Osječanin, u Velikoj Gorici živim od 1995. godine. U Zagrebu sam završio Medicinski fakultet, na njemu sam i postao doktor znanosti 1999. godine. Profesor sam kirurgije i u jednom manjem segmentu sam kao takav vezan uz nastavu na Veleučilištu Velike Gorice.

Ja sam dotepenec, velikogorički zet. Supruga i ja živimo u kući koju je njen otac gradio.  Naše troje djece, odrasli, akademski obrazovani samostalni ljudi isto žive u Velikoj Gorici. Tu su i moje troje unučadi, Gorica je moj grad, u njemu ću dočekati, nadam se, duboku starost, ovdje ću biti i sahranjen. Često ističem da je moj osobni interes u politici taj da stvorim ili bar pomognem stvoriti sve uvjete kako moja djeca i unuci, a tako i sva djeca i unuci našega kraja ne moraju sutra poći potražiti sreću pod nekim tuđim nebom.

Sadašnjost Velike Gorice je po mome uvjerenju status maloga grada na rubu velikoga Zagreba. Po mnogo čemu je to vidljivo: vezanost zaposlenjima, kulturna ovisnost, visokoškolska ovisnost, zdravstvena ovisnost, pa čak i turistička ovisnost.

To su ciljevi na čijim promjenama valja poraditi.

Tu su i često neprepoznate vrijednosti Turopolja, Posavine, naših jezera i šuma, a ponajviše vrijednih ljudi ovoga kraja, kojima gradska uprava ne samo da mora pomagati, već ne smije niti smetati u razvitku i poslovanju.

guest
0 Komentari
Umetnute povratne informacije
Pogledajte sve komentare