Nenad Črnko, životni intervju: Uvijek želim i volim pobjeđivati, a puls mi je tijekom utakmica na 150 otkucaja u minuti LJETNA SHEMA /// Projekt HNK Gorice smo započeli nakon jedne rečenice Ivana Šukera /// Sljedeće sezone Gorica mora osigurati mjesto u UEFA natjecanjima /// Mogao bih biti predsjednik HNS-a, ali smatram da bi to za Savez bio korak nazad /// Otkrit ću vam i moju najveću grešku

Nenad Črnko
Nenad Črnko / Foto: Gorica.info

Ovaj tekst dio je Ljetne sheme na Gorici.info. Tijekom kolovoza ćemo, naime, objavljivati tekstove koji su u proteklih godinu dana izazivali najveću pozornost naših čitatelja, zanimljive razgovore i lijepe priče iz našeg grada… Razgovor s čovjekom koji stoji iza svih uspjeha HNK Gorice i koji je nedavno izabran za dopredsjednika Hrvatskog nogometnog saveza objavljen je 3. kolovoza prošle godine.

Oni koji ga poznaju kažu da nikada ne pristaje ni na što manje od pobjede. Kažu i da je uporan, pa će napraviti sve što treba kako bi neki projekt doveo na najvišu razinu. Kako u poslovnom svijetu, tako, ako ne i još više, u sportu. Godinama je vodio NK Polet iz Buševca i doveo ga do respektabilne III. lige, kasnije se primio posla u HNK Gorici koju je doslovce stvarao od nule. Danas je Gorica, za one koji slučajno ne znaju, završila dvije uspješne sezone u Prvoj HNL, čvrsto je u sredini tablice, ali klupsko čelništvo, predvođeno Nenadom Črnkom želi više. Oni žele igrati u Europi.

  • Kako se uopće Nenad Črnko našao u sportu? Kako se razvijala sportska karijera?

– Mislim da je logičniji odgovor kako se s time moraš roditi. Moj otac je bio predsjednik Poleta negdje 1967. godine. Već tada kao trogodišnjak držao sam mu se za hlače i hodao za njim i s njim svukud, pa tako i na utakmice u Buševcu. Sjećam se gola Josipa Katalinskog u majstorici tadašnje reprezentacije sa Španjolskom i od tada mi nekako sve naginje na nogomet. Mislim da je to bilo negdje 1974. godine. Bio sam član prve generacije pionira u Poletu, u juniorima kapetan, dogurao do seniora. Tada sam shvatio da i nisam neka kvaliteta za nešto više te sam odmah, s nepunom 21 godinom, sjeo u upravu kluba i postao tajnik. S 23 već sam bio predsjednik i tako sve do početka rata devedesetih.

Polet iz Buševca, 1982. godine, Črnko je bio golman / Foto: Facebook Nenad Črnko
  • Kao da ste predodređeni da budete predsjednik.

– Tako ispada. Vratio sam se nazad 1999., pogodit ćete, opet kao predsjednik. Prošao s Poletom u sljedećih deset godina, sve do 2009., sve županijske rangove koji postoje od tzv. sedme pa do treće lige, a potom dalje do Prve HNL s Goricom. U međuvremenu sam još svašta radio u sportu, a ono najozbiljnije je bila funkcija predsjednika Zajednice športskih udruga grada Velike Gorice u dva mandata od  2005. do 2013. godine.

  • Kako je počela priča s HNK Goricom? Kako to da ste otišli iz Poleta, koji je tada bio uspješna nogometna priča?

– Polet je pod mojim vodstvom, od 1999. do 2009. godine, jako narastao i u te posljednje dvije godine igrali smo III. HNL zajedno s Radnikom. I dok je Radnik grcao u problemima i pod teretom financijskih obaveza, koje su se vukle još iz ranih devedesetih, i borio se grčevito za ostanak, Polet je konstantno bio u vrhu među prvih pet. No, moji suradnici i ja bili bili itekako svjesni da malo mjesto poput Buševca, s tek nešto više od 1200 žitelja, teško može pratiti zahtjeve visokih rangova. Te 2009. Dražen Barišić je po prvi puta izabran za gradonačelnika Velike Gorice, a naš grad je imao još jednu vrlo važnu osobu u Vladi Republike Hrvatske – Ivana Šukera. On je bio ministar financija, ali i veliki zaljubljenik u sport i uvijek je puno pomagao velikogoričkom sportu. S HNK Goricom sve se dogodilo neplanirano, na jednom neformalnom druženju. Tamo su, naravno uz mnoge teme, nogomet i sport imali važno mjesto. U jednom trenu Ivan je, onako preko stola pred tridesetak ljudi, rekao: ”Neno, moraš doći u Veliku Goricu i posložiti nogomet jer je to jedino logično”. Svi su zašutjeli, a ja sam onako iz topa odgovorio: „Ivo, ako ćeš ti stati iza tog projekta, ja sutra dolazim“. On se ustao i pružio mi ruku, ja sam je prihvatio i tako je krenulo. Sve dalje je povijest, Polet je promijenio ime u HNK Gorica, promijenili smo i adresu. Danas se samo možemo ponostiti s time što smo napravili.

  • I onda počinje, rekli bismo, gotovo munjevit uspjeh s Goricom. Brzo se iz treće prešlo u drugu ligu, koja je osvojena odmah u prvoj sezoni. No, nogometna birokracija nije dala Gorici da se tada popne u najviši rang. Potom još malo druge lige i onda dolazite u Prvu HNL. Kako ste zadovoljni s dvije sezone u elitnom rangu?

–  Ovo baš i nije pitanje za mene jer oni koji me ne znaju će reći da sam bahat. U sve što u životu radim ulazim s ambicijom, tražim maksimum od svih, a prvenstveno od samog sebe. Jako mi je drago što je u ovaj posao s Goricom ušao, slobodno mogu reći moj prijatelj, a sada i ravnopravan suradnik Mindaugas Nikoličius, koji je sličan, ali još bolji posao radio u Žalgirisu u Litvi. Slične smo naravi, jednakih pogleda i još većih ambicija. Zato od svake sezone očekujemo najviše. Mnogi su nam predviđali svašta, propast, borbu za opstanak, ispadanje… Nije se to dogodilo. Mogu samo reći da sam zadovoljan svime što je klub napravio u promidžbi i poziciji našeg grada na nogometnoj karti, ali plasmanom na tablici ne. Mogli smo i morali više u protekle dvije sezone, ali to ne znači da to nećemo popraviti u ovoj koja je pred nama.

Na potpisivanju ugovora s Kristijanom Lovrićem, zasad najvećom zvijezdom HNK Gorice / Foto: HNK Gorica
  • Onda, očito, Europa mora pasti u sljedećoj sezoni. Kakvi su, konkretnije, planovi za sezonu 2020./2021.?

– Planovi su fokusirani u tri pravca. Prvo učvrstiti financijsku stabilnost kluba, potom stvoriti još veći respekt na svim poljima i na kraju sve skupa začiniti ulaskom u UEFA natjecanja. Uvjeren sam bez obzira na krizu da je sve ovo moguće i to samo iz jednog razloga. Ne ovisimo o nikome osim o samom sebi. Udio gradskog proračuna u našim prihodima manji je od 10%. A mi u ovom trenutku zapošljavamo više od stotinu ljudi u klubu. Po svemu smo respektabilan gospodarski subjekt koji značajno vraća sredstva i u gradski proračun, kroz suradnju ozbiljno pomažemo i druge klubove i centre, poput Kurilovca i Velike Mlake. Zahvalni smo gradu i svim ljudima koji donose odluke i provode politiku što su globalno prepoznali sport i što ulažu u infrastrukturu. Bez te sinergije
ni našeg iskoraka ne bi bilo.

  • Ima li neko izvjesno pojačanje?

– Zasad je poznato da nam stiže Albi Doka, desni bočni iz Albanije, a za mene osobno vrlo važno pojačanje je produženje ugovora Ognjena Mudrinskog za još godinu dana. Još je ranije stigao vratar Ivan Banić iz Rudeša. Mnogima je promaklo jedno od najvećih pojačanja po meni, a to je Krešimir Šoš naš kondicijski trener. Bit će još novih imena vrlo brzo, no zasad ne treba izlaziti s informacijama dok naš sportski direktor ne dovrši sve razgovore i ne potpišemo nove ugovore.

HNK gorica mudrinski črnko
Ognjen Mudrinski ostaje u Gorici još godinu dana zbog čega je zadovoljan i predsjednik kluba Nenad Črnko / Foto: HNK Gorica
  • Govori se i o mogućoj privatizaciji HNK Gorice. Hoće li biti nešto od toga?

–  Privatizacija je logičan korak i do nje će sigurno doći. Kada? Ne znam. Ovisi o mnogo aspekata. Mi smo prvi klub u Hrvatskoj koji će privatizaciju provesti kao pozitivan u financijskim smislu. Nama, dakle,  privatizacija neće biti nužna kao jedina opcija za kontinuitet ili opstanak kao što je bila drugim klubovima. Način provođenja privatizacije propisan je zakonom i toga ćemo se, naravno, držati. Kad bude gotovo, uvjeren sam da će privatizacija donijeti mnogo pozitivnih stvari u klubu i da će se to osjetiti i na daljnjim vrijednostima kluba.

  • Član ste Izvršnog odbora Hrvatskog nogometnog saveza. Kakvi su vam planovi u krovnoj organizaciji hrvatskog nogometa?

– Osoba sam koja se brzo integrira i mislim da svojim iskustvom, i u amaterskom i u profesionalnom nogometu, mogu puno pomoći. Poznajem sve sustave natjecanja, organizacijske strukture klubova i saveza, ali isto tako volim raditi u timu, suočavati se s izazovima… Hrvatska je posebna zemlja, svi uvijek nešto tražimo i u takvim situacijama je i nama u HNS-u teško biti stalno uključen u sustave pomoći amaterskom nogometu, ako takve sredine nemaju dovoljnu potpore lokalnih zajednica. Kroz svoje djelovanje želim i nastojim da Hrvatski nogometni savez zasluži i dobije poštovanje sa svih strana i da stvorimo percepciju jednakog pristupa svim sredinama. No, isto tako očekujem pomoć i sudjelovanje svih uključenih u tim aktivnostima. Za sve stvari
u životu moraju postojati dvije strane sa zajedničkim ciljevima, a onda, zbog raznih stvari iz prošlosti, to je ponekad nemoguće spojiti. Ipak, smatram da smo i mi svakim danom sve kvalitetniji i da donosimo kvalitetne odluke, koje će sigurno stvoriti još bolje uvjete za hrvatski nogomet. Osobno nemam nekih velikih ambicija, dat ću tu sebe dok me trebaju i svjestan sam da svaka priča ima svoj početak i kraj.

A kada bi vam ponudili ili vas izabrali da postanete predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza?

– Ha, ha, pa pronađite mi nekog tko ne bi na to pristao..!? Ako me pitate bih li mogao biti na čelu takvog jednog saveza, sa svim obavezama i odgovornošću,  odmah ću reći: da, mogao bih. No, i dalje smatram da bi to za Savez bio korak nazad jer predsjednik Saveza mora biti osoba koja uživa ugled i respekt u nogometnom svijetu i da je Hrvatska premala zemlja da ima anonimce na čelu saveza… Itekako dobro znam gdje mi je mjesto, počašćen sam da mogu obnašati dužnost člana Izvršnog odbora i na neki način pomoći i nogometu u gradu i županiji. Sve ostalo neka bude dio budućnosti koja je pred nama.

Nenad Črnko, član Izvršnog odbora HNS-a, na SP 2018. godine / Foto: Nenad Črnko
  • Koja vam je najdraža stvar u dosadašnjoj sportskoj karijeri?

– Uvijek sam pun adrenalina, uvijek i na svim utakmicama. Puls mi je redovito na više od 150 svih 90 minuta, a nakon toga užasan umor kao da sam pretrčao stotinu kilometara, ali to sve se zaboravi s pobjedama. Tri su mi utakmice najdraže. Prvo, ona luda utakmica Gorice protiv Šibenika u drugoj ligi i potvrda direktnog plasmana u I. HNL. Potom, polufinale na Svjetskom prvenstvu s Englezima u Moskvi i nezaboravno finale s Francuzima. Tada sam u nekon trenutku nakon onog ludog polufinala sam sebi rekao: E, sad možeš i umrijeti jer si u nogometu prošao sve. Imam i tu srebrnu medalju iz Moskve doma na posebnom mjestu i doista nekako ispada da mi se sve ono što istinski sportaš poželi da mu se dogodi ja sam dobio.

  • Koja vam je najveća greška?

– Napišite neka se zna da sam s odgovorom na ovo pitanje najduže zastao. Ispada da sam bezgrešan obzirom da o tome dugo razmišljam. Imam puno pogrešaka, no, nastojim ih prepoznavati i učiti na njima. Možda mi je najveća mana, neću to nazvati greškom, što premalo hvalim svoje suradnike i oni to znaju. A doista smatram da imam najbolje suradnike na svijetu, zahvalan sam im do neba što su bili zajedno sa mnom dio nezaboravne sportske priče i bez njih ona ne bi bilo ovakva. Iskreno, to me uvijek proganja, ali mislim da sam najviše pogriješio 2006. ulaskom u politiku. Nisam imao, niti ću ikad imati političkih ambicija, imam mnogo dobrih prijatelja na svim političkim stranama i siguran sam da mi je to bila najveća pogreška, jer ponekad te cijene više ili manje kroz stranačke boje. A moje boje su oduvijek bile boje mog grada i svejedno s kime dizao ruku, ako je boljitak mog grada na prvom mjestu to ću uvijek učiniti.

  • Kada biste se mogli vratiti u prošlost i nešto promijeniti, što bi to bilo?

– Jaooo, pa to svi želimo i uvjereni smo kako bi se iz prošlosti vratili u budućnost još bolji i pametniji. Ima puno stvari koje bih kod sebe mijenjao da je to moguće, ali, budući je to nemoguće, ne treba se time previše opterćivati. I na mom putu prema budućnosti uvijek nastojim prepoznati svoje mane i pretvoriti ih u vrline. Uvijek kažem da svi imamo i pluseva i minuseva, pa je samo važno koliko smo toga svjesni i koliko smo svojih negativnih strana spremni okrenuti u pozitivne. Samo na taj način mijenjamo sebe, okolinu i stvaramo bolje društvo.

guest
0 Komentari
Umetnute povratne informacije
Pogledajte sve komentare