Ivana Dubovečak, jedna od najboljih hrvatskih učiteljica: Učiteljski Oscar ponovno u goričkoj OŠ Eugena Kvaternika Jedan od najstarijih projekata Ivane Dubovečak je radijska emisija Zvonjalica, na kojoj surađuje s kolegicom Marinom Mužek, lanjskom dobitnicom učiteljskog Oscara /// Učenje s četiri šape je projekt u kojem se uz pomoć terapijskog psa Kote svladava gradivo ///

ivana dubovečak
Foto: Privatna arhiva

Prije godinu dana s ponosom smo objavili tekst kako je Nagrada Ivan Filipović, najviše priznanje u školstvu, došla u ruke učiteljici Marini Mužek iz Osnovne škole Eugena Kvaternika. Ove se godine dogodilo nešto nezabilježeno u novijoj povijesti dodjeljivanja ove nagrade, a to je da drugu godinu zaredom nagradu osvoji djelatnica iste škole. Profesorica hrvatskog jezika Ivana Dubovečak odabrana je među 15 ovogodišnjih laureata.

Važna pisma preporuke

Važno je i istaknuti da su obje naše dobitnice izabrane i među 500 najboljih prosvjetnih radnika u Hrvatskoj. Učiteljsko vijeće predložilo je profesoricu Dubovečak za ovogodišnju nagradu, nakon čega je trebalo ispuniti sve kriterije potrebne za prijavu. Jedan od najvažnijih segmenata prijave su takozvana pisma preporuke, kojima na neki način opravdavate svoju prijavu i dajete joj određenu težinu.

– Jako je važno da pisma preporuke budu iz različitih sfera ljudskog djelovanja kojima dokazujete svoj rad i izvan zidova učionice. Da bi dobio takvu nagradu nije dovoljno raditi samo nastavu u razredu. Moraš pokazati i dokazati da radiš puno više od same nastave s tom djecom – uvodno objašnjava profesorica Dubovečak, koja sa svojim učenicima uistinu radi puno više od pukog odrađivanja školskog sata.

Brojni su projekti koji nose potpis profesorice Dubovečak. Jedan od najstarijih je Zvonjalica, radijska emisija koju uređuju i vode učenici goričkih osnovnih škola. Na ovom projektu usko surađuje s već spomenutom kolegicom Marinom Mužek.

– Zvonjalica je najdugovječniji i najpoznatiji projekt, koji već 18 godina živi zahvaljujući učenicima naših osnovnih škola. Kroz projekt je prošlo više od četiri tisuće djece, što ispred, što iza mikrofona. Zamišljen je da djeca koju zanima novinarstvo upravo kroz novinarsku grupu pripremaju emisiju na način da odluče o temi svake pojedine emisije, kojeg gosta žele pozvati te osmišljavaju pitanja. Uglavnom, zamišljena je kao nekakva izvannastavna aktivnost novinarske skupine – pojašnjava profesorica Dubovečak.

ivana dubovečak

Učenje s četiri šape jedinstven je projekt na našim prostorima u kojem se uz pomoć terapijskog psa Kote svladava određeno nastavno gradivo. Provodi se u suradnji s goričkim Centrom za odgoj i obrazovanje u nižim i višim razredima osnovne škole na satovima hrvatskog jezika. I ovaj projekt realiziran je u suradnji s učiteljicom Mužek.

I pas može pomoći učenicima da savladaju gradivo

ivana dubovečak

– Istina je da Kota ne zna hrvatski, ali ga zna njezina trenerica. Uvijek se dobro pripremimo i dogovorimo što ćemo raditi. Za svaki takav sat potrebna je jako dobra priprema jer je metodika rada sasvim drugačija kad je u cijelu priču uključen i pas. Kada djeca ispravno riješe određeni zadatak, dobiju nagradu od Kote. Pas je ustvari taj koji dijeli nagrade u obliku masaže šapicama po leđima i slično. Isto tako ako daju pogrešan odgovor, Kota padne na bok i pravi se mrtva. Trenerica joj dade znak, kojeg djeca naravno ne vide, i Kota padne na bok. I nema šanse da Kota oživi dok joj trenerica to ne kaže. Na tim satovima malo odmičemo ulogu učitelja sa sebe i prebacujemo na psa, a to je djeci vrlo zanimljivo. Djeca s posebnim potrebama iznimno dobro reagiraju na ovakav tip učenja i njima je to i više nego potrebno – s ponosom ističe profesorica Dubovečak.

ivana dubovečak

Naravno, svi ovi projekti koštaju i vrlo često su kolegice Dubovečak i Mužek davale i puno više od dobre volje da bi se projekti održali i zaživjeli u obliku u kojima ih danas poznajemo.

– Pohodili smo i još uvijek pohodimo goričke obrtnike koji nam pomažu na različite načine. Treba reći da jedan Kotin dolazak u razred košta 700 kuna. To znači da ako pas dođe jednom mjesečno u moj razred i jednom u razred kolegice Mužek, potrebno je osigurati 1400 kuna. Slično je bilo i u počecima Zvonjalice, sve dok Grad nije uvidio vrijednost tog projekta i preuzeo pokroviteljstvo – naglašava profesorica Dubovečak.

ivana dubovečak

Osim ova dva najvažnija projekta, učenici profesorice Dubovečak sudjeluju i na nizu projekata preko platforme e-twinning.

Sudjelovanje u brojnim projektima

– Priznajem da sam se u početku malo plašila hoćemo li sve to moći raditi uz redovitu nastavu, ali vrlo brzo sam shvatila da preko te platforme možemo puno kvalitetnije učiti i sadržaj hrvatskog jezika. Osim toga, učimo se i nekim drugim stvarima, dobroti na primjer. Preko projekta Dvadeset dana dobrote skupljali smo pomoć za djecu u Petrinji i nosili im različite potrepštine. Kroz drugi projekt promoviramo znanost među djevojčicama, kako bi od najmlađih dana shvatile da znanost nije rezervirana isključivo za dečke i muškarce. U goste nam dolaze znanstvenice različitih profila koje djeci svjedoče da se sve može ostvariti i svojim primjerima to potvrđuju. Također sudjelujemo i u projektu Safe Internet Day. Riječ je o jednom vrlo vrijednom projektu jer se djeca uče sigurnosti na Internetu, nečemu što danas postaje prijeka potreba. Sudjelujemo i u projektu medijske pismenosti u sklopu kojega učimo o medijima, posjećujemo televizijske, radijske i novinske kuće. Kroz takve projekte djeca se uče životu – zaključuje profesorica Dubovečak i ističe da je za sav taj angažman potrebno itekako razumijevanje radnih kolega, ali i obitelji.

Kako sama priznaje, želja joj je podići kvalitetu rada na još višu razinu, za što su potrebna financijska sredstva i informatička infrastruktura. Za sudjelovanje na svim tim projektima preduvjet je internetska veza, koja često puta i nije dostupna u školi.

– U tim se slučajevima snalazimo kako znamo i umijemo. Najčešće moj mobitel glumi baznu stanicu pa djeca koriste taj internetski izvor – kroz smijeh će profesorica Dubovečak, ali i dodaje da su pojedini informatički alati itekako skupi pa bi određena financijska injekcija bila više nego dobrodošla.

Grad Velika Gorica zaboravio na dobitnicu Oscara?

Nagradu Ivan Filipović može se zaslužiti i dobiti samo jednom u životu i samo se 15 nagrada godišnje dodijeli u svim segmentima odgoja i obrazovanja na području cijele Hrvatske. To dovoljno svjedoči o njezinom značaju i vrijednosti. Još k tome kad nagrada dvije godine zaredom ode u istu školu znači nevjerojatan uspjeh za svaku sredinu, pa tako i za Veliku Goricu. Struka i kolege prepoznale su tu vrijednost, ali ipak ostaje trag gorčine što to nije prepoznao i Grad.

– Iskreno mi je žao što Grad Velika Gorica nije osjetio potrebu da na neki način oda priznanje što si osvojio takvu nagradu za svoju školu, za svoj grad. Tim više što dvije godine zaredom nagrada ide u isti grad, u istu školu. Malo mi je žao što nitko nije niti registrirao da se to dogodilo. Ljudi iz Varaždina me zovu i čestitaju, a iz mog grada nitko. Tim više što smo i učiteljica Mužek i ja odabrane u 500 najboljih učitelja u Hrvatskoj. Znam da su brojne sredine organizirale skromne svečanosti za svoje nagrađene učitelje i profesore, što nažalost kod nas nije bio slučaj – pomalo razočarano zaključuje profesorica Dubovečak.

ivana dubovečak

No osmjeh joj se brzo vrati na lice čim se spomenu njezini učenici, za koje je ona dostupna i nakon završetka nastave. Jer rad na svim tim silnim projektima izlazi izvan okvira nastavnog kurikuluma i službenog radnog vremena. Osim rada s djecom u razredu, profesorica Ivana Dubovečak je i mentorica studentima koji pohode njezine satove i uče osnovne nastavničke korake. Osim što uči studente, ona je i sama studentica. Naime, samo je još obrana rada dijeli od akademske titule doktorice znanosti. Sve navedeno uistinu svjedoči da nagrada nije mogla doći u bolje ruke, još k tome kad je dodjeljuje struka. Sto puta bravo!

 

 

guest
0 Komentari
Umetnute povratne informacije
Pogledajte sve komentare