Škot Martin Cruickshank, koji živi u Velikoj Gorici, planira preveslati Atlantik Osim u čast 30 godina od priznanja Hrvatske, veslat će i za projekta „Atlantik – Banovina“ koji uključuje izgradnju i opremanje edukativno-terapijsko-rekreativnog centra za djecu na području Banovine

Škot Martin Cruickshank s činom kapetana britanske vojske 1991. priključio se kao dobrovoljac obrani Hrvatske. Branio je Vukovar. Oženio se i s obitelji živi u Velikoj Gorici. Njegovi preci baštinili su vojnu tradiciju. Djed je bio vojni doktor u oba svjetska rata. Život mu je u znaku pomicanja granica, vojničkog poziva i ekstremnih sportova.

Martin Cruickshank (61) zajedno s Wernerom Ilićem (51), ratnim zapovjednikom Centra za obuku dočasnika u Šepurinama, kreće 15. siječnja na opasnu ekspediciju veslanja preko Atlantika, rekao je za Novi dan N1.

Iz britanske vojske na prvu liniju ratišta u Hrvatsku

– Rođen sam u Škotskoj u obitelji vojne tradicije. Točno sam znao tijekom odrastanja što želim raditi u životu. Upisao sam se u vojsku. Moja karijera me u britanskoj vojsci u jednom trenutku smjestila iza radnog stola, a to nije nešto što je bila moja ideja vojske. Pročitao sam članak o bitci za Vukovar i odlučio sam doći u Hrvatsku. Tjedan nakon dolaska bio sam na prvoj liniji u Vinkovcima i Vukovaru. Werner Ilić s kojim idem preko Atlantika u ratu devedesetih bio je moj zapovjednik – ispričao je Martin.

“Čitao sam knjigu na aerodromu i odlučio preveslati Atlantik”

– Ništa nisam znao o prekooceanskom veslanju do 2015. godine kada sam čekajući let za Hrvatsku kupio knjigu naslova ‘Sol, znoj i suze’. Nisam ni polovicu knjige pročitao već sam odlučio preveslati Atlantik. Iste godine kupio sam polovni drveni brod u Španjolskoj i sa svojom sestrom sam krenuo na putovanje. Na žalost, pratila nas je nesreća od samog početka. Desalinizator nam nije radio, izbio je požar na brodu, slomilo nam se kormilo i na dvije trećine puta prevrnuo nas je veliki val, voda je ušla u kabinu i izgubili smo svu elektriku i odustali smo – prisjetio se Martin.

martin
Foto: Facebook

Prikupljamo novac za Centar za djecu na Banovini

– Sad imamo novi brod baš dizajniran za Atlantski ocean. Nosimo 300 litara vode i svu našu hranu ispod palupe. Imamo dvije kabine, za opremu i spavanje. Ideja je da ako vas val okrene, zračni jastuci u kabinama nas mogu vratiti – govori Martin.

– Nećemo oboriti svjetski rekord, jedan sam već oborio u padobrantstvu. Dražen Hržinjak, predsjednik Udruge veterana, vojnika i domoljuba pruža nam podršku. Prikupit ćemo novac za izgradnju edukacijsko rekreativno rehabilitacijskog centra za djecu na Banovini i nadamo se da ćemo mu pomoći – kaže.

“Znamo što nas čeka. Bit ćemo mala mrlja usred Atlantika”

– Ako ste temeljno u dobroj formi, spremni ste. Atlantik je osvojiv. Stvar je mentalne snage. Nisam prolazio poseban trening. Ja znam što nas čeka na oceanu i svaki slobodni trenutak se pripremam. Kad ste na malenom čamcu usred oceana, trebate podnijeti i tu vrstu monotonije. Vi zapravo postajete mala mrlja usred golemog oceana izložena milosti i nemilosti vremenskih uvjeta i za to treba mentalni stav. Ako nešto pođe po zlu s brodom, moramo to popraviti ili živjeti s tim. Nakon što otplovimo s Kanara, naći ćemo se usred golemog oceana. Tad shvatite kako ste mali. Sigurno će naići i oluja i valovi. Priroda je snažna, mi smo ranjivi – govori.

Tri mjeseca bit će dovoljna do Atlantika

– Ne bismo ovo mogli učiniti bez potpora naših obitelji. Werner i ja bit ćemo na brodu, a moja supruga ima teži zadatak, mora se brinuti za djecu i kuću i neće znati u kakvoj situaciji se mi nalazimo. Naši prijatelji misle da smo ludi, ali dokazat ćemo da to nije tako. Krećemo na put 15. siječnja, na dan međunarodnog priznanja Hrvatske. Brod vozimo u Španjolsku. S Gran Canarie krećemo krajem siječnja. Trebat će nam nekoliko dana za test čamca i opreme. Hrane imamo za 90 dana, ako nam vrijeme dopusti, možda uspijemo za 70 dana. Tri mjeseca bit će dovoljno – zaključuje Martin.

 

 

guest
0 Komentari
Umetnute povratne informacije
Pogledajte sve komentare