KOLUMNA Put do uspjeha: Je li moguće živjeti i preživjeti bez mobitela? Piše: Siniša Drobnjak, velikogorički poduzetnik

siniša drobnjak
Siniša Drobnjak

Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.

U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.

Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.

Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.

U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.

Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, završio i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita, o čemu je također napisao priču za naš portal.

Ovo je Sinišina 69. kolumna za portal Gorica.info.

POSLOVNE LEKCIJE S VELEBITA #2

Vraćajući se danas sa službenog puta, stao sam na benzinskoj pumpi i dok sam tankirao auto, bacio sam na trenutak pogled na kafić u sklopu pumpe. Svi koji su sjedili u kafiću gledali su u svoje mobitele.

Na trenutak sam se sledio od spoznaje koliko smo postali ovisni o trenutačnom izlučivanju hormona “sreće” kojim nas je pametni telefon otuđio od drugih ljudi i okoline.

Okupiranost i zaposlenost nebitnim postale su nove društvene norme.

Već prvog dana Highlander izazova, fizički ste prisiljeni odustati od tipkanje po mobitelu i konstantnog gledanja u ekran. Razlog je jednostavan – na Velebitu nema signala.

Ovisnost o tehnologiji je toliko duboko ukorijenjena u naše društveno biće, da cijelo iskustvo prvog dana bez korištenja mobitel podsjeća na odvikavanje od droge ili alkohola.

Planina bez signala za mobitel vam nalaže da se posvetite stazi kojom koračate. Nema prostora za tipkanje i hodanje ukoliko ne želite završiti sa uganutim zglobom ili nekom težom ozljedom.

Strmi usponi crpe svu energiju i predanost izazovu, a još strmiji silasci troše zadnje atome snage iz vaših načetih rezervi.

Svaki daljnim korakom, mobitel polako, ali sigurno gubi svoje teško stečeno centralno mjesto u vašem životu i prepušta ga prirodi i planini.

Odjednom shvatite da sve oko vas počinje usporavati i da dubina iskustva koje upravo proživljavate, nema apsolutno nikakve veze s količinom informacija kojom ste navikli da vas zatrpava ekran vašeg mobitela.

To usporavanje se u prvi mah čini neprirodnim, jer navikli smo na visoke frekvencije, brzinu i zasićenost naših čula informacijama.

Potrebno je neko određeno vrijeme da vaše tijelo počne prihvaćati tu usporenost, jednostavnost, čistoću i ljepotu prirode koja vas u svakom trenutku okružuje – i ne traži ništa zauzvrat. 

Ne morate lajkati nečiji post ili staviti novi selfie na Instagram. Ne morate napraviti apsolutno ništa.

Statičnost planine u čijem ste dnevnom boravku, neumoljivo spušta vašu gradsku i poslom nabrijanu frekvenciju – na svoju.

I tako iskustvo življenja bez mobitela s početka ove priče, počne “silaziti” sa intelektualne razine na emotivnu, da bi ga na kraju integrirali na onoj najbitnijoj razini kad to postane dio vaše fiziologije.

U tom trenutku shvatite da usporavanje na frekvenciju planine i prirode daje onu toliko željenu dubinu iskustva i fokus, koji su nam nasilno oduzeti korištenjem tehnologije.

Taj nam je fokus toliko potreban, jer da bi smo stvorili prave promjene u bilo kojem aspektu života, moramo adresirati uzrok ili stvarni problem, a ne tretirati simptom.

U suprotnom ćemo samo iznova premještati namještaj po istoj sobi, zavaravajući sami sebe da stvaramo stvarne promjene.

Povratak s planine u užurbani život u kratkom je roku vratio stvari na staro i mobitel se ponovo našao u centralnoj ulozi nakon nekoliko dana.

No, ovaj puta sam lekciju fokusa na jednu stvar pretvorio u ritual razmišljanja koji sada radim prvog na početku svakog dana.

Sposobnost da sjedim 45 minuta fokusiran na neodgovoreno pitanje koje se nalazi napisano na papiru ispred mene, zadnja je i najbitnija lekcija Highlander izazova.



guest
0 Komentari
Umetnute povratne informacije
Pogledajte sve komentare