Dan crvenih haljina: Velikogoričanka Ana-Maria Belčić imala je samo 23 godine kada je doživjela prvi moždani udar Crvena haljina – simbolizira univerzalnu sliku žene, boju zdravlja i života, ali i upozorenje /// Svake godine od moždanog udara umre trostruko više žena nego od raka dojke /// Moždani udar može se spriječiti u velikom broju slučajeva i zato moramo preuzeti brigu o vlastitom zdravlju ///

Ana-Maria i danas se bori s posljedicama moždanih udara / Foto: Privatna arhiva

Javnozdravstvena akcija Dan crvenih haljina provodi se kako bi se podigla svijesti o specifičnostima moždanog udara u žena. Moždani udar ne bira, pogađa podjednako mlađe žene kao i one starije životne dobi. Svake godine od moždanog udara umre trostruko više žena nego od raka dojke. Jedino se prevencijom može ublažiti ta strašna statistika.

Kako bi upozorila na posebnosti moždanog udara u žena, naša sugrađanka Ana-Maria Belčić (26) odlučila je ispričati svoju priču.

Ana-Maria je završila ugostiteljsku školu, smjer konobar, ali ne radi u struci, ponajviše zbog moždanog udara. Živi u Velikoj Gorici sa svojim zaručnikom. Trenutno je zaposlena kao agent u korisničkoj podršci na njemačkom jeziku.

– S obzirom da oduvijek radim s ljudima, dobro se snalazim na toj poziciji, najviše jer nije uključen fizički rad kojeg ne bi mogla u potpunosti obavljati zbog posljedica moždanog udara. U slobodno vrijeme se volim družiti s prijateljima, gledati serije, šetati – priča nam Ana-Maria.

Prvi moždani se dogodio iznenada, bez upozorenja

Opisuje nam kako je prvi moždani udar doživjela iznenada 13. kolovoza 2019. s tek navršenih 23 godine.

– Dogodio se iznenada, nisam ga očekivala s obzirom da nisam imala nikakvih ozbiljnijih zdravstvenih problema. Tjedan ili dva prije imala sam problema s mjehurom što mi nije strano i ne povezuje se sa simptomima moždanog udara. Dakle, simptoma nije bilo. Osim povraćanja i gubitka osjeta desne strane tijela sjećam se da sam bila svjesna da se nešto događa sa mnom, ali nisam bila u mogućnosti pozvati pomoć i objasniti što osjećam. U tom trenutku me moja mlađa sestra pronašla na podu i pozvala društvo. Cura iz našeg  društva je medicinska sestra i znala je da treba pozvati hitnu pomoć. Iduće čega se sjećam je da sam se probudila u bolnici i bila iznimno umorna i ošamućena. Brzom reakcijom liječnika  život mi je spašen ugradnjom stenta – kaže Ana-Maria.

Drugi moždani udar dogodio se 28. studenoga iste godine. Tada sam osjetila simptome, sjeća se Ana-Maria.

– Trnci u desnoj ruci, slabost, dezorijentiranost, gubitak motoričkih sposobnosti, čitanje i pisanje, jaka glavobolja. Naravno, bio je prisutan strah zbog prijašnjeg moždanog udara te smo odmah odlučili otići na hitnu. Dolaskom na hitnu rečeno mi je da sam doživjela drugi moždani udar. Srećom nije bilo većih  fizičkih posljedica. Međutim usporen  je oporavak od prvog, najviše zbog utjecaja na moje psihičko zdravlje. Zbog nedostatka motivacije, bilo mi je otežano obavljanje svakodnevnih poslova, odlazak na terapije i izbjegavala sam svaki oblik socijaliziranja – priznaje Ana-Maria.

Danas živi s posljedicama moždanog udara 

Što dovodi do moždanog udara, postoji li “okidač”, što kažu liječnici?

Razlog moždanog udara bio je ugrušak krvnih žila kojeg je izazvala urođena srčana mana (rupica na srcu). Nakon otkrivene srčane mane ugrađen mi je stent i na srcu, kaže Ana-Maria. Posljedica dva moždana udara osjeća i danas.

– Ostale su poteškoće u hodu i korištenje desne ruke. Moram puno vježbati rukom i nogom, moram se zdravo hraniti, piti određene lijekove protiv zgrušavanja krvi i što manje se živcirati oko nebitnih stvari.

Pitamo je kako izgleda život nakon dva moždana udara?

– Sada moj život izgleda kao i prije moždanog udara, osim tih poteškoća s rukom i hodom, sve je isto kao prije zahvaljujući mojim roditeljima, obitelji, prijateljima i zaručniku koji su mi to omogućili prihvaćanjem situacije takvu kakva je i iz nje izvući najbolje što je moguće.

Potpora obitelji, zaručnika i prijatelja je neprocjenjiva

Danas bi Ana-Maria signale moždanog udara brzo prepoznala.

– Sada bih signale/simptome prepoznala odmah. To mogu biti glavobolja, trnci u ruci, nozi i licu, slabost, dezorijentiranost, gubitak motoričkih sposobnosti, čitanje i pisanje…

Za nju je izuzetno važna podrška obitelji i okoline jer je zahvaljući njima ostala pozitivna.

– U mojoj situaciji podrška obitelji, prijatelja, zaručnika bila je zaista jedina stvar koja me u tom trenutku držala pozitivnom i voljnom za oporavak, koji je bio težak i još uvijek traje i trajat će još neko vrijeme. Znam da su oni ovdje i da će navijati za moj uspjeh dok ne dođe kraj svemu tome.

Uz to, zaručnik i ja čekamo naše prvo dijete i sada više nisam samo ja bitna, sad imam još jedan razlog da dam 150% sebe na oporavak. Svog zaručnika posebno moram pohvalit cijelom svijetu jer se našao u toj situaciji kada je mogao pobjeći glavom bez obzira a ipak je bez razmišljanja ostao i dao mi najveću podršku koju žena u tom trenutku treba – poručuje Ana-Maria.

 

 

 

Tvornica sadržaja - Vodimo Vas do cilja
Subscribe
Notify of
guest
0 Komentari
Umetnute povratne informacije
Pogledajte sve komentare