Sanja, Marinko i Zec: O bandu, muzici, životu i karijeri. Ne smijemo koristiti ime Novi fosili, ali o Rajku sve najbolje

Foto: Happy FM

Članovi grupe Novi fosili Sanja, Marinko i Zec danas zajedno nastupaju, ali više ne smije koristiti ime svoje bivše grupe. Nakon spora s pokojnim Rajkom Dujmićem oko prava na korištenje imena banda, potvrdili su da se ne smiju predstavljati kao Novi Fosili, ali za Rajka imaju samo riječi hvale. Goričani su u njihovim pjesmama mogli uživati na Adventu.

Riječ je o bandu koji ne treba previše predstavljati, dobro su poznati publici već 40 godina, a uz njihove smo hitove rasli, zaljubljivali se, rastajali, mirili, te odlazili na utakmice Dinama. Uz neke prekide u karijeri, Sanja, Marinko i Zec ovih se dana spremaju za nastup u Herceg Novom, zatim slijedi Bosna i Kanada, a moći će ih na proljeće slušati i u Zagrebu, najavili su u gostovanju na Happy FM-u.

Kada ne putuju i ne nastupaju, kafiće i klubove zamijenili su planinarenjem, pa se druže u malom krugu velikih ljudi, kaže Zec. „Kad ti je cijeli život na putu, onda ti je sada najljepše biti doma, odnosno u planinama”.

novi fosili
Foto: Happy FM

Za ime banda zaslužan je i Arsen Dedić 

Nakon spora oko prava na korištenje imena banda Novi Fosili, potvrdili su da se ne smiju predstavljati kao Novi Fosili, ime – sklepano davno u jednoj zagrebačkoj slastičarnici.

Marinko je bio prisutan na toj kavi pred puno godina i desetljeća kada je pokojni Arsen Dedić pitao ‘kaj je dečki, čujem da ste osnovali band, kak ćete se zvati? Mi smo rekli da ćemo se zvati Fosili, pa je Arsen digao glavu i rekao pa onda se nazovite Novi Fosili, da se ljudi čude, i tako je ostalo.

Prvi poziv u band Vladimir Kočiš Zec je odbio, kaže da se u to vrijeme uvjetno rečeno bavio rock’n’rollom i jazzom, te su mu Novi Fosili bili ‘kuruza’. No, kad su mu predočili poslovanje banda, da imaju tjedno dva, tri koncerta te da je band na dobrim ekonomskim osnovama, onda je pristao.

I tako je nastao jedan spoj velikih emotivaca, koji žive i rade punim plućima. Osamdesetih godina prošlog stoljeća band je imao turneje koje su trajale po tri, četiri mjeseca, pa i po dva koncerta dnevno. Članovi su se naravno upoznali, povezali i zavoljeli te ih danas veže duboko prijateljstvo isprepleteno i kumskim vezama.

Profesionalnost, upornost i ljubav prema tome što vole urodilo je brdom velikih pjesama i hitova koji se slušaju i dan danas i ljudi zbog tih pjesama i danas dolaze na njihove koncerte.

Plave, duge kose, zauvijek besprijekorne frizure, Sanje se svi sjećaju kao prave zagrebačke ljepotice u koju su svi dečki bili zaljubljeni, i kada je ušla u band s 19, i danas kada čeka da napuni 60 izgleda mladoliko. To pripisuje genetici, i tome što zadnjih 10, 15 godina ima par kila viška, kaže Sanja i dodaje „Neka mudra dama je jednom rekla da se žena kada dođe u godine mora odlučiti između lica i guzice, ja sam se odlučila za lice pa je rit malo poveća“.

Stylinzi iz Londona 

U to vrijeme nije bilo stilista. Sedamdesetih godina išli smo u London kod pravog stiliste. Pratili smo trendove u svijetu jer smo vidjeli da se bandovi posebno oblače, pa smo Zeca proglasili odgovornim za modu u bandu. U Sohou je živio i radio šnajder Colin Wild (Divlji Colin), kod kojeg su se oblačili rokeri Slade i Bonney M.

Već idući dan ujutro imali smo gotove kreacije, za Đurđicu je Wild skrojio dvije haljine. Nije to bila baš odjeća kompatibilna za splitski festival, i sjećam se kad smo se pojavili na Festivalu da je voditeljici Jasmini Nikić skoro pao mikrofon iz ruke, naime došli smo u širokim trapezicama, uskim blejzerima, platforma cipelama, blještavi sa šljokicama.

Kasnije, 80ih, su se sami dogovarali i brinuli o stajlinzima jedno vrijeme su imali suradnju s obitelji Šafranko, Helenom i Rudijem.

“Imamo tri grupe obožavatelja”

U dugoj karijeri doživjeli su i preživjeli svašta, priča Sanja, pa je tu bilo i rikavanja razglasa, padova na bini, cipele su letjele u publiku, Marinku je grudnjak doletio u glavu. Jednom ga je na nastupu u Rusiji i ‘stislo’ na pozornici pa je morao otrčati na jedno mjesto.

Nisu imali previše problema s fanovima, a Zec kaže da su se njihovi obožavatelji podijelili u tri kategorije:

Sanju dan danas obožava populacija muško-medicinsko osoblje, duhovit je Zec: doktori, kirurzi, kiropraktičari, stomatolozi, ja sam više za prosvjetu: nastavnice, tete u vrtićima, učiteljice, a Marinko kaže da njega vole ovi iz pogrebnog poduzeća.

Rajko je imao nepresušan talent 

Mi smo bili petero ljudi koji su se spojili iz različitih afiniteta prema glazbi, segmenata i miljea, no dogodilo se da su naši glasovi napravili jednu prekrasnu harmoniju i posebnu boju, a za to je bio zaslužan nepresušan talenat Rajka Dujmića koji je znao od svakog iz nas izvući ono najbolje što je imao, naročito od pjevačica. To znaju i mogu samo veliki znalci i ljudi koji razumiju glazbu, rekao je Zec.

Kad je Rajko na probu donio pjesmu E moj Saša, ja sam mislio kakva je ovo pjesma, kad ono ne hit, nego hitčina, kaže Marinko.

Rajko je bio jedan genijalac i umjetnik i čovjek. Rajko nedostaje svima u regiji ne samo u Hrvatskoj. Moje je mišljenje, kaže Sanja, da joj se čini da danas ima jako puno izvanrednih pjevača, producenata, aranžera, no da nedostaje pravih autentičnih iskrenih autora poput Rajka. Rajko je bio jedan od najvećih. Da je Rajko živ, i danas bismo nešto snimali, vjerojatno više prilagođeno našim godinama i zrelosti, dodaje Zec.

Rajko je obilježio veliki period naših života tim prekrasnim pjesmama i mi ih dostojanstveno izvodimo na koncertima i dan-danas, poručuju Sanja, Marinko i Zec.

 

 

guest
0 Komentari
Umetnute povratne informacije
Pogledajte sve komentare