Na Matičinom četvrtku u Područnoj knjižnici Galženica u četvrtak navečer održana je promocija trilogije autora Đure Mesića. Trilogiju čine naslovi “Rodoslovlja obitelji Podlapca/Podlapače” (2017.) i “Rodoslovlja obitelji Pišača/Krbave i Tolića” (2018.) i “Župa sv. Jurja mučenika Podlapac/Podlapača 1702. – 2022.” (2022.). Prva dva naslova objavljeni u nakladi Ogranka Matice hrvatske u Velikoj Gorici, a treću knjigu objavila je Matice hrvatske, Ogranak u Požegi.
– Ako ne cijenimo svoju prošlost, izgubit ćemo budućnost. Zaboravimo li naše korijene, nećemo moći rasti… kazao je Đuro Mesić na samom početku predstavljanje trilogije koja je za mnoge kapitalno djelo s epitetom i spomenka ovom dijelu Like. Zbog svih poratnih iseljavanja stanovništva iz tih krajeva te jako malo sačuvanih pisanih tragova, nepostojanja matičnih knjiga i “zakona šutnje na određeno vrijeme”, bilo je pravo čudo doći do podataka potrebnih za ovu Mesićevu književno-istraživačku avanturu.
Naglasak u prvom i drugom dijelu trilogije odnosi se na pretke i rodoslovlja Mesićeve uže i šire obitelji, da bi uranjanje u tu tematiku iznjedrilo podatke o precima ne samo njegove obitelji, već i mnogih drugih obitelji. Iz čega se pak rodila želja i za daljnjim puno opširnijim istraživanjem povijesti mjesta koja se spominju u knjigama.
Bila je to skoro nemoguća misija jer mjesto je danas demografski na rubu izumiranja, a put do iseljeništva i živućih potomaka veoma skup i dalek. Stoga je pravo čudo da je Mesić uspio popisati rodoslovlja unazad 300 godina. Zahvaljujući svojoj upornosti i entuzijazmu, popisao je imena i prezimena članova mnogih obitelji pa čak zapisati i način na koji su stradavali i od čega su umirali ljudi toga kraja.
Obljetnica župe poslužila kao inspiracija za treću knjigu
Razlog nastanka treće knjige bila je 320. obljetnica Župe sv. Jurja mučenika Podlapca/Podlapače, jedne od najstarijih župa u Lici, ali i Mesićevo traganje i pronalazak još veoma zanimljivih i neobjavljenih članaka i novosti vezanih za to mjesto. Uz ostale, i jako važnih o prvoj školi izgrađenoj 1779. godine i spomenutoj crkvi te prirodnom okruženju krbavskog i podlapačkog polja još od pred i post turskog vremena.
U obilju činjenica o razvoju i propadanju ličkog kraja, “našalit” će se i s proročanskim stihovima A. G. Matoša nastalim početkom 20. st. kada se gradila pruga Zagreb – Split, a koji kažu: “Željeznicu dobit će Lika kad više neće imat stanovnika”. U svom istraživačkom pohodu, Mesić je došao i do podataka da je na potonulom Titaniku bilo čak 15-ak Ličana, od kojih su dva uspjela preživjeti.
Sve novoistraženo, slikom i riječju povezao je sa sadržajem prva dva naslova, navodeći i sve stare kućne brojeve te specijalne karte mjesta s ucrtanim svim kućama od prije 150 i 40 godina. Rezultat upornosti i velikog posla, bio je poveći dio povijesti stanovnika tih ličkih mjesta da bi trilogija danas nudila mnoga saznanja o mjestu Podlapac/Podlapača s pripadajućim selima Breštane, Jagodnje, Mekinjar, Pišač/Krbava i Tolić.
– Veoma je zanimljivo poglavlje koje govori o ratnim i poratnim iseljavanjima stanovnika tih mjesta u prekooceanske zemlje. Riječ je, naime, o stotinama i stotinama ljudi koji su diljem svijeta stekli uspješne karijere, o čemu će tek nova istraživanja dati više informacija. Trilogija svakako daje presjek povijesti jedne male lokalne sredine, ali i mogućnost za nova istraživanja, ponajviše Gospića i njegove okoline – stoji u dijelovima teksta suradnika na ovim knjigama.
– Radeći ovaj zahtjevni posao, uhvatio sam zadnji vlak za zapisati sjećanja malobrojnih preostalih stanovnika toga kraja; zadnji vlak za pronaći pisane i druge izvore o tom području te ih ostaviti potomcima onih koji su morali zbog ratnih, ekonomskih ili političkih razloga napustiti rodnu grudu – kaže Đuro Mesić, rođeni Slavonac, po precima Ličanin, a današnji Velikogoričanin.