U razgovorima na temu što je tajna uspješnog biznisa, često čujem izjavu kako je najbitnije “da voliš ono što radiš”.
Jer kad voliš ono što radiš, onda ustvari ne radiš. Kad voliš to što radiš onda si ispunjen i svaki ti je dan zadovoljstvo.
Jedna od najpoznatijih knjiga o poduzetništvu zove se “Think and grow rich”, napisao ju je Napoleon Hill.
Knjiga se ne zove “Do what you love and grow rich”.
Savjeti poput “ako budeš radio ono što voliš, novac će sljediti” su poput “jedi ono što voliš, a kile će padati”.
Slažem se da pomaže ako voliš ono što radiš. Može nam pomoći da se osjećamo puni energije i entuzijazma, ali činjenica da volimo to što radimo nema puno veze sa financijskim uspjehom našeg biznisa. Svakako nije presudna za financijskih uspjeh biznisa.
Svaki biznis zahtjeva minimalno 3 ključne role:
– Umjetnik
– Operater
– Vlasnik / Menadžer
O ravnoteži između ove tri role, ovisi i uspjeh našeg biznisa. Problem je u tome što su iznimo rijetki ljudi koji imaju sve tri role izražene istovremeno. Većina nas ima jednu od ovih rola dominantniju u odnosu na druge – pitanje je koju.
Iznad vrata Apolonovog hrama u Delfima nije slučajno napisano: “Temet nosce”.
“Spoznaj sebe” prvi je i ključni korak da shvatimo u kojoj se od ove tri role najbolje osjećamo.
Tu se nalazi naš “X faktor”, kojeg radeći na sebi kao neobrađeni kamen moramo isklesati u vlastito remek djelo.
Većina mojih klijenata u stomatologiji je fokusirana na estetiku, čime jačaju “umjetnika” u sebi. Za ovu je rolu definitivno ključna emocija i postavka s početka članka “volim to što radim”, ovoj roli daje energiju i snagu.
Ali što smo više involvirani u jednu rolu, to je potrebnije pronaći način da zadovoljimo u druge dvije role.
Drugim riječima, nema ništa loše u tome da se primarno razvijamo u smjeru kliničke izvrsnosti, sve dok imamo rješenje za role operatera i vlasnika/menadžera.
To je ključni trenutak u svakom biznisu, bez obzira o kojoj se djelatnosti radi.
Ako postanemo eksperti samo u ulozi “umjetnika”, vjerojatno ćemo zarađivati za dobar ili odličan život. Neki od nas će zarađivati i za natprosječno dobar život.
Ali nikad nećemo biti slobodni od svog posla, jer će posao upravljati s nama i ako se samo mjesec dana ne pojavimo na poslu, naš će “umjetnički” biznis vjerojatno doći u probleme – jer previše toga ovisi isključivo o nama.
Ni jedan ozbiljan investitor neće uložiti novac u takav biznis, jer je sav rizik koncentriran u jednu točku – u vas. Ako nema vas, nema ni biznisa.
Cijeli ovaj disbalans ćemo vjerojatno opravdavati u svojoj glavi količinom novca koji možda zarađujemo, ali jedini siguran ishod za ovaj poslovni scenarij je da ćemo u nekom trenutku jednostavno postati preumorni. I količina novca koju zarađujemo neće više biti dovoljna za opravdanje. Količina novca neće biti dovoljna za popunimo “rupe” koje se nalaze u nama.
Za dugoročno održivi i financijski uspješan biznis “umjetnik” se mora ekipirati sa “operaterom” i “menadžerom”.
Ako ne znate kako, napravite ono što rade svi vrhunski sportaši, uzmite trenera. Iako je to u sportu notorna činjenica već desteljećima, u biznisu je to još uvijek “tabu” tema u našim prostorima.
Da, nije lako pronaći dobrog trenera i da, postoji kao i u bilo kojem drugom poslu, veliki broj ljudi koji će vam pokušati prodati “maglu”. Ali, to ne znači da trebate odustati u startu. Vrhunski trener će vam pomoći da u kraćem roku napravite bolji rezultat.
Kad pišem ove članke, pišem iz vlastitog iskustva.
Pišem zato da ne ponavljate greške koje sam ja u 30 godina poslovne karijere napravio.
Pišem zato da se i ja emotivno distanciram od svojih tvrtki, kako bih realnije mogao sagledati vlastito poslovanje.
Pišem zato što je to moja “mentalna teretana” u kojoj isključivo ja moram podizati utege da bih napredovao.
Ne pišem zato da drugima dijelim lekcije. Ne morate se uopće složiti sa mnom – to je čak i poželjno, jer kroz vaše komentare dobijam perspektive o kojima možda nisam ni razmišljao.
Ali, svaki put kad sjednem za računalo i počnem pisati, ustvari radim “na” svom biznisu, a ne “u” svom biznisu. Pišem za sebe. Pišem da postanem bolji u tome što radim.
Svaki novi članak dodatno jača moju “polugu” promišljanja o biznisu, koja je jedna od najbitnijih poluga koju vlasnik ima – jer mudra knjiga kaže “Think and grow rich”.
I da, volim to što radim – inače ne bih bio tu već tri desetljeća. Ali to nema nikakve veze s financijskim uspjehom mog biznisa.
Biznis je intelektualna igra. Svrha te igre je financijski uspjeh. Ta igra ima svoja pravila i jezik. Ako ih ne znamo, ne možemo je igrati.
Postoje i druge igre u životu koje igramo, ali to nije tema ovog poslovnog članka.
Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.
Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 112. kolumna za portal Gorica.info.