KOLUMNA Put do uspjeha: Lekcija o jahačima i konjima ili zašto jedno “NE” kao odgovor nije kraj svijeta nego samo put prema ”DA” Piše: Siniša Drobnjak, velikogorički poduzetnik

siniša drobnjak
Siniša Drobnjak, velikogorički poduzetnik

Konji su bitan dio mog života zadnjih 15 godina. Točnije rečeno, konji su centralni dio života moje kćeri – time su i dovoljno bitni za mene.

Iako sam prošao školu jahanja i proveo prilično vremena na leđima ovih prekrasnih životinja, nikad nisam uspio dublje shvatiti način kako se gradi odnos s konjem, kad se od njega traži da napravi cijeli niz zahtjevnih manevara na natjecanjima.

Trebalo mi je dosta vremena da se riješim straha koji sam u startu osjećao u njihovoj blizini, zbog čiste snage koje posjeduju ovi nježni divovi. 

Nedavno sam imao priliku ponovo provesti nekoliko dana u društvu jedne od najboljih profesionalnih jahačica, koja mentorira moju kćer i pri tom slušao njihov međusobni razgovor tokom jedne od lekcija jahanja – koja je postala i životna lekcija za mene.

Profesionalno jahanje sastoji se od niza odluka koje se dešavaju velikom brzinom jedna iza druge. Jahač mora kontinuirano korigirati konja u situaciji kad konj ne odreagira na komandu kojom jahač od njega traži određenu kretnju ili manevar.

Ključni je koncept “pressure and release” – gdje jahač radi određeni pritisak na konja tražeći od njega da posluša komandu. Ako konj napravi ono što se od njega traži, jahač će ukloniti pritisak. U suprotnom, jahač mora korigirati konja sve dok konj ne napravi ono što je potrebno.

Glavno načelo primjene pritiska na konja je “što je manje moguće, ali dovoljno učinkovito”.

Ako narušite ovo načelo, može doći niza neželjenih posljedica, poput ozljeđivanja konja i jahača.

Linija primjene i otpuštanja pritiska po kojoj se kreće profesionalni jahač je gotovo nevidljiva. 

Neuvježbanom oku će djelovati da se kod vrhunskog jahača gotovo ništa ne dešava – konj radi sve ono što se od njega traži, a jahač u savršenom balansu izvodi potrebne manevre.

U toku jednog nastupa se gotovo svake sekunde događa ono zbog čega i pišem ovaj članak – jahač i konj kontinuirano komuniciraju i pregovaraju.

Jahač daje komandu i traži od konja određenu kretnju, a konj odgovara sa “Da” ili “Ne”.

Dešava se cijeli niz odluka i korekcija, pri čemu jahač nema vremena razmišljati o “pogrešnoj” odluci jer je pred njim već sljedeća odluka i možda sljedeća korekcija.

Zašto onda u životu provodimo toliko vremena razmišljajući o tome da li smo donijeli dobru odluku?

Iz vlastitog primjera mogu posvjedočiti da sam veliki dio života proveo u retrospektivi svojih odluka i na taj način “živio” u prošlosti, umjesto da sam se fokusirao na sljedeći “manevar” i korekciju, kad je to bilo potrebno.

Ovo društveno uvjetovano ponašanje je posebno vidljivo u prodaji gdje se velika većina nas plaši onog groznog odgovora “NE” od kupca kojem smo upravo prezentirali naš vrhunski proizvod ili uslugu.

Taj “NE” je ustvari samo jedna odluka nakon koje će usljediti neka druga odluka. Nakon koje će usljediti neka nova odluka – identično odnosu jahača i konja.

Zašto ne naučimo nešto iz ove priče?

Sljedeći put kad pregovaramo s kupcem i dođemo do “NE”, trebamo to prihvatiti kao samo jednu od odluka u procesu pregovora. Umjesto retrospektive i bespotrebnog vraćanja u prošlost (pročitaj ovo više puta), trebamo se fokusirati na sljedeći korak i sljedeću odluku koja može biti “DA”.

Nebrojeni su primjeri iz prakse u kojima je upravo ovo bila jedna od navika uspješnih ljudi. Ne mogu za sebe reći da sam po tom kriteriju uspješan onoliko koliko bih to želio i mogao biti, ali me upravo ovakve priče inspiriraju da svojim sljedećim pregovorima koji me čekaju već sutra, pristupim iz potpuno druge prespektive.

Ne kažem da moramo biti površni i donositi stotine krivih odluka koje ćemo trebati korigirati – to je pokazatelj loše pripreme i siguran put u propast.

Ljepota života je i da iz jedne na prvi pogled jednostavne priče o jahanju, možemo izvući duboku i snažnu životnu lekciju.

Možemo ojačati svoju sposobnost donošenja odluka i korekcije uvijek kad je to potrebno – “što je manje moguće, ali dovoljno učinkovito”.

Hvala Sylvia!

Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.

U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.

Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.

Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.

U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.

Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.

Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.

Ovo je Sinišina 133. kolumna za portal Gorica.info.



Tvornica sadržaja - Vodimo Vas do cilja
Subscribe
Notify of
guest
0 Komentari
Umetnute povratne informacije
Pogledajte sve komentare