KOLUMNA Pametnom dosta: Je li Zoran Milanović najhrabrija kukavica na svijetu, kojem žrtvovanje ipak nije strano? Piše: Renato Ivanuš, medijski stručnjak

zoran milanović

Zoran Milanović. Junak ili kukavica? Spasitelj Hrvatske ili onaj koji će nas, nakon svih afera, mita i korupcije koje smo preživjeli, dodatno povući na dno? Ovisi o tome iz koje političke perspektive gledate.

Hrabro je Zoran Milanović početkom ratnih devedestih odlazio na pripravnički posao na Trgovački sud u Zagrebu, a 1993. zapošljava se u Ministarstvu vanjskih poslova. Dok su tih olovnih godina njegovi vršnjaci branili Hrvatsku, možda su mu neki i prigovarali na kukavičluku. Hvalio se kasnije Milanović da je kao mlad bio sklon tučnjavama, ali tada nije našao motiva da se potuče za domovinu.

Ipak, i on je 1994. odlučio pokazati hrabrost. Kao pripadnik OESS-a odlazi 1994. godine u mirovnu misiju u Nagorno Karabah u Azerbajdžanu. Nije baš nešto za junaka, ali hajde…

Izjavit će Milanović 2015. godine da su “95 posto hrvatskih branitelja koji su držali pušku u ruci u Domovinskom ratu bili branitelji iz siromašnih obitelji i manje obrazovani“. Jasno je, dakle, zašto on, obrazovan i solidno situiran, u tom ratu nije našao svoje mjesto iako će se kasnije ulizivati braniteljima i ratnim herojima.

Hrabro je ušao Milanović i 1999. godine u SDP. Svima je bilo jasno da je prva epizoda HDZ-a na vlasti pri kraju, da je tadašnji predsjednik Franjo Tuđman smrtno bolestan… Pa je mladi Milanović povukao odlučan potez i upisao se u stranku.

Slijede godine pozicioniranja u partiji, nastavlja i graditi karijeru u Ministarstvu vanjskih poslova. No, u tome ga prekida poraz SDP-a na izborima krajem 2003. godine. Nakon smrti Ivice Račana, preuzima čelo SDP-a 2007. godine. Slijedi još jedan poraz SDP-a na parlametnarnim izborima i dolaze izbori 2011. godine.

Krizom, recesijom i korupcijom izmučena Hrvatska mislila je da je Zoran Milanović pravi izbor. Njegova Kukuriku koalicija pomela je HDZ opterećen aferama i lopovlukom Ive Sanadera, te nesnalaženjem njegove nasljednice i miljenice Jadranke Kosor. Stigao je on krajem 2011. godine u Banske dvore s velikom potporom javnosti. Imao je 80 zastupnika i mogao je raditi što god poželi.

Ušao je hrabro u sjedište Vlade i kada su svi očekivali da će početi odlučno čistiti ono što je trebalo počistiti (sjetite se da o takvom čišćenju i sada govori), njegov prvi jači potez bio je sličniji kakvoj kukavici, a ne hrabrom potomku junaka iz splitske Zagore. Dakle, umjesto da smanji državni aparat i rastjera birokraciju i uhljebe, on je nakon samo dva-tri mjeseca vlasti odlučio – povećati PDV i nabaciti dodatni teret na hrvatske građane. 

U Saboru su Kukuriku zastupnici bespogovorno podignuli ruke i PDV je s 23 skočio na 25 posto. Hrvatska je u tom trenutku imala drugu najvišu stopu PDV-a u Europi

Hrabro je Milanović u Vladu uvukao niz dotad nepoznatih likova – od, prisjetimo se nekih, Tihomira Jakovine, Orsata Miljenića, Branka Grčića do Siniše Hajdaša Dončića i Gordana Marasa. U konačnici smo dobili jednu od najlošijih, ako ne i najlošiju Vladu u povijesti Hrvatske. Bio je to kabinet prepun ljudi koji dotad nisu gotovo ništa ozbiljno radili, ali im je njihov vođa, koji je također imao kronični manjak radnih navika, dao priliku da budu “gospoda ministri“. Bilo je bitno da su poslušni i ponizni.

Izgubio je Milanović izbore 2015. od HDZ-a Tomislava Karamarka, koji je bolje odigrao s Mostom pa ih je uspio dobiti na svoju stranu. Ta klimava Vlada opstala je kratko, pa se ponovno na birališta izašlo 2016. godine. Umjesto Karamarka, na čelu HDZ-a bio je Andrej Plenković koji je porazio Milanovića. Bilo je vrijeme da Milanović osedla konja i napusti političko bojište.

Godinu poslije hrabro Milanović izlazi iz politike u ulazi u poduzetničke vode. No, već početkom 2020. vraća se na proračunsku sisu i grbaču poreznih obveznika kao predsjednik Republike. I dok su svi mislili da se ovih dana priprema za izbore kojima će eventualno izboriti drugi mandat na Pantovčaku, on je promijenio mišljenje.

Hrabro se uvalio Peđi Grbinu u SDP i odlučio da će preuzeti 1. mjesto na listi SDP-a i partnera za 1. izbornu jedinicu. Milanović je poželio opet biti premijer. Odlučno, nema što. Ipak nije se stavio na posljednje 14. mjesto i s njega snagom svog imena, autoriteta i karizme pomogao svojima. Ne, on je odlučio okupirati prvo mjesto s kojeg se sigurno ulazi u Sabor.

Istodobno nije dao ostavku na mjesto predsjednika Republike nego je, onako kukavički, svim silama odlučio ostati i na Pantovčaku. Jer – što je sigurno, sigurno je – predsjednička plaća bolja je od zastupničke. Svima je bilo jasno da je takav potez duboko nemoralan i vjerojatno neustavan, ali Milanoviću je draži on sam nego tamo nekakav ustav. Zato je morao intervenirati i Ustavni sud.

Zoran Milanović je, kao što smo vidjeli, neizmjerno hrabar i ne strahuje od žrtvovanja – drugih, poput Peđe Grbina koji je postao najveći politički patuljak u Hrvatskoj, možda i SDP-a ako ne uspije pobijediti HDZ…  Zbog njegove ambicije povratka u Banske dvore pale su i druge žrtve, primjerice, muževnost Ivice Puljka koji se poklonio “velikom“ Milanoviću kako bi se na listi sa SDP-om našlo mjesta za njegovu suprugu i još četiri godine saborske plaće. Progutao je Puljak svoj ponos i obavezu da zaštiti suprugu koju je Milanović prije par godina brutalno izvrijeđao.

Stradao je time i dio političkog lika i djela njegove žene Marijane Puljak, kao i njene bivše prijateljice Dalije Orešković koju je Milanović također brutalno vrijeđao. No, i Dalija je odvagnula i zaključila da se njen ego može žrtvovati ako osigura dobro mjesto na izbornim listama koje će, očito, na kraju krojiti Milanović.

Vrijeđanje, ruganje, teške riječi – dio su to svakodnevnog javnog vokabulara trenutačnog predsjednika Republike. Neki bi i u tome vidjeli nedostatak pravih argumenata i nasilnički mentalitet.

Pitanje je koliko će još tuđih žrtava “podnijeti“ Zoran Milanović na ovom političkom pohodu… Sebe, naravno, žrtvovati neće. Možda je to kukavički, ali kažu da cilj opravdava sredstvo, pa tu i tamo padne i neka kolateralna tuđa žrtva.

Ipak, sve ovo ne znači da Plenković i njegov HDZ ne trebaju strahovati od najhrabrijeg kukavice na svijetu. Upravo suprotno, zbog svega onog lošeg što su napravili prošlih godina ne mogu znati kako će se okrenuti volja hrvatskih birača te srijede, 17. travnja. Pa čak i da izaberu lošeg Milanovića. Uostalom, već smo ga dva puta birali…

Renato Ivanuš dugogodišnji je medijski profesionalac i stručnjak. U profesionalnoj karijeri bio je gotovo sve što se može biti u medijima – novinar, reporter, ratni reporter, urednik rubrike, pomoćnik glavnog urednika, zamjenik glavnog urednika, glavni urednik vodećeg hrvatskog medija, direktor medijske agencije, CEO velike medijske kuće… Danas vodi svoju tvrtku ”Tvornica Sadržaja”, a za Goricu.info svaki će tjedan analizirati najvažnije društvene i političke događaje kako bi vam dao širi kontekst i otkrio njihovu pozadinu.

Tvornica sadržaja - Vodimo Vas do cilja
Subscribe
Notify of
guest
0 Komentari
Umetnute povratne informacije
Pogledajte sve komentare