KOLUMNA Put do uspjeha: Ne postoje “rođeni biznismeni“ i nitko na početku ne zna odgovore na sva pitanja… Piše: Siniša Drobnjak, velikogorički poduzetnik

rupe ne
Siniša Drobnjak

Proveo sam svojevremeno tri dana na edukaciji u Njemačkoj sa grupom deset mojih klijenata. Učili smo o novim tehnologijama i kako ih uspješno primjeniti u svakodnevnom životu, s clijem da pacijentima pružimo klinički modernu, predvidljivu i ponovljivu stomatologiju.

U jednom od razgovora koje smo vodili između predavanja i praktičnih vježbi, dotakli smo se i neznanja koje je svatko od nas imao u svojim početcima privatnog poduzetništva.

Tako se jedna od kolegica sjetila situacije u kojoj je nešto trebala platiti, pa se susrela s nepoznatim pojmom ispuniti “virman” i odnijeti ga na plaćanje u banku.

Ta me njena rečenica podsjetila i na moje početke – situaciju osnivanja prve trvtke devedesetih.

Upravo sam dao otkaz u vodećoj korporaciji u domeni proizvodnje medicinske opreme. 

Nakon za mene neuspjelih pregovora sa predsjednikom uprave, koji je odgovorio sa “NE” na svih mojih deset upita i zahtjeva vezanih za poboljšanje uvjeta mog radnog mjesta, odlučio sam uzeti sudbinu u svoje ruke i pokrenuti vlastiti biznis od nule.

Preko jednog poznanika, došao sam u kontakt s odvjetničkim uredom koji se bavio osnivanjem tvrtki.

Kako su to još uvijek bile ratne godine u Hrvatskoj, simpatična odvjetnica koja me je primila na inicijalni sastanak mi je rekla da je najbrži način osnivanja tvrtke taj da u naziv tvrtke stavim svoje inicijale i djelatnost kojom se planiram baviti.

Svaka i najmanje “strana” riječ u nazivu tvrtke, značila je potencijalno odbijanje zahtjeva i odgađanje registracije nove tvrtke na Trgovačkom sudu.

Tako je nastalo ime moje prve tvrtke: “S.D. Informatika d.o.o.”, koja uspješno posluje već tri destljeća, bez i jednog dana blokade i dugova. Smatram to jednim od svojih najvećih poslovnih postignuća.

Odvjetnica mi je rekla da će me obavijestiti kad registracija bude završena, kako bih mogao preuzeti svu dokumentaciju i započeti s poslovanjem.

Kad je usljedio njezin poziv nakon nekoliko tjedana, ushićeno sam otišao u njezin ured – to je bio veliki trenutak koji sam čekao.

Nakon kratkog i ugodnog razgovora, preuzeo sam dokumentaciju svoje novo osnovane tvrtke. 

No, nešto nije bilo u redu.

Nisam imao pojma što dalje? Što sa svim tim dokumentima koje sam upravo preuzeo. Kud i kako da krenem? Koji je sljedeći korak?

Vjerojatno je i odvjetnica primjetila moju neodlučnost, te me upitala: “Vidim da nešto nije u redu. U čemu je problem? Je li nešto sa obavljenim poslom registracije ili ovom dokumentacijom nije u redu?”

“Ne. Sve ste odradili prema dogovoru i na vrijeme. Problem je što ne znam kako dalje?” – odgovorio sam joj.

“Prvo trebate napraviti pečat.”

“Pečat? Zašto mi treba pečat?”

“Da možete ovjeriti virman kad ga budete odnijeli u banku na plaćanje.”

“Virman? Što je virman?”

“Pa kad trebate platiti ulaznu fakturu, trebate za to ispuniti virman.”

“Ulaznu fakturu? Što je faktura?”

“To je račun koji će vam poslati dobavljač da mu platite izvršene usluge.”

“Dobavljač? Što znači dobavljač?”

Mislim da iz ovog kratkog razgovora shvaćate razinu mog neznanja u jednom od presudnih trenutaka u cijelom mom životu.

Nisam imao pojma apsolutno ni o čemu što se tiče poslovanja.

Vratio sam se iz vjerojatno tehnološki najopremljenijeg trening centra u Europi, gdje smo po prvi puta ugostili vrhunskog predavača iz Hrvatske i na neki način ispisali povijest.

Kako bi rekao moj mentor, jedan i jedini Keith Cunningham: “Ne postoje “rođeni” biznismeni. Postoje samo stvari koje još niste naučili.”

Moja cijela poslovna karijera je svjedočanstvo koje potvrđuje tu izjavu.

Da mi je netko prije 30 godina rekao što će mi se sve dogoditi i gdje će me sve moja poslovna avantura odvesti, s pravom bi pomislio da je lud!

Priča ima i sretni završetak.

Kad sam jučer objavio kratki video s tečaja, dobili smo pohvale i komentare trojice planetarno poznatih stručnjaka, koji su u kategoriji “Titana stomatologije.” 

U mojoj Knjizi života, bolje od toga ne ide.

Život nagradi onda kad to najmanje očekuješ, ako se naoružaš upornošću i neprestanom željom za učenjem na svom putu.

Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.

U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.

Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.

Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.

U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.

Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.

Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.

Zbog svog višegodišnjeg humanitarnog rada Siniša Drobnjak je u prosincu 2023. godine nagrađen Turopoljskim srcem, nagradom Grada Velike Gorice.

Ovo je Sinišina 145. kolumna za portal Gorica.info.



Tvornica sadržaja - Vodimo Vas do cilja
Subscribe
Notify of
guest
0 Komentari
Umetnute povratne informacije
Pogledajte sve komentare