Velika Gorica sigurno je jedan od najdinamičnih gradova u Hrvatskoj ako se analizira njen cjelokupni razvoj. Prije samo 60-ak godina naš je grad bio “samo“ gradić u sjeni Zagreba, a danas je urbano i poduzetničko središte. 

Broj stanovnika u tih šest desetljeća narastao je više nego dvostruko, a grad je postao bitno prometno čvorište. 

Kako je rasla Velika Gorica
(prema službenim popisima stanovništva):
– 1961. 25 804 stanovnika
– 1971. 28 392 stanovnika
– 1981. 47 104 stanovnika
– 1991. 56 884 stanovnika
– 2001. 63 517 stanovnika
– 2011. 63 517 stanovnika
– 2021. 61 075 stanovnika

Velika Gorica počinje se razvijati 60-ih

Šezdesetih godina prošlog stoljeća Velika Gorica postajala je satelitski grad pokraj Zagreba. 

Jedan od ključnih trenutaka za rast Gorice bilo je i otvorenje Zračne luke Zagreb, 1962. godine, tvrtke koju su Velikogoričani uvijek smatrali svojom. Na aerodromu radili su brojni naši sugrađani i sugrađanke.

Snimke iz zraka iz 1968. godine pokazuju koliko je Velika Gorica bila manja nego na fotografijama od prije nekoliko godina.

Nakon socijalističkog industrijskog rasta 60-ih i 70-ih godina, Velika Gorica dobiva pomno isplanirana i osmišljena stambena naselja, a širi se i komunalna mreža. Grade se škole, vrtići, ulice, ceste…

Koliko se grad širio vidi se i na površini jezera Čiče (u donjem desnom kutu fotografija). Nekada malo jezerce (na fotografiji gore) zbog vađenja šljunka višesturuko je naraslo. Šljunak je, među ostalim, korišten i za gradnju goričkih stambenih naselja. 

Jezero Čiče  je, prema službenim mjerenjima iz 2022. godine, duboko na jednom mjestu čak 38 metara. 

Broj stanovnika u urbanom dijelu 

U samom naselju Velika Gorica živi otprilike polovina stanovnika, dok je ostatak u okolnim mjestima i selima. Prema popisu stanovništva 2001. u naselju Velika Gorica bilo je 33.339 stanovnika, a 2011. godine 31.553. 

Zanimljivo je da je ukupni broj stanovnika na čitavom gradskom području u oba popisa bio jednak – 63.517. 

Posljednjih godina broj stanovnika na području Velike Gorice raste. Prema procjenama Državnog zavoda za statistiku, naš grad bilježi pozitivni migracijski saldo, više je doseljenih nego odseljenih.

Što se tiče gospodarskog razvoja, danas je Velika Gorica bitno poduzetničko središte. U novije vrijeme naglasak je na razvoju poduzetničkih zona. Zone poput Rakitovca i Meridiana 16 gotovo su popunjene, a grad otvara novu gospodarsku zonu Kušanec – istok. Time će grad postati još zanimljiviji investitorima.  U Velikoj Gorici je, među ostalim, i sjedište Hrvatske pošte te trgovačkog diva Lidla za Hrvatsku.

Od Zagrebačke ulice, koja je oduvijek bila gradska žila kucavica, grad se ubrzano širio do današnjih proporcija. Kao što se vidi na snimkama prije samo 60-ak godina poljoprivredne površine bile su tik uz Zagrebačku. Danas su oko nje brojna naselja obiteljskih kuća i stambenih zgrada. 

Cijena građevnog zemljišta u gradskom središtu otišla je u nebo, a gradi se na gotovo svakoj slobodnoj parceli.

Kako dalje razvijati Veliku Goricu? Pitanje je to na koje odgovor treba dati što prije kako naš grad ne bi počeo i ozbiljnije patiti zbog nekontroliranog razvoja…

GALERIJA FOTOGRAFIJA /// Izvor: ISPU Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine

VELIKA GORICA 1968.

VELIKA GORICA 2011.

VELIKA GORICA 2021.

Objava FOTO Velika Gorica od kraja ’60-ih do danas: Kako je rastao šesti grad u Hrvatskoj pojavila se prvi puta na Gorica Info.

Poljska tvrtka Natural Phamraceuticals odgovorila je na pitanja koje im je Gorica.info postavila vezano uz njihovo poslovanje u Hrvatskoj. Upravo je u tijeku njihova velika reklamna kampanja za nabavku besplatnih vitamina D, a i ranijih godina bilo je nekih nedoumica u vezi s njihovim radom kod nas. 

Tvrde da je Besplatna ponuda vitamina transparentna

“VitaSolaries® vitamin D sam po sebi je besplatan. Potrošači plaćaju isključivo trošak dostave u iznosu od 2,99 EUR, što je jasno komunicirano prije same narudžbe. Ne postoje skriveni troškovi, pretplate niti automatske buduće naplate povezane s primitkom besplatnog proizvoda vitamina D“, tvrdi se u odgovoru.

Za sve nedomice potrošači trebaju kontaktirati njihovu Službu za korisnike. Dodaju i da se u potpunosti pridržavaju propisa o zaštiti potrošača, te ako se pošiljka vrati ili odbije, ne nastaje nikakva obveza plaćanja.

Angažiraju i agencije za utjerivanje dugova

No, podsjetimo na slučaj našeg starijeg Velikogoričana koji im je vratio pošiljku koju nije naručio. To se događalo prije četiri godine, a on ih je pokušao kontaktirati nakon dobivanja paketa s tri bočice, ali nije uspio. Vratio im je pošiljku, a oni su mu račun za tri bočice koje je dobio (veći od tadašnjih 1000 kuna!) pretvorili u dug i očito ga prodali jednoj od agencija za utjerivanje dugova. 

Na kraju je Velikogoričan pod pritiskom neizdrživih poziva i dopisa od utjerivača platio i nenaručene i nekonzumirane tablete FlexiMed, ali i trošak agencije za utjerivanje dugova. 

U Natural Pharmaceuticalsu tvrde da “im slučaj nije izravno proslijeđen“, pa nisu mogli ranije reagirati. Dodaju i da je izravan kontakt najbolji za rješavanje nedoumica. No, naš sugrađanin nije uspio taj kontakt ostvariti, a, očito, tada nitko iz Natural Pharmaceuticala nije zabilježio da im je ta osoba vratila (nenaručene) tablete.

“Nismo kršili propise“

Upravo je zbog “manipulativnih i nepoštenih trgovačkih praksi“, na kakve podsjeća ovaj slučaj našeg Velikogoričana, Natural Pharmaceutical u Poljskoj nepravomoćno kažnjen s oko 1,1 milijun eura. 

“Tvrtka je uložila žalbu na odluku i postupak je trenutačno u tijeku pred sudom. Ne slažemo se s navodima optužbi“, odgovaraju iz tvrtke na nepravomoćnu odluku poljskog Ureda za zaštitu tržišnog natjecanja i potrošača (UOKiK).

“Naši proizvodi su kvalitetni“

Hrvatski potrošači postavljaju i pitanje kakvoće proizvoda poljske tvrtke.

“Svi proizvodi proizvode se u Norveškoj, u proizvodnom pogonu s više od 35 godina iskustva, koji posluje prema strogim GMP (Good Manufacturing Practice) standardima. Svaka serija prolazi kontrole kvalitete i sigurnosti, uključujući provjeru usklađenosti sa specifikacijama, čistoće i mikrobiološka testiranja, kako bi se osigurala dosljedno visoka razina kvalitete proizvoda“, stoji u odgovoru Natural Pharmaceuticalsa. 

U Hrvatskoj su od 2017. godine

Proizvodi poljske tvrtke već su godinama u Hrvatskoj. 

“U Hrvatskoj smo prisutni od 2017. godine. Jedan od ključnih elemenata našeg dugoročnog djelovanja na ovom tržištu je edukativna kampanja VitaSolaris® vitamina D, čiji je cilj smanjiti prepreke potrošačima u razumijevanju suplementacije i načina na koji mogu svjesno podržati svoje zdravlje. U sklopu ove kampanje, samo od 2021. godine, više od 50.000 kućanstava u Hrvatskoj primilo je besplatnu godišnju zalihu VitaSolaris® vitamina D“, objašnjavaju. 

Isitiču i da se njihov “poslovni model temelji se na dugoročnim odnosima, transparentnosti i usklađenosti s propisima“. 

Kako bilo, vratimo se na savjet kojeg su odaslali iz Hrvatske udruge za zaštitu potrošača.

– Oglasi lijepo i primamljivo djeluju posebno oni koji nude nešto besplatno. Ako je besplatno treba se zapitati zašto je besplatno. U čemu je začkoljica? Nama potrošačima nitko ne daje ništa besplatno. Svakako se treba pitati tko stoji iza proizvodnje oglašavanih proizvoda, je li to napravljeno po pravilima struke ili u nekakvoj garaži – ističe Tomislav Lončar, tajnik Hrvatske udruge za zaštitu potrošača.

Prvi dio priče o besplatnim vitaminima D možete pročitati OVDJE

Drugi dio priče o besplatnim vitaminima D možete pročitati OVDJE

Objava Što se krije iza besplatnih vitamina (3. dio): Poljaci građaninu na vrat navukli agenciju za utjerivanje dugova pojavila se prvi puta na Gorica Info.

Prvi nastavak priče o besplatnim vitaminima izazvao je brojne reakcije čitatelja Gorice.info. No, osim o mogućim izazovima pri narudžbi vitamina D, čitatelje posebno zanima kvaliteta i zdravstvena ispravnost proizvoda koji se oglašavaju i nude.

Stoga smo odgovore potražili kod Agencije za lijekove i medicinske proizvode RH (HALMED), Ministarstva zdravstva i Državnog inspektorata. Za mišljenje o ovom slučaju pitali smo i Hrvatsku udrugu za zaštitu potrošača.

Vitamini D nisu lijek nego dodatak prehrani

Iz HALMED-a su nam odgovorili kako vitamini D koji se besplatno nude građanima nisu odobreni u kategoriji lijekova ni medicinskih proizvoda. Radi se, naime, od dodatku prehrani za koje je nadležno Ministarstvo zdravstva. 

“U registru dodataka prehrani kojeg vodi Ministarstvo zdravstva upisano je više dodataka prehrani koje distribuira tvrtka Natural Pharmaceuticals Sp. z o.o., ul. Domaniewska 28, 02-672 Varšava, Poljska, a za koje je na tržištu Republike Hrvatske odgovorna tvrtka Pharmakos Consulting d.o.o. za savjetovanje i usluge, Ulica Erazma Barčića 10, Zagreb.

Ministarstvo zdravstva nadležno je za uspostavu politike sigurnosti hrane za dodatke prehrani te vodi registar dodataka prehrani koji se stavljaju na tržište Republike Hrvatske, dok službene kontrole u odnosu na propise o hrani provodi sanitarna inspekcija Državnog inspektorata”, navodi se u odgovoru Ministarstva zdravstva na naše upite.

Bilo je primjedbi potrošača na Natural Pharmaceutical

Sanitarna inspekcija Državnog inspektorata provodi nadzore nad stavljanjem na tržište dodataka prehrani. Nadzire i je li označavanje u skladu s propisima, pojasnili su nam iz Državnog inspektorata.

Nadzori se najčešće provode u maloprodajnim i specijaliziranim trgovinama ili ljekarnama te kontrolom internetskih stranica odnosno platformi koje obavljaju internetskuk trgovinu dodataka prehrani.

“Sanitarna inspekcija je u 2023. godini zaprimila predstavke za dva proizvoda navedene tvrtke. Za njih nisu utvrđeni nedostaci u pogledu sastava te označavanja, reklamiranja i prezentiranja hrane, odnosno navođenja prehrambenih i zdravstvenih tvrdnji na proizvodu. Stoga nije bilo elementa za daljnjim nadzorima od strane sanitarne inspekcije”, navode iz Državnog inspektorata.

Hrvatska tržišna inspekcija, koja također djeluje u okviru Državnog inspektorata, ne može provesti inspekcijski nadzor nad trgovcem koji ima sjedište u nekoj drugoj članici EU-a. Tako je i u slučaju poljske tvrtke Natural Pharmaceuticals.

Poljaci im nepravomoćno razrezali drastičnu kaznu

No, lani je naša tržišna inspekcija primila dvije predstavke naših potrošača koje se odnose na poljsku tvrtku koja naveliko nudi besplatne vitamine D. Ove predstavke dostavljene su Europskom potrošačkom centru, koji se na razini EU-a bavi zaštitom potrošača.

Podsjetimo, tvrtka je već bila pod lupom mjerodavnih u Poljskoj. Poljski Ured za zaštitu tržišnog natjecanja i potrošača (UOKiK) kaznio je Natural Pharmaceuticals u rujnu 2023. godine s oko 1,1 milijun eura zbog, kako su naveli, manipulativnih i nepoštenih trgovačih praksi. Postupak je nastavljen nakon žalbe tvrtke i još traje. 

Plaćate samo ono što ste naručili

– Oglasi lijepo i primamljivo djeluju posebno oni koji nude nešto besplatno. Ako je besplatno treba se zapitati zašto je besplatno. U čemu je začkoljica? Nama potrošačima nitko ne daje ništa besplatno. Svakako se treba pitati tko stoji iza proizvodnje oglašavanih proizvoda, je li to napravljeno po pravilima struke ili u nekakvoj garaži – ističe Tomislav Lončar, tajnik Hrvatske udruge za zaštitu potrošača. 

Lončar upozorava kako bi se potrošači, prije nego se odluče na kupovinu farmaceutskih proizvoda ili dodataka prehrani, trebali obavezno javiti liječniku. Liječnik će, naglašava, stručno procijeniti treba li potrošaču takav proizvod ili ne. 

No, činjenica je da većina nas potrošača zaboravlja da bi o svemu vezanom za naše zdravlje prvo trebali pitati liječnika. 

– Ako su potrošači nešto naručili uz određenu i navedenu cijenu poštarine to trebaju i preuzeti. No ako im je trgovac dostavio nešto što nisu naručili to ne moraju niti platiti. Ne trebaju to ni vraćati trgovcu jer je to onda promidžbeni dar trgovca – upozorava Tomislav Lončar. 

Pitanja u vezi ove teme postavili smo poljskoj tvrtci Natural Pharmaceuticals, ali i i hrvatskoj Pharmakos Consulting. Njihovu stranu priče objavit ćemo čim dobijemo odgovore

Prvi dio naše priče o tome što se krije iza ponude besplatnih vitamina D možete pročitati OVDJE.

Objava Što se krije iza besplatnih vitamina D (2. dio): “Prije narudžbe za savjet pitajte svog liječnika” pojavila se prvi puta na Gorica Info.

Reklama o ponudi besplatnih vitamina D posljednih je tjedana privukla pozornost brojnih građana. Znamo onu staru poslovicu da nema besplatnog ručka, ali ljudski je nadati se da će nam netko nepoznat iznenada nešto pokloniti i da neće tražiti ništa za uzvrat. 

Tako je ponuda o besplatnim vitaminima D postala gotovo nezaobilazni dio u pauzama TV prijenosa s europskog rukometnog prvenstva. Dio građana je posebnu kovertu s istom ponudom dobio ovih dana u dnevnim novinama. 

Besplatni vitamini nude se na sve strane

Iza ponude stoji poljska tvrtka Natural Pharmaceuticals. Oni nude jednogodišnju zalihu vitamina D za koju treba platiti samo troškove dostave od 2,99 eura.

Pojedinosti o ponudi mogu se pogledati na internetskoj stranici vitaminibesplatno.hr.

Ako se netko odluči prihvatiti ponudu na toj internetskoj stranici, nakon klika prelazi na narudžbu gdje mu se nude tri paketa. Jedan je ova besplatna ponuda vitamina D koja se oglašava, druga je tzv. standardna ponuda, a treća je, kako je naslovljeno, premium ponuda.

Prva ponuda je besplatna, a treba platiti 2,99 eura za dostavu.

Druga, uz besplatne vitamine, sadrži “25% popusta na 12-mjesečnu suplementaciju OmegaMarine Premium (720 kapsula)” i besplatnu dostavu. No za tu ponudu treba izdvojiti 23,90 eura za, kako se izričito navodi’ “mjesečnu suplementaciju”. Znači li ta “mjesečna suplementacija” da će se pošiljka i računi ponavljati svakog mjeseca – nije jasno.

Treća ponuda nazvana “premium” je i grafički naglašena kako bi potencijanom kupcu izgledala najatraktivnijom.

Nema ništa bez seta besplatnih noževa

U toj ponudi dobije se (citiramo doslovno sa stranice):

• Potpuno BESPLATNO – 1-godišnja zaliha vitamina D (360 tableta): VitaSolaris® D3
• 50% popusta na 12-mjesečnu suplementaciju OmegaMarine Premium (720 kapsula)
• Sudjelovanje u programu redovnih isporuka uz jamstvo fiksne cijene.
• Besplatna dostava ravno na vaša vrata
• 6-dijelni set crnih noževa BESPLATNO jako poklon uz svaku narudžbu.

Evo nam, dakle, uz vitamine i besplatnih noževa. Cijena za tu narudžbu je 15,95 eura uz već spomenutu i nejasnu odrednicu “za mjesečnu suplementaciju”.

No, ako se netko odluči za drugi ili treći paket treba mu biti jasno da se istaknuta cijena odnosi na mjesečnu ratu koja će se naplaćivati 12 puta. Konkretno za tzv. premium ponudu naručitelj će ukupno platiti 191,40 eura u 12 rata. U ponudi se navodi “prikladnih rata”, ali nije jasno što je tu prikladno. 

Uz to pristajanje na ovu ponudu znači i da će se ona ponoviti za godinu dana. I tako dok to naručitelj ne prekine. 

A kada stižu besplatni vitamini D? Svatko bi ih očekivao odmah, ali izgleda da ne mora biti baš tako. Za otkrivanje odgovora na to pitanje treba pročitati uvjete narudžbe. 

U njima stoji da “Sudionik dobiva dodatni proizvod i poklon jednokratno, tek nakon kupnje Osnovnog proizvoda, odnosno isplate kupovine za Osnovni proizvod”. U ovoj ponudi osnovni proizvod je OmegaMarine Premium. To znači da besplatni vitamini D (odnosno “dodatni proizvod“) stižu tek kada se isplati osnovni proizvod.

Isti principi vrijede i za standardnu ponudu. 

Nebulozni prijevod

Uvjeti ponude su, čini se, računalno prevedeni s nekog stranog jezika na hrvatski, pa u njima ima i nebuloza. 

Tako je jedan dio naslovljen “Razmišljanje premium proizvoda”. No u odredbama koje su ispod tog naslova nećemo saznati o čemu razmišlja premium proizvod. 

Oni građani koji su u kovertama dobili ponudu za besplatne vitamine nisu dobili mogućnost biranja između tri paketa koja se nude na internetskoj stranici vitaminibesplatno.hr. 

Njima se nude samo besplatni vitamini D uz plaćanje 2,99 eura za dostavu. Uz ponudu je i koverta za plaćeni odgovor koju samo treba ubaciti u poštanski sandučić. 

Ono što bi moglo biti zabrinjavajuće jest način plaćanja dostave. U narudžbi, koju naručitelj mora ispuniti i potpisati, doslovno se navodi: “Plaćam samo troškove dostave od 2,99 eura. Trenutno ne šaljem novac. Platit ću na temelju dostavljene uplatnice su uvjetima plaćanja u roku od 30 dana. Ne moram kupiti ništa drugo.”

Besplatni vitamini mogu se naručiti i na telefon 023/777-100.

O problemima s poljskom tvrtkom Natural Pharmaceutical Gorica.info već je pisala prije nekoliko godina. Jedan od naših starijih sugrađana tada nam se požalio na telefonsku navlakušu. 

Lovci u mutnom

Nakon jednog dobivenog telefonskog poziva, kojeg iz pristojnosti nije želio prekinuti, i laganog razgovora o zdravlju i tegobama, stigao mu je poštom paket s tri bočice. U jednoj boci bio je vitamin C (162 grama), a u ostale dvije (po 486 grama) nekakav pripravak pod nazivom Flexi Med. Proizvođač i pošiljatelj bila je tvrtka Natural Pharmaceuticals.

U pošiljci je bila i uplatnica. Na uplatnici njegovi podaci, ime, prezime, adresa i iznos na 1098,90 kuna. Lako je zamisliti kako se osjećao umirovljenik koji je dobio toliki račun za nešto što nije naručio.

Tada smo tražili i odgovor iz poljske tvrtke, ali nismo uspjeli dobiti odgovor na naše mailove. 

Mislio je naš umirovljenik da je problem riješio vraćajući nenaručenu robu na adresu pošiljatelja. No, nije bilo tako. 

Godinu dana kasnije, priča nam umirovljenik ovih dana kada smo ga ponovno kontaktirali, počeli su pozivi jedne od zloglasnih agencija za utjerivanje dugova. Agenciji je Natural Pharmaceuticals očito prodao potraživanje od goričkog umirovljenika. 

Prijetnje i pozivi su bili toliko učestali da je Velikogoričan na kraju platio sve što su od njega tražili utjerivači dugova. I tablete i njihovu “uslugu”.  A tablete nije ni naručio niti ih, na kraju, konzumnirao.

Poljaci razrezali veliku kaznu

O načinu poslovanja poljske tvrtke dosta se piše na hrvatskom Redditu. I u matičnoj Poljskoj tvrtka je imala problema.

Poljski Ured za zaštitu tržišnog natjecanja i potrošača (UOKiK) kaznio je Natural Pharmaceuticals u rujnu 2023. godine s oko 1,1 milijun eura zbog, kako su naveli, manipulativnih i nepoštenih trgovačih praksi. 

Osim tvrtke, financijski je kažnjena i predsjednik Uprave kompanije jer je, prema nalazu Ureda, svjesno dopustio kršenje prava potrošača.

Razlog je bila trgovačka praska koju tvrtka, čini se, primjenjuje i u Hrvatskoj. Ta odluka nije konačna jer se tvrtka žalila. Pravomoćne odluke još nema jer procesi u ovakvim slučajevima u Poljskoj traju godinama. 

U drugom dijelu pročitajte što o slučaju besplatnih vitamina misle u Državnom inspektoratu RH, Ministarstvu zdravstva, HALMED-u i Hrvatskoj udruzi za zaštitu potrošača.
Drugi dio priče pročitajte OVDJE

Objava Što se krije iza besplatnih vitamina D (1. dio): Prije narudžbe provjerite sve detalje ponude pojavila se prvi puta na Gorica Info.

Radovi na Sisačkoj ulici trebali bi završiti za dva tjedna, ako dopuste vremenske prilike. Kako su nam rekli u Hrvatskim cestama, nakon kraće pauze zbog zimskih uvjeta, snijega i niskih temperatura, radovi su nastavljeni i trenutačno se radi na proširenju desne strane prometnice.

To uključuje široki iskop postojeće prometnice i bankine, ugradnju kamenog materijala, ugradnju cestovnih rubnjaka, izradu slivnika i slivničkih veza, ugradnju cementne stabilizacije i asfalta te izradu horizontalne i vertikalne stabilizacije.

Radovi na Sisačkoj ulici počeli su u kolovozu prošle godine i trebali su završiti do početka listopada. No rok je pomaknut na početak prosinca.

Međutim ni ovaj rok nije poštovan što posebno ljuti vozače koji svakodnevno prolaze tom cestom. Vozači se žale da im od Čiča do Velike Gorice tijekom najvećih gužvi treba 20-25 minuta.

Ljute se i vozači koji idu u Stanicu za tehnički pregled vozila ili kupovinu u trgovačke centre. Naime, ako idete iz smjera Velike Gorice prema trgovačkom centru više nije moguće skrenuti lijevo kao što se ranije skretalo jer su iscrtane pune crte. Sada se vozi do sljedećeg križanja gdje je zbog postavljenih prometnih znakova otežano skretanje lijevo zbog čega nastaju kolone i gužve.

Iz Hrvatskih cesta kažu da ne mogu zatvoriti promet što dodatno otežava radove jer izvođač mora svakodnevno osiguravati nesmetano prometovanje u oba smjera te istovremeno izvoditi radove na kolničkoj konstrukciji.

U prvoj fazi radova to nije bio slučaj, jer je bio omogućen obilazak za jedan smjer poprečnim ulicama te je tako polovica kolnika bila osigurana za promet vozila dok su se na drugoj mogli odvijati radovi.

Nadamo se stabilnijem vremenu kako bi se mogli izvršiti svi radovi u najkraćem mogućem roku uvažavajući opće tehničke uvjete i pravila struke, ističu iz Hrvatskih cesta.

Nakon što završe radovi na ovoj dionici Sisačke ulice, koja je jedna od najprometnijih točaka na području našeg grada, promet će regulirati semafor. Kako bi se spriječilo neodgovorne vozače da prelaze preko dvije prometne trake i skreću prema Stanici za tehnički pregled i trgovačkom centru, bit će postavljeni stupići.

Objava Hrvatske ceste: Radovi na Sisačkoj bit će gotovi za dva tjedna pojavila se prvi puta na Gorica Info.

Mateja Kalisar, ravnateljica Razvojne agencije VE-GO-RA za serijal „Žene u biznisu“ Gorice.info govori o izazovima ženskog poduzetništva, predrasudama i preprekama s kojima se suočavaju poduzetnice, izvorima financiranja koji su im često nedostupni…

Koji su po vašem mišljenju najveći izazovi s kojima se poduzetnice suočavaju danas, posebno u lokalnom gospodarstvu?

Kao ravnateljica razvojne agencije, svakodnevno sam u kontaktu s poduzetnicama iz našeg grada i šire, i mogu reći da su izazovi s kojima se žene poduzetnice suočavaju u današnje vrijeme višestruki.

Prije svega, pristup financijama i financiranju je jedan od ključnih izazova. Iako postoji sve više fondova i potpora namijenjenih ženama poduzetnicama, mnoge još uvijek nailaze na prepreke prilikom traženja investicija, posebno u početnim fazama poslovanja. Često su manje umrežene i imaju slabiji pristup informacijama o mogućnostima financiranja.

Drugo, usklađivanje poslovnog i privatnog života i dalje je veliko opterećenje i izazov. Žene, nažalost, još uvijek u većoj mjeri nose teret obiteljskih obveza, što otežava njihovo puno uključivanje u poduzetništvo, što je posebno važno u fazi rasta i širenja poslovanja.

Jedan od izazova koji bih navela je i društvena percepcija i predrasude. Iako se svijest mijenja, žene se i dalje ponekad doživljavaju manje ozbiljno u poslovnom svijetu, posebno u tradicionalnijim sredinama. To može utjecati i na njihove poslovne odnose, ali i na samopouzdanje.

I konačno, kada govorimo u kontekstu lokalnog gospodarstva, nedostatak lokalnih mreža podrške i mentorstva često zna biti prepreka. Zato kao Agencija aktivno radimo i sudjelujemo u poticanju umrežavanja i povezivanja, razmjeni iskustava i razvou ciljanih edukacija koje ženama poduzetnicama pomažu da se lakše snađu i ostvare svoje ciljeve.

Naša zadaća je, ne samo pružati informacije i podršku, već i aktivno sudjelovati u stvaranju inkluzivnijeg i ravnopravnijeg poslovnog okruženja. 

VE-GO-RA nudi besplatne konzultacije

Koji su vaši ključni programi i projekti usmjereni prema poduzetnicama u Velikoj Gorici i okolici? Kako ih potičete da preuzmu inicijativu i stvaraju svoje prilike?

Uloga VE-GO-RE je pružiti poduzetnicama i poduzetnicima sve potrebne informacije, savjetodavnu podršku i edukacije kako bi se lakše odlučile za pokretanje vlastitog biznisa i ulazak u poduzetničke vode. Kroz VE-GO-RU poduzetnice imaju pristup besplatnim konzultacijama, pomoć pri prijavi na EU i nacionalne natječaje, kao i povezivanje s drugim poduzetnicima i institucijama.

Kada je riječ o ključnim programima i potporama možemo spomenuti potpore za samozapošljavanje HZZ, za koju možemo reći da je početni vjetar u leđa prilikom pokretanja poslovanja.

Djelatnice Agencije su potpora u pisanju poslovnog plana te pripremi natječajne dokumentacije za ovu mjeru. Kasnije, kada se poslovanje pokrene, tu su mjere za početak poslovanja Grada Velika Gorica te Zagrebačke županije pomoću kojih poduzetnice nabavljaju potrebnu opremu za obavljanje njihove djelatnosti. Također, za ovu mjeru djelatnice Agencije su na raspolaganju za pripremu i izradu natječajne dokumentacije. Nadalje, postoje razne kreditne linije putem HAMAG – BICRO i HBORa.

I na kraju, a ne najmanje bitno, tu su besplatne radionice i edukacije koje VE-GO-RA učestalo organizira za nadogradnju vještina velikogoričkih poduzetnica.

Naš pristup nije samo informirati buduće poduzetnice, već i motivirati. Kroz primjere dobre prakse i mentorski rad potičemo ih da ne čekaju idealne uvjete, jer teško da će uvjeti biti idealni, nego da krenu s onim što imaju. Ohrabrujemo ih da prepoznaju svoje znanje i snage, testiraju ideje i iskoriste podršku koju nudimo kako bi napravile taj prvi korak.

Možete li istaknuti neke primjere uspješnih žena poduzetnica koje su kroz vašu agenciju dobile podršku i ostvarile značajne poslovne rezultate?

Imamo niz inspirativnih priča, no kao primjer uspješne žene poduzetnice istaknula bih Renatu Muždalo Grgić, vlasnicu Kozmetičkog centra Vamari . Ona se prije dvije godine odlučila na hrabar korak i otvorila svoj kozmetički centar, u kojemu i danas vraća osmjeh na lice mnogim ženama, ali i muškarcima. Renata je salon otvorila osim uz vlastita sredstva i uz pomoć mjere HZZ, potpora za samozapošljavanje.

Nadalje, svake godine koristi priliku da unaprijedi svoju uslugu na način da nabavlja nove uređaje i uvodi inovacije prateći tržište ljepote, a sve to uz pomoć raznih natječaja te uz podršku VE-GO-RA-e kao konzultanta.

Njezina priča dokaz je da se uz hrabrost, ustrajnost i dostupnu podršku može izgraditi uspješan i održiv posao. Renatin primjer može biti motivacija i drugim ženama u Velikoj Gorici da prepoznaju svoj potencijal i krenu u poduzetničke vode.

Znanje je moć u donošenju poslovnih odluka

Koju ulogu imaju edukacije, mentorstvo i umrežavanje u osnaživanju žena poduzetnica prema vašem iskustvu?

Edukacije su temelj. Znanje je moć i daje sigurnost u donošenju poslovnih odluka. Mentorstvo pak pomaže izbjeći početničke greške i ubrzava rast, dok umrežavanje otvara vrata novim suradnjama, mogućnostima te u konačnici i novim klijentima. Kada spojimo sva ta tri elementa, dobijemo snažan ekosustav podrške za žene poduzetnice.

Često organizirate različite radionice i edukacije za poduzetnike. Koliko su  poduzetnice zainteresirane a za stjecanje novih znanja i vještina?

Interes je sve veći, posebice za teme koje su sada „goruće“. Posebno bih izdvojila teme vezane uz digitalni marketing, umjetnu inteligenciju, financije i financijsko planiranje, te informacije o povlačenju bespovratnih sredstava, te korištenje raznih kreditnih linija. Uvijek nam je drago vidjeti da žene prepoznaju važnost stalnog učenja te nadograđivanja svojih vještina.

Pripremamo radionice i programe mentorstva za poduzetnice

Planirate li u narednom razdoblju možda neke posebne edukacije namijenjene samo poduzetnicama?

Svakako planiramo. U narednom razdoblju želimo organizirati radionice i programe namijenjene ženama poduzetnicama i onima koje će to tek postati. Naglasak će biti na razvoju poduzetničkih i digitalnih vještina, financijskom planiranju te vještinama vođenja timova i pregovaranju.

U planu su i programi mentorstva kojima ćemo povezivati već iskusne poduzetnice s onima koje tek ulaze u svijet poduzetništva, kako bi mogle učiti iz stvarnih situacija i iskustava i samim time izbjeći početničke pogreške.

Cilj Agencije je stvoriti poticajno okruženje u kojem će žene dobiti znanje, podršku i samopouzdanje da poduzmu sljedeći korak u razvoju svog poslovanja.

Koje su ključne vještine potrebne za uspjeh u poduzetništvu?

Mislim da je najvažnije imati jasnu viziju, malo hrabrosti i biti spremna učiti. Treba izraditi dobar poslovni plan, umrežavati se i tražiti pomoć od stručnjaka. Nadalje, važno je i razviti otpornost jer izazovi su neizbježni, ali upravo na njima učimo i oni nas čine boljima.

Žene često muči usklađivanje privatnog i poslovnog dijela života. Kako uskladiti privatni i poslovni život u poduzetništvu?

Rekla bih da je ključ u postavljanju prioriteta i organizaciji vremena. Poduzetništvo nudi fleksibilnost, ali traži i disciplinu. Bitno je izgraditi i imati podršku u obitelji i okruženju te naučiti delegirati zadatke kad god je moguće.

Kako vidite budućnost ženskog poduzetništva u Velikoj Gorici i Hrvatskoj?

Sve je više žena koje prepoznaju priliku da same oblikuju svoj profesionalni put, pa ću biti slobodna reći da je budućnost ženskog poduzetništva u Velikoj Gorici vrlo optimistična. Uvjerena sam da će u godinama koje su pred nama rasti broj poduzetnica te da će one biti sve vidljivije u raznim sektorima.

Danas se dosta govori o ženskom poduzetništvu. Koje su ključne mjere i politike koje bi trebalo implementirane na višim razinama da bi se osnažilo žene koje kreću u poduzetništvo?

Ključne mjere su one koje osiguravaju lakši pristup financiranju, poticaji za start up ove te sustavni programi mentoriranja i umrežavanja.

Posebno bih istaknula da Grad Velika Gorica aktivno sudjeluje u poticanju poduzetništva kroz mjere za početak poslovanja i stvaranje pozitivne poduzetničke klime. Kroz gradske potpore i suradnju s našom Agencijom poduzetnice dobivaju dodatnu podršku, što je sjajan primjer kako lokalna zajednica može biti pokretač razvoja i osnaživanja žena u poduzetništvu.

Što biste savjetovali ženama koje razmišljaju o samozapošljavanju ili pokretanju vlastitog biznisa?

Kao ravnateljica VE-GO-RA e, svaki dan svjedočim kako hrabrost i upornost donose rezultate. Moj savjet ženama koje razmišljaju o pokretanju vlastitog posla je da vjeruju u sebe i svoju ideju. Svaka velika priča počinje odlukom, kreni.  

Žene imaju ogromnu snagu i potencijal. Prvi korak je uvijek najteži, ali i najvažniji. Vjerujte u sebe, pronađite ono što vas istinski pokreće, ne bojite se pogrešaka, one su sastavni dio te ujedno i  prilika za učenje i rast. Uspjeh ne dolazi preko noći, ali svaki mali korak vodi vas bliže cilju. Budite primjer sebi i drugima.

Okružite se ljudima koji vas podržavaju, tražite znanje i pomoć kada vam je potrebna te budite ustrajne. Poduzetništvo je prilika da živite svoju viziju i pokažete da je sve moguće kada se usudimo pokušati.

Za kraj, rekla bih da je poduzetništvo put koji traži hrabrost, ali donosi ogromno zadovoljstvo kada vidite da vaš rad i ideja stvaraju vrijednost za vas i za zajednicu.

**** OVAJ TEKST DIO JE PROJEKTA ”ŽENE U BIZNISU“ GORICE.INFO I VG BUSINESS FORUMA****

Objava Mateja Kalisar: Poduzetnice još uvijek nailaze na prepreke prilikom traženja investicija pojavila se prvi puta na Gorica Info.

Emily Nović, mlada je gorička poduzetnica i naša treća sugovornica u serijalu „Žene u biznisu“. Diplomirala je na Fakultetu političkih znanosti, radila kao novinarka, a onda odlučila postati poduzetnica i baviti se odnosima s javnošću i digitalnim marketingom.

Zašto si odabrala baš novinarstvo za svoj profesionalni put?

U novinarstvo sam ušla još tijekom studija na Fakultetu političkih znanosti, gdje sam se orijentirala na smjer za odnose s javnošću te digitalne medije, ali već od prvih dana fakulteta počela sam raditi i volontirati u struci.

Taj početak nije bio slučajan, novinarstvo me oduvijek privlačilo zbog dinamike, neposrednog kontakta s ljudima i društvene važnosti koju (barem bi) ta profesija trebala imati. I danas ga volim i nosim sa sobom, no kroz godine rada, postalo mi je sve jasnije da je riječ o struci koja iznimno iscrpljuje, a sve manje daje zauzvrat – ne samo u financijskom smislu, nego i u pogledu priznanja, stabilnosti i osnovnog poštovanja prema ljudima koji taj posao rade odgovorno.

Posebno u današnje vrijeme, kada se mediji bore s brzinom, površnošću i sve većim pritiskom tehnologije (uključujući AI), često se pitam ima li novinarstvo budućnost kakvu zaslužuje – i žao mi je što se u sve većoj mjeri gubi njegova stvarna vrijednost.

Što te motiviralo da pokreneš vlastiti obrt za digitalni marketing?

Moj odlazak iz klasične redakcijske uloge nije bio napuštanje struke, već transformacija. Znanja i vještine koje sam stekla u novinarstvu – pisanje, analiza, komunikacija, rad pod pritiskom, danas koristim u području digitalnog marketinga, odnosa s javnošću i content strategije kroz vlastiti obrt.

Umjesto da pišem za tuđe platforme, odlučila sam kreirati vlastitu. I to je ono što me danas pokreće, stvaranje sadržaja s vrijednošću, ali u ritmu i formatu koji sami biramo.

Pokretanje vlastitog obrta bila je prirodna posljedica moje želje za samostalnošću i profesionalnim razvojem u smjeru koji me ispunjava. Od početka karijere osjećala sam da me najviše motiviraju poslovi u kojima mogu kombinirati kreativnost, strategiju i komunikaciju s ljudima. Rad u digitalnom marketingu, osobito na području društvenih mreža i community managementa, omogućuje upravo to – stvaranje stvarne vrijednosti za klijente kroz vidljivost, angažman i autentično brendiranje.

Kada sam dodatno završila program online marketinga i internetskog brendiranja na Institutu za menadžment, shvatila sam da je pravi trenutak da krenem vlastitim putem. Uz prethodno završen studij novinarstva s usmjerenjem na odnose s javnošću, osjećala sam se dovoljno pripremljenom da preuzmem odgovornost i kreiram vlastitu poslovnu priču.

Predstavi nam svoj obrt “Kreative mi” i djelatnosti kojima se baviš.

Obrt “Kreative mi” specijaliziran je za digitalni marketing s naglaskom na social media i community management, izradu sadržaja, vizualnu komunikaciju te strateško pozicioniranje brendova. Cilj djelovanja mojeg obrta nije samo „voditi profile“, već klijentima pružiti cjelovitu uslugu izgradnje njihove digitalne prisutnosti kroz pažljivo osmišljene kampanje, redovitu komunikaciju sa zajednicom te estetski i sadržajno dosljedan nastup na svim kanalima.

Naravno, u spektru mog djelovanja nerijetko se nađe i savjetovanje u području odnosa s javnošću, izrada sadržaja za web i newslettere te vođenje manjih PR kampanja za lokalne brendove i događanja. Svaki projekt tretiram individualno, s naglaskom na potrebe i autentičnost klijenta.

Moji klijenti su iz različitih sektora

Koji su ti glavni poslovi i projekti u ovom trenutku?

Trenutačno radim s raznovrsnim klijentima iz područja turizma, ugostiteljstva i tehnologije, gdje pružam sveobuhvatnu podršku u digitalnom marketingu – od kreacije sadržaja i vođenja društvenih mreža, do vizualne komunikacije i strateškog planiranja.

Tu su putničke agencije, za koje izrađujem newslettere, vodim komunikaciju i kampanje na društvenim mrežama, te izrađujem vizualno strukturirane putničke templatee. Također surađujem s Turističkom zajednicom Velike Gorice, gdje radim na promociji lokalnih sadržaja kroz digitalne kanale – uključujući storytelling, upravljanje društvenim mrežama, najave događanja i osmišljavanje promotivnih kampanja. U području ugostiteljstva vodim digitalnu komunikaciju za jedan velikogorički restoran, fokusirajući se na sezonsku ponudu, brendiranje i odnose s publikom kroz društvene mreže.

Jedan od najuzbudljivijih i najinovativnijih projekata u kojem sudjelujem zadnje dvije godine je suradnja sa SaaStankom – mladom, ali vrlo ambicioznom tech i SaaS zajednicom koja se rapidno razvija i okuplja stručnjake iz svijeta softverskih rješenja, tehnologije i digitalnih inovacija. SaaStanak je platforma s izrazito snažnim potencijalom za umrežavanje i razmjenu znanja unutar regionalne IT scene, a nedavno smo organizirali i drugu konferenciju sa 500+ ljudi!

U digitalnom marketingu konkurencija je poprilično velika. Gdje pronalaziš klijente?  

Većina mojih klijenata dolazi putem preporuka, na čemu sam jako zahvalna. Uz to, često me angažiraju i pojedinci koji grade osobni brend ili trebaju podršku u komunikaciji na društvenim kanalima, a nerijetko ponudu za projektom ili klijentom pronađem i na Linked In kanalu.

Najvažnije je bilo krenuti u poduzetništvo

Koji su bili najveći izazovi u samom početku poslovanja?

Najveći izazov bio je taj prvi skok – odluka da se stvarno upustim u poduzetništvo. Po prirodi sam overthinker, pa sam se danima vrtjela u krugu pitanja: “Hoće li ovo uspjeti?”, “Je li pravi trenutak?”, “Što ako ne ide?” – i naravno, klasik – “Jesam li trebala samo otići na siguran posao od 8 do 4?”

Nisam sama vodila računovodstvo, to sam odmah prepustila profesionalcima, ali sve ostalo – organizacija, komunikacija s klijentima, planiranje sadržaja, rokovi, ideje, strategije – bilo je na meni. U početku mi je najviše vremena oduzimalo objašnjavanje što zapravo znači kvalitetan community management i zašto nije isto objaviti fotografiju i izgraditi zajednicu. Srećom, rezultati su s vremenom počeli govoriti sami za sebe, a s njima je došlo i više sigurnosti i povjerenja u vlastiti rad.

Kako je biti mlada poduzetnica u Velikoj Gorici i Zagrebačkoj županiji?

Biti mlada poduzetnica u lokalnoj zajednici poput Velike Gorice ima svojih prednosti. Povezanost s lokalnom zajednicom, prepoznatljivost i mogućnost sudjelovanja u razvoju lokalnih inicijativa stvaraju dobar temelj za rast, osobito kad klijenti cijene i podržavaju rad lokalnih kreativaca.

Grad Velika Gorica nudi i subvencije za nabavku opreme, što je meni osobno u početku puno značilo. Prvu godinu, nakon otvaranja obrta, subvencije grada su bile pravi vjetar u leđa jer sam dobila veći dio novčanih sredstava za nabavku opreme. Do sada sam imala priliku dvaput aplicirati na natječaj te ostvariti pravo na novčanu potporu za nabavu opreme.

Zagrebačka županija također nudi određene mjere podrške, no vjerujem da još ima prostora za napredak, osobito u segmentima edukacija, mentorstva i umrežavanja, što bi mnogim poduzetnicima početnicima olakšalo prve korake.

Koje prednosti i nedostatke vidiš u tome što si mlada poduzetnica?

Prednosti su svakako energija, entuzijazam, otvorenost za nove tehnologije i stalna spremnost na prilagodbu. Mladost često donosi fleksibilnost i hrabrost da se riskira, istražuje i uči kroz praksu.

Digitalni marketing kao područje rada nudi jako puno slobode, u smislu organizacije vremena i mogućnosti da se posao vodi na daljinu, što dugoročno otvara prostor za balans između privatnog i poslovnog života.

S druge strane, izazov je što kao mlada poduzetnica još uvijek gradiš temelje, profesionalne i osobne. Jedan od nedostataka koji osjećam je nesigurnost u kontekstu budućeg majčinstva. Primanja za obrtnice na porodiljnom, koliko sam informirana, vrlo su skromna, što otežava planiranje obitelji kada si obrtnica i sve ovisi o tebi.

Teško je paralelno razvijati posao i razmišljati o pauzi koja financijski nije realna, posebno ako nemaš tim ni zamjenu. Smatram da je digitalni marketing idealno područje gdje se može  kombinirati roditeljstvo i posao od kuće. Ali ako želiš biti odlična majka i uspješna poduzetnica, to zahtijeva ozbiljno planiranje i sustavnu podršku. To u Hrvatskoj još uvijek nije dovoljno dobro riješeno. Ipak, nadam se da će s vremenom taj balans postati realniji za žene koje biraju poduzetnički put.

Učim uspostaviti ravnotežu između privatnog i poslovnog života

Kako usklađuješ privatni život i poslovne obaveze?

Učim iz dana u dan. Radim puno, ali svjesno njegujem ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Redovito prakticiram rutine koje me pune energijom, ostavljam vrijeme za druženje i boravak u prirodi, a vikendi, koje uspijem provoditi bez radnih sati, rezervirani su za „punjenje baterija“. Smatram da dobar poduzetnik mora znati kako se regenerirati da bi mogao dugoročno funkcionirati kvalitetno.

Koji su po tvom mišljenju najveći izazovi s kojima se suočavaju poduzetnice danas?

Glavni izazovi su financijska nesigurnost u trenucima kada bi sustav trebao nuditi veću podršku, primjerice kod trudnoće i porodiljnog dopusta. Tu još uvijek postoji značajan prostor za poboljšanja. Uz to, imam dojam da žene često moraju dodatno dokazivati svoju kompetenciju u poslovnom okruženju, pogotovo ako su mlade i samostalne. Međutim, uz profesionalnost, rezultati najviše govore – i predrasude se s vremenom povlače.

Jesi li u svom poslovanju osjetila neke specifične prepreke zbog spola?

Srećom, nisam osobno doživjela diskriminaciju na temelju spola, iako sam itekako svjesna da mnoge žene u poslovnom svijetu još uvijek nailaze na takve prepreke

No, ono s čim sam se često susretala jest podcjenjivanje zbog dobi i profesije, pogotovo u vrijeme dok sam radila kao mlada novinarka. Nerijetko sam znala čuti izraze poput „novinarčić“ ili čak „dnovinar“, samo zato što sam obavljala svoj posao. Takav pristup me duboko pogađao jer smatram da nikoga ne bi trebalo omalovažavati zbog godina, iskustva u nastajanju ili zato što radi u medijima, posebno kada svoj posao obavlja s integritetom.

Budite otvorene za mentorstvo i umrežavanje

Što bi savjetovala mladim ženama koje razmišljaju o pokretanju vlastitog posla?

Ako postoji želja i ideja, krenite, čak i ako nemate sve savršeno posloženo! Nitko ne zna sve na početku, ali upornost, učenje i rad s vremenom donesu rezultate. Budite otvorene za mentorstvo, umrežavanje i gradite odnos povjerenja sa svojim klijentima. Ključ je u autentičnosti i dosljednosti.

Koliko su ti pomogle potpore Grada Velike Gorice i Zagrebačke županije? Koliko je dobivanje bespovratnih potpora utjecalo na tvoje poslovanje?

Potpore su uvelike olakšale pokretanje obrta – omogućile su mi ulaganje u profesionalne alate, dodatne edukacije i resurse koje inače možda ne bih mogla tako lako priuštiti. Izravno – omogućile su mi početno ulaganje u kvalitetu usluge, što mi je donijelo zadovoljne klijente i nove preporuke. Neizravno – dale su mi osjećaj sigurnosti i vjetar u leđa da se mogu posvetiti razvoju obrta bez stalne zabrinutosti oko osnovnih troškova. No isto tako, moram istaknuti da bez potpora za samozapošljavanje od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, vrlo vjerojatno, ne bih tako lako krenula u poduzetništvo i odlučila postati samozaposlena.

Poduzetništvo je i mentalni izazov

Koje dodatne mjere podrške smatraš korisnima za poduzetnike početnike?
Osim financijske pomoći, izuzetno bi korisna bila mentorska podrška, praktične edukacije iz područja poduzetničke prakse (porezi, pravna pitanja, upravljanje vremenom), ali i psihološka podrška u vidu savjetovanja. Poduzetništvo je i mentalni izazov, osobito za one koji sve rade sami. Mislim da postoje razne edukativne radionice koje su organizirane s ciljem informiranja poduzetnika te preporučujem odlazak na svaku od njih, posebice kada postoje bilo kakve nejasnoće u vezi poslovanja ili poduzetništva.

Kao žena koja vodi vlastiti obrt, s kojim si se najvećim izazovima susrela u poduzetništvu?

Najveći izazov za mene je bio tempo koji sama sebi često namećem. U nekim periodima zna proći i nekoliko tjedana u kojima jurim od zadatka do zadatka, bez prostora za pauzu ili vrijeme za sebe. Kad vodiš obrt i sve operativno ovisi o tebi, vrlo lako upadneš u ritam u kojem posao postane sve – i dan i noć.

U takvim trenucima, meni osobno, najviše nedostaje vremena za privatni život, obitelj, prijatelje, a samim time i za dugoročno planiranje važnih osobnih stvari. Također, jedno od pitanja koje mi se nameće je “Kako uskladiti poslovni rast i stabilnost s osobnim ciljevima?” Vjerujem da nisam jedina kojoj je to izazov, pogotovo u kreativnim i samostalnim zanimanjima. No trudim se naći balans i korak po korak stvarati uvjete u kojima će biti moguće ostvariti oboje – i profesionalne ambicije i osobne snove.

Ženama treba više institucionalne podrške

Kako procjenjuješ položaj poduzetnica u Hrvatskoj danas?

Napredak postoji, ali još uvijek osjećamo strukturalne prepreke. Važno je da se ženama pruži više institucionalne podrške, ali i medijskog prostora kako bi se razbijali stereotipi o ženama u poduzetništvu. Žene imaju znanje, viziju i upornost – potrebno je samo osigurati im ravnopravan okvir djelovanja.

Koje su, prema tvom iskustvu, ključne vještine i osobine koje žene trebaju razvijati da bi uspjele u poslovanju?

Samopouzdanje, emocionalna inteligencija, dobra organizacija i sposobnost komunikacije. Također, (jako) važno je znati postavljati granice, biti odlučan, ali i suosjećajan. Dugoročna uspješnost ne dolazi samo iz stručnosti, već i iz odnosa koji gradimo – prema sebi, suradnicima i klijentima.

Koji su ti planovi i ciljevi za razvoj “Kreative mi” u sljedećih nekoliko godina?

Planiram proširiti tim i delegirati dio operativnih zadataka, ali u budućnosti vidim “Kreative mi” i kao mali kreativni studio koji povezuje marketing, edukaciju i društvenu odgovornost kroz digitalne alate.

Kada se probudiš, jesu li tvoje prve misli o novim projektima ili brineš o računima i troškovima?

Imam tu sreću da trenutačno radim s klijentima koji mi daju veliko povjerenje, i zahvaljujući tome osjećam određenu stabilnost, ne moram svakodnevno brinuti o tome hoće li posao doći i hoću li moći pokriti osnovne troškove.

Naravno, tu i tamo se pojavi nesigurnost i pitam se hoće li ovako biti i za šest mjeseci, jer poduzetništvo nikada nije potpuno predvidivo. No većinom razmišljam o postojećim projektima, o tome kako ih dodatno unaprijediti, kako klijentima ponuditi još veću vrijednost i ostati nekoliko koraka ispred očekivanja.

Koje ti je razdoblje bilo najteže u protekle dvije godine u privatnom poduzetništvu i zašto?

Osobno, najzahtjevniji mi je bio period prije samog otvaranja obrta i sami počeci, to razdoblje neizvjesnosti i stalnog preispitivanja. Pitanja poput “Jesam li donijela pravu odluku?”, “Što ako nešto pođe po zlu?”, “Hoću li uspjeti uopće pronaći klijente?” vrtjela su mi se svakodnevno po glavi.

No, nakon prva dva klijenta, stvari su se počele slagati, dobila sam potvrdu da postoji potreba za onim što radim i da se trud isplati. Od tog trenutka sve je išlo lakše – ne nužno jednostavno, ali s više povjerenja u vlastite sposobnosti i osjećajem da sam na dobrom putu.

**** OVAJ TEKST DIO JE PROJEKTA ”ŽENE U BIZNISU“ GORICE.INFO I VG BUSINESS FORUMA****

Objava Emily Nović: Žene se često moraju dodatno dokazivati, posebno ako su mlade i samostalne pojavila se prvi puta na Gorica Info.

Naša druga sugovornica u serijalu „Žene u biznisu“ je Monika Antolović, fitoaromaterapeutkinja i vlasnica “Aromarice”, biljne ljekarne u koju dolaze brojni građani kada zatrebaju stručne savjete i biljne pripravke.

S Monikom razgovaramo o izazovima ženskog poduzetništva, kako se odlučila baviti upravo fitoromaterapijom, može li se dobro živjeti od ovog posla, koliko je važna edukacija u poduzetništvu…

Otkud ljubav i interes za aromaterapijom i fitoterapijom?

Po struci sam komercijalist, ali sam specijalizirana za posebne proizvode porijeklom iz biljaka, dakle biljne iscrpine u obliku tinktura, suhih ili tekućih ekstrakata, eteričnih ulja ili hladno tiještenih ulja. Prije otvaranja biljne drogerije “Aromarica”, radila sam za prvu takvu u Zagrebu, popularnu Terra Organicu, gdje je vlasnica konstantno ulagala u naše znanje, te nas educirala u suradnji s dr. Striborom Markovićem, ocem fitoaromaterapije u Hrvatskoj.

Doktor Marković predaje na riječkom Fakultetu biotehnologije i razvoja lijekova i kod njega sam diplomirala fitoaromaterapiju. Bez njega i Terra Organice ne bi danas bila ovdje i bavila se poslom kojeg neizmjerno volim.

Kako si došla na ideju za pokretanje “Aromarice”, što je bio motiv da otvoriš obrt?

Ponekad u životu presude sitnice i odvedu nas u nekom drugom smjeru. Tako je bilo i sa mnom. Ne mogu reći da sam bila nezadovoljna u Terra Organici. Radila sam posao koji volim, vlasnica je bila korektna u odnosima i poštena u naknadi za rad, klijenti pristojni, ali me izluđivalo putovanje u Zagreb i vječni nedostatak parkinga.

Nisam imala neku ušteđevinu niti veliki početni kapital, ali sam imala znanje i jasnu viziju prema kojoj sam krenula. Tada je svemir jednostavno počeo slagati pomalo sve na svoje mjesto, a putevi su se samo otvarali i vodili me ka “Aromarici”.

Aromarica je rasla polako

Koliko dugo postoji Aromarica? Kako je izgledao razvoj poslovanja od samog početka do danas?

Razvoj poslovanja je tekao sporo, ali osobno vjerujem da se tako grade čvrsti i dugotrajni temelji. Rasla sam polako i povećavala asortiman iz godine u godinu, ostavljajući skoro svu zaradu i dohodak u Aromarici, a isplaćivala sam sebi minimalno koliko sam morala, i kako se ono kaže u narodu, dvaput prevrnula svaku kunu prije trošenja. Aromarica je dvaput preživjela lockdown i karantenu. Ali eto, još uvijek smo nas dvije tu i rastemo zajedno sada već sedmu godinu. Aromarica je otvorena 30. listopada 2019.

Za pokretanje obrta trebaju određena financijska sredstva. Kako si to financirala, vlastitim sredstvima ili podizanjem kredita? Ako je u pitanju kredit, koliko ga je bilo teško dobiti?

Ništa bez financija, da. U kredite i bankarski sustav osobno ne vjerujem, tako da nisam posezala za tim financijskim alatima.

Uzela sam mali poticaj, dodala svoj kapital koji nije bio prevelik, ali sam imala tu prednost da sam dobro poznavala dobavljače i imali smo razvijeno međusobno povjerenje, tako da sam uz odgode plaćanja uspjela napuniti police. Ne krcato kao što su pune danas, ali jesam. Ironično danas mi u banci svako malo nude “povoljno kreditiranje”. Još uvijek je odgovor hvala, ali ne hvala.

Namještaj i police u Aromarici, koji je od ariša, suprug i ja smo sami slagali i montirali. Više on, nego ja, ali i tu smo uštedjeli na majstorima.

Najteže je bilo na početku

Kao žena koja vodi vlastiti obrt, koji su najveći izazovi s kojima se susrećeš u vođenju “Aromarice”? Koliko je administracija (npr. Ortnička komora, Porezna uprava, gradska i županijska…) spremna pomoći kada se pojavi neka izazovna situacija?

Najteže mi je bilo zapravo u početku što se tiče administracije koja je u našoj državi jako uspavana, dokona, spora i poprilično neusklađena, i to je bila najizazovnija situacija u otvaranju obrta. Uskladiti njih sve. Danas nemam više apsolutno nikakvih situacija.

Plaćam sve svoje obaveze prema državi, gradskim poduzećima preko knjigovodstva koje se bavi time, tako da ja svoju energiju trošim samo na svoju materiju i bavim se klijentima, pacijentima i naravno daljnjim edukacijama pošto se u fitofarmaciji konstantno pojavljuju nove informacije, nova istraživanja, moram biti u toku.

Poduzetništvo je životni poziv

Kako je biti žena i poduzetnica u području fitoaromaterapije?

Kao i u svakom zanimanju moraš voljeti to što radiš, zapravo to mora biti tvoj životni poziv, onda je lako. Većina mojih kolega jesu žene. Imamo samo dvoje-troje muških kolega.

Koliko prosječno traje tvoj radni dan? Možeš li kad dođeš kući nakon posla potpuno se isključiti ili radiš i u slobodno vrijeme?

Ne znam koliko mi traje radni dan. Nisam mjerila nikad. Jednostavno krenem u dan, pa kako me odnese. Ponekad se doista zakomplicira, sabije se sve odjednom, a ponekad bude lagan dan.

Naučila sam s godinama ne borit se protiv nijednog. Lagano, pa koliko stignem. Šefa nemam, tako da sama određujem tempo. Na početku sam se znala pogubit i stavljati klijente ispred sebe. Dakle, navečer stižu mailovi, poruke, ja bih odgovarala odmah. Često se zateknem doma da razmišljam što mi ono tamo nedostaje, da moram naručit. Kasnije sam naučila jednostavno da moram imati radno vrijeme i slobodno vrijeme. Kao da radim za nekoga drugoga i dalje. Mora postojati granica kakva takva. I zbog mene i zbog klijenata.

Kako usklađuješ poslovni i privatni život?

Ne usklađujem. Meni je to jedan život. I kad privatno odem na planinarenje biljke su sa mnom. Živim na selu, tako da sam uvijek okružena samoniklim ili uzgojenim biljem i šumom, a imam i dosta egzotičnog kućnog bilja koje isto zahtijeva brigu i pažnju.

Godišnje odmore također provodim ili na divljim planinama ili divljim otocima gdje su opet oko mene biljke i  kolegice iz toga svijeta, a često idemo u berbu biljaka, crnog bora, kantariona i ostalog. Jednostavno, to je moj život.

Kako se nosiš s konkurencijom i promjenama na tržištu prirodnih proizvoda, trendovima koji dolaze s društvenih mreža (sada je jako popularno ricinusovo ulje koje se kapa u pupak…)?

Ponosna sam na našu branšu i kolegice jer nas je malo i povezane smo u smislu da savjetujemo i pomažemo, konzultiramo se, ispravljamo greške i recepte često, tako da ih ni ne gledam kao konkurenciju. Kroz ovaj naš svijet ide nekako i duhovnost, pa samim time ima manje ovih prizemnih osjećaja ljubomore, zavisti ili sličnog. Tu sam sretna.

Promjena na tržištu uvijek ima, i to je u redu jer moramo naprijed sa znanjem i novitetima. Jasno, puno je i pomodnih informacija u bespućima interneta, kao i nadriliječništva, šarlatanstva, lažnog predstavljanja, ali ja ne mogu to ispraviti niti trošiti energiju na takve.

Svako danas može u Googlu i provjeriti transparentnost osobe ili stranice.

Ovo je stil života, ne posao za zaradu

Može li se danas ugodno živjeti od obrta odnosno od aromaterapije i prodaje prirodnih pripravaka?

Zaradim za kruh i mlijeko, naravno. Obogatiti se neću i to je isto sigurno. Ovisno je o osobi što želi u životu, ako želi novac, neka otvori kafić ili se bavi dionicama na burzi. Ovo nije taj svijet, mi nismo takvi ljudi. Ovo je stil života, ne posao za zaradu.

Koji bi savjet dala mladim poduzetnicima koji razmišljaju o pokretanju sličnog obrta? Što je najvažnije u poduzetništvu?

Mislim da nisam prava osoba za davanje savjeta o poduzetništvu. Ja sam slijedila neku svoju intuiciju, neki svoj unutarnji glas, imala svoj tempo i imala dosta sreće u svemu.

Pravne savjete i alate za poduzetništvo još uvijek ne znam. Mislim da je samodisciplina najvažnija kao i zdrav temelj te korektnost prema klijentima i prema dobavljačima, onda je vrlo mala mogućnost za nesporazum ili neki konflikt.

Povremeno vodiš radionice o izradi prirodnih kozmetičkih proizvoda za koje vlada veliki interes. Koliko ti znači takva podrška lokalne zajednice?

Vodim da, i to mi je neizmjerno veselje. Kontakt s ljudima, povratne informacije i znanje koje se množi, uvijek me napune pozitivnom energijom. Pogotovo me vesele radne radionice gdje polaznice svojim rukama stvore neku kremu, melem, kuglicu za kupanje ili slično. Jako su ponosne na sebe i to me baš, baš veseli. Danas slabo svi zajedno stvaramo svojim rukama, a to je iznimno važno. Pogotovo kod djece koja su uvijek dobrodošla na svim mojim radionicama i to besplatno.

Podrška lokalne zajednice je od početka bila doista velika jer sam prva velikogorička biljna ljekarna, te sam htjela da ova ljekarna bude kutak zdravlja i ljepote, a to su prepoznali redom svi i sam gradonačelnik je došao na otvorenje i dao nam punu podršku.

Koliko pratiš trendove u aromaterapiji i fitoterapiji? Danas puno ljudi bira prirodne proizvode, čajeve, liječenje biljem, uljima…

Trendove i novosti u fitofarmaciji pratim svakodnevno, najviše preko stručnih stranica Plantagea.hr i našeg mentora dr. Stribora Markovića, te preko grupa sa kolegicama. Aromaterapiju i izradu prirodne kozmetike preko naše Mirele Ilenić, pionirke u izradi prirodne kozmetike i njezine stranice Mireille Lab.

Kod biljnih lijekova često se mijenjaju standardizacija i dnevne doze, zbog novih kliničkih istraživanja, tako da se pratiti mora. Kod izrade prirodne kozmetike Mirela pak skoro na mjesečnoj bazi donosi novitete iz svijeta u izradi prirodne kozmetike, novih emulgatora, prirodnih konzervansa, ambalaže i ostalog tako da moram pratiti i nju.

Koje dodatne mjere podrške smatraš korisnima za poduzetnike početnike?

Imamo VEGOR-u koja edukacijama pomaže početnike, surađuju i s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje koji nude razne mjere samozapošljavanja i pogodnosti. Nadalje, tu je Poduzetnički centar gdje su početnicima poduzetnicima dostupni uredi besplatno sa internetom, gdje mogu dogovoriti sastanak sa klijentom u slučaju da još nemaju radni prostor, postoje i  konferencijske sale gdje se mogu odraditi razna predavanja i prezentacije, tako da to uvelike olakšava.

Kako procjenjuješ položaj poduzetnica u Hrvatskoj danas? Koje prepreke su još prisutne?

Ravnopravne smo na papiru, ali još uvijek nismo u potpunosti ravnopravne. Imamo priliku, ali svakako je ženi teže priliku iskoristiti, pogotovo ako je mlada majka s malom djecom. Jednostavno je to tako, jer i ako ima podršku obitelji ili dadilju, majka je emocionalno razapeta između ta dva svijeta.

Uvijek navijam za ženu i tvrdim da nam je svaku prepreku duplo teže prijeći nego muškarcu, i dvostruko truda moramo uložiti.

Složenija smo bića od muškaraca i često nama upravljaju emocije. Naše ili tuđe.

Žene trebaju učiti od muškaraca

Koje su, prema tvom iskustvu, ključne vještine koje žene trebaju razvijati da bi uspjele u poslovanju i uspješno vodile vlastiti posao

Trebamo učiti od muškaraca. Pojednostaviti. Svesti na racionalno i razumno. Isključiti emociju. Vježbati to. I poštovati sebe, ako želimo da nas poštuju drugi. Taj proces će trajati dugo jer smo generacija koja nije tako odgajana. Usađeno je u nas da je u redu trpjeti, stavljati tuđe potrebe i želje ispred svojih. A to nije ispravno.

To se zove samopoštovanje i mi žene ga moramo naučiti izgraditi.

Organizacija i planiranje nam je većini urođeno, samim tim i upravljanje, tako da je taj dio u redu.

Mnoge poduzetnice i poduzetnici dan počinju s mislima na svoj posao, račune, probleme… Jesu li tvoje prve misli o novim proizvodima koje želiš ponuditi u “Aroamarici” ili brineš o računima, plaćanju troškova i sličnim mukama…?

Računi su dio života. Tako i gledam na njih. Kao na prolazan problem, jer on to i jest. Ispočetka me to znalo mučiti, ali razmišljam ovako: do sada sam sve uspjela riješiti, uz karantenu zbog korona virusa, uz potrese, uz rat u Ukrajini, pa u Palestini…. pa uvijek je neki problem. To je život. Plivaš, ne staješ…

Asortiman stalno širim i da, to me veseli. Učiti mehanizme djelovanja noviteta, nove biljke, egzotične biljke.

Trenutno smo u zen fazi. Stabilno i dobro. Tako da tek sad malo uživam u plodovima rada i odricanja, i neka ostane na tome. Zasad. 

**** OVAJ TEKST DIO JE PROJEKTA ”ŽENE U BIZNISU“ GORICE.INFO I VG BUSINESS FORUMA****

Objava Monika Antolović, “Aromarica”: „Nisam imala veliki početni kapital, ali sam imala znanje i viziju“ pojavila se prvi puta na Gorica Info.

Posljednjih godina poduzetnice u Hrvatskoj postaju vidljivije, više se govori i piše o ženskom poduzetništvu. Broj poduzetnica polako raste, a njihov doprinos gospodarstvu sve je značajniji. No, unatoč napretku, žene u poduzetništvu i dalje se suočavaju s nizom izazova koji im otežavaju poslovanje i razvoj.

Kako je biti poduzetnica, s kojima se izazovima susreću žene kod ulaska u poduzetništvo i vođenja obrta i tvrtki?

Kroz seriju razgovora s poduzetnicama, otkrivamo izazove koji stoje pred ženama kada krenu u svijet poduzetništva.

Naša prva sugovornica je Velikogoričanaka Ana Katulić, bivša novinarka, vlasnica obrta, izvođačica, glumica i producentica, kulturna poduzetnica…

– Živim i radim u Velikoj Gorici. Gorica je moja baza, Turopolje i Buševec moj rodni kraj. Samozaposlena sam, a sve svoje profesije i identitete obuhvatila sam heštegom #culturebabe, učinilo mi se zgodno, zvučno, a opet malo frisky i funky, baš kao ja.

Po zanimanju sam glumica i novinarka. Magistrirala sam novinarstvo na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu i prvi dio karijere radila kao novinarka (uglavnom radijska). Počela sam na RVG-u, a nastavila na Media Servisu, Totalnom FM-u, Gold FM-u te posljednje na Narodnom radiju (danas Bravo).

Paralelno s radom na radiju započinje moje, neformalno,  glumačko obrazovanje kroz dramski program studija Kubus, zatim dvogodišnji Chekhov Masterclass Scotta Fieldinga iz Bostona, pohađam radionice renomiranih domaćih i svjetskih umjetnika (Jan Fabre, SITI Company), sudjelujem u produkcijama profesionalnih nezavisnih kazališnih trupa…

Prvi samostalni projekt koji pripremam s autoricom i redateljicom Romanom Rožić je monodrama „Mala poduzetnica u velikoj blokadi“ koja je poticaj daljnjem samostalnom glumačkom i izvedbenom istupanju i radu.

Godine 2018. otvaram obrt za izvedbene umjetnosti i medije „Plartforma“ s ciljem spajanja izvedbenih i medijskih alata pod krovom kulturnog i kreativnog poduzetništva, a 2021. upisujem Akademiju za umjetnost i kulturu u Osijeku, smjer neverbalni teatar na kojoj sam magistrirala 2023.

Danas sam vlasnica i voditeljica obrta za izvedbene umjetnosti i medije, suosnivačica umjetničke organizacije „Štoos teatar“ i pokretačica „Oglede“ festivala, prvog velikogoričkog festivala izvedbenih umjetnosti. S obzirom na to da radim u polju kreativnih industrija i kulturnog poduzetništva od 2021. sam i simbolična matičarka, a vrlo često sam i moderatorica poslovnih ili kulturnih događanja, animatorica dječjih događanja, performerica.

Puno je identiteta i zanimanja u jednoj osobi, no ono što povezuje sve moje strasti, poslove i aktivnosti je – komunikacija. U svakom poslu sam izvođačica, komuniciram sadržaj, a mediji se izmjenjuju.

“Moj prvi izbor oduvijek je bila gluma”

Dugi niz godina nakon studija novinarstva radila si kao novinarka. Što je presudilo za odlazak iz novinarstva?

Novinarstvo mi je prestalo biti važno, postalo je sekundarno, izgubilo je smisao u trenutku kad je posao koji sam obavljala došao do razine entertainmenta. Osim toga, redakciju u kojoj sam radila zahvatio je val otkaza, ukrcala sam se i – dala otkaz. Nikad prije nisam bila hrabrija, nikad ranije nisam nešto takvo napravila, ali imala sam osjećaj da ponovo, nakon dugo vremena, to što radim ima smisla i svrhu.

Sjećam se da sam se istovremeno tresla i bila presretna. Godinama kasnije sam pomislila da sam to mogla učiniti ranije (jer zapravo je bilo vrlo jednostavno), ali valjda je došlo kad je trebalo doći.

Moj prvi izbor oduvijek je bila gluma, a kad sam putem nakon srednje škole odustala od Akademije, novinarstvo je došlo kao drugi logičan izbor. Da me danas pitate, više se smatram glumicom nego novinarkom iako su te dvije persone u meni usko povezane; i dalje komuniciram teme koji mislim da su važne, samo sam promijenila medij.

Koliko je odrastanje u Buševcu i Pučko kazalište OSS-a utjecalo na tvoj umjetnički put?

Zasigurno je Buševec tu odigrao veliku ulogu. Kao djevojčica, pa kasnije i tinejdžerica, nastupala sam u predstavama Pučkog kazališta. Redale su se i nagrade, priznanja, zainteresirala me gluma, a paralelno sam svirala bisernicu u ogranku „Seljačke sloge“ Buševec. Imala sam i podršku roditelja koji su me vodili u Zagreb, na pripreme za Akademiju kod glumice Branke Cvitković…

Dramski studio ZKM-a tada mi se činio dalek i nepoznat (podsjećam da je to vrijeme kad mobiteli tek stižu, počinje era tehnologije i tehnološkog razvoja). Jednostavno, bila su to neka druga vremena, a ja sam možda bila i premlada da bih znala što točno želim. Ipak, drago mi je da sam se vratila na taj put godinama kasnije, u zrelijoj dobi, kad se već donekle formirao moj izvedbeni izraz.

“Život je najveća pozornica”

Kako si se odlučila za karijeru u izvedbenim umjetnostima i što te najviše inspirira u radu?

Zanimljivo, ali izvedbu sam uvijek smatrala dijelom sebe, kao kaput koji oblačim ujutro kad izlazim iz stana ili kapu koju stavljam na glavu. Dugo godina sam voditeljica, moderatorica, pa onda glumica, pred kamerom, mikrofonom, sve je to nekako dio mene i nikad nisam razmišljala da je to nešto što je odvojivo ili da postoji trenutak kad me to posebno inspiriralo.

Život je za mene najveća događajnost od svih, najveća pozornica. O njemu često razmišljam kao o skupu izvedbenih činova, o izvedbenosti života- imamo ustaljene načine kako npr. jedemo (vilica u lijevoj, nož u desnoj ruci), imamo rituale prijelaza poput krštenja, vjenčanja, imamo svoje dnevne rutine (iz kreveta u kupaonicu, pa u kuhinju, pa na posao), imao vremenski slijed odrastanja i školovanja…

To su stvari koje promatram, iz kojih crpim inspiraciju za život i za rad; ta granica između življenja i izvođenja života kakvim je već upisan. U kojem smo trenutku glumci u nečijoj priči ili krojimo vlastite sudbine. To su teme koje me inspiriraju. Uz klasičnu kazališnu izvedbu i praksu volim izvoditi performanse ili interdisciplinarne projekte koji spajaju glumu i umjetnost s nekim drugim granama, disciplinama i profesijama.

Performans mi je drag jer nema strogu dramaturšku strukturu, ne zahtijeva ulaženje u lik i događa se ovdje i sada, često se ne ponavlja i ne uvježbava.

Inspirira me i rad mojih kolega. Volim promatrati različite izvedbe, volim vidjeti što druge zanima, kako se time bave, na koji način tome pristupaju, razvijaju svoje metodologije. Zatim, inspiriraju me i likovni i vizualni, te multimedijalni umjetnici, on pak prostor i formu shvaćaju i vide drugačije od nas, izvođača na sceni. Inspirativno mi je vidjeti kako progovaraju kroz raznolike medije i isprobavaju raznovrsne forme.

Jedna si od osnivačica Muzeja odbačenih predmeta. Kako publika reagira na ovaj interdisciplinarni projekt?

Muzej odbačenih predmeta pokrenule smo kolegica Irena Boćkai i ja, prije sad već sedam godina, a nastao je kao rezultat sustavnog promišljanja kako spojiti umjetničku izvedbu s praksom koja je u to vrijeme bila snažno u fokusu svih natječaja i poziva u Hrvatskoj i Europi, a to je održivost, reciklaža, ponovna uporaba.

Muzej je zapravo putujući projekt, virtualni prostor na internetu gdje možete vidjeti koji su predmeti do sada procirkulirali našim postavom, a u fizičkom obliku to je tek desetak predmeta koji ostaju neudomljeni dok hvatamo novu izvedbu i novi grad. Ono što je karakteristično za ovaj projekt je to što je riječ o cjelodnevnom događanju.

Nastanjujemo se u jednom gradu gdje od jutra otvaramo „privremeni ured za zaprimanje odbačenih predmeta“ i pozivamo građane da nam donesu jedna predmet koji im ne treba i o njemu ispričaju priču.

Na kraju dana izlažemo prikupljene predmete i njihove priče, isprepletemo ih u umjetničku izvedbu koja je uvijek prilagođena gradu u koji smo došle. Osluškujemo predmete, građane, atmosferu, energiju, pripremamo izvedbu specifičnu za taj grad. To je izvedba bez puno uvježbavana, performans koji se događa sada i ovdje, samo jednom, baš za taj grad. Neke su izvedbe, naravno, uspješnije od drugih, a na kraju performansa publiku pozivamo na udomljavanje predmeta.

Drag nam je to projekt koji ne samo da publika voli već ga i prepoznaje, a sada smo u fazi razmišljanja što s njime dalje i u kojem obliku ga nastaviti i nadograditi.

Na koji način izvedba i performansi u okviru Muzeja odbačenih predmeta povezuju umjetnost s ekološkom i društvenom sviješću?

Pa ja ću reći ovako; u početku smo iskoristile prepoznatljiv okvir prikupljanja predmeta, izlaganja i udomljavanja kako bi, kroz prizmu ekologije progovorile svojim, izvedbenim jezikom i napravile prostor za umjetnički rad i djelovanje. Kroz godine smo po putu shvatile da je ono što ovim projektom dajemo i predstavljamo (uz uporabne predmete koje prikupljamo i nudimo dalje) – jest održivost umjetničkog rada i umjetničke produkcije i izvedbe. Koliko puta moramo reciklirati istu priču?

Možemo li istu priču ispričati više puta na više različitih načina? Jesmo li mi reciklatori nekih ili nečijih ideja ili gradimo svoje? Hoće li nas publika odbaciti jer nas ne razumije i jer nas ne treba? Treba li nam uopće takva umjetnost?

Umjetnički rad, posebice u polju izvedbenih umjetnosti stalno je samoodržavanje, ponovna uporaba, koja i nama osigurava egzistenciju. To je u konačnici priča o održivosti umjetničkog rada, moramo i mi postati samoodrživi kako ne bi nestali, istrunuli poput kakvog organskog otpada.

„Oglede festival polako raste“

Kako je nastala ideja za Oglede festivala u Velikoj Gorici i koja je glavna poruka festivala?

Oglede festival je krenuo iz moje (sebične) želje da izvedbe i prakse koje volim i koje mene zanimaju dovedem u svoj gradi i da ih mogu tu pogledati, a ne da moram za njih potezati na neke druge festivale i druge gradove. Nastao je i kao želja da ugostim kolege umjetnike; da rade, da izvode, da istovremeno upoznaju ovaj kraj, da u Goricu stigne i da se generira neka nova publika, ali i da se okupi i okrupni velikogorička scena; da mi koji smo iz ovog kraja da zajedno radimo, surađujemo, da se povežemo.

I na koncu da Gorica dobije svježeg, drugačijeg programa, da se ne percipira kao grad zatvoren za umjetničke inicijative i prakse, već naprotiv, da prigrli različitosti izražavanja u umjetničkom i kulturnom smislu.

Gorica je relativno mladi grad, ali Turopolje ima bogatu povijest izgrađenu na baštini, plemenitaškoj prošlosti, drvenoj arhitekturi i obrtništvu. Možda nema značajnijeg umjetničkog značaja kroz povijest, ali je dalo doprinos u književnosti, arhitekturi, pa i glazbi. Željela sam da festival bude omage gradu, njegovom prostoru, njegovoj povijesti i stanovnicima. Tako je nastao „Oglede“, od izvornog  „ići u oglede“ – naziv koji se u prošlosti koristio da se obiđe mlada djevojka, da se vidi je l’ spremna za udaju.

Ovim festivalom doslovno i figurativno ogledamo, gledamo, obilazimo, promatramo grad, njegove kvartove, otvaramo raznolike teme i pitanja, smještamo se u gradske prostore, izlazimo na ulice. Jedna od poruka koju festival nosi je i ta da različitosti mogu zajedno egzistirati u istim prostoru, da se trebamo uvažavati, pratiti, biti podrška, jer grad čine njegovi ljudi, zajednica, kolektiv.

Ako grad gledamo kao na jedan živi organizam onda on diše, kreće se i postoji onako kako postoje i njegovi stanovnici, a mi smo sinkopa u tom gradskom ritmu.

Pred nama je treće izdanje festivala. Jesi li zadovoljna s dosadašnja dva izdanja?

Jesam. Svakom festivalu treba tri do pet godina da ostvari prepoznatljivost i okupi publiku, da se ukorijeni. Mislim da smo na dobrom putu. Oglede festival polako raste; iz godine u godinu sve smo hrabriji, ne bojimo se isprobati, kombinirati, pozvati. Organizacijski smo sigurno uigraniji nego prvih godina, ali i dalje imamo izazove koje pokušavamo riješiti.

S druge pak strane, mislim da je program konkretniji, sadržajno je snažniji, a sad ga već prepoznaju i umjetnički krugovi pa i publika. Kad smo već na temi spomenut ću da smo ove godine ponovo prvi vikend u listopadu, od 2. do 4.10. na Trgu Stjepana Radića, a program možete pronaći na našem webu www.oglede.com

Koje teme najčešće istražuješ kroz svoje izvedbe i kako one odražavaju društvene ili osobne identitete?

Teme koje me okupiraju i kroz izvedbe i projekte koje radim često proizlaze iz osobnog; pitanje identiteta i pripadnosti, ali i teme samorazvoja i samospoznaje. Vrlo čest motiv je motiv žene, radnice, majke, grešnice i svetice, a koji se vrlo često isprepliće s istim motivom u životinjskom svijetu, pa smo tako obrađivali i kravu i lisicu i bogomoljku..

U mojom izvedbama to nije nikad pitanje feminizma. Ne radim politički teatar niti pozivam na aktivizam. One su odraz osobnih promišljanja i predstavljaju tihu snagu individualne borbe svakog pojedinca (bez obzira na rod i spol). Volim izvedbama ispreplesti taj nevidljivi mozaik koji tvori ogledalo u kojem se svaki pojedinac i član zajednice može ogledati.

„Moramo stalno raditi i biti produktivni kako bismo zaradili“

Koje su najveće teškoće s kojima se susrećeš kao izvođačica i producentica suvremenih umjetničkih projekata?

Najveći izazov, zapravo najveći luksuz postalo je vrijeme. Umjetnost je proces; zahtjeva vrijeme za promišljanje, proučavanje, za odluku, a današnje vrijeme nam ograničava taj luksuz da možemo cijelu godinu razmišljati i planirati, tjera nas u kut u kojem su odluke instantne, brze, a izvedbe postaju jednokratni i potrošni projekti, predstave igramo jednu, ma najviše dvije sezone jer već se nameću nove teme i nove potrebe.

Moramo stalno raditi i biti produktivni kako bismo zaradili. Često me pitaju „na čemu novom radiš?“, a još nisam dovela do kraja ni prethodne projekte. To je taj luksuz. Nemam neograničeno sredstava da se mogu posvetiti jednom projektu cijelu godinu, već me lovi neki novi, nova tema, okreće godina.

Tržište nameće i projekte „koji se prodaju“, koji su komercijalni, koji se traže, koji su smiješni, poznati, isprobani, jednostavni, lagani. Publika traži zabavu, opuštanje, smijeh, ne žele ozbiljne teme, ne žele da ih izvedba zamara, da ju ne razumiju, ne žele razmišljati o tome što su gledali, žele se nasmijati na neku jednoobraznu stereotipnu foru, popiti piće i otići doma s osmijehom na usnicama. Tako zaboravljaju na svoje brige, na stvarnost i svakodnevicu i ona im se čini malo lakša, jer danas ljudi i nemaju puno vremena za smijeh ili su jednostavno zaboravili se smijati.

A lijepo nam je kad se smijemo i kad nam je ugodno. Naše izvedbe i teme kojima se bavimo nisu uvijek ugodne, ne u smislu da izazivaju fizičko gađenje, ali to su izvedbe koji izlaze izvan ustaljenih obrazaca ili zona komfora, poigravaju se s temama na drugačiji, indirektniji način i često zahtijevaju angažman i promišljanje. Zato naše izvedbe ponekad teže dopiru do publike i potrebno je vremena i strpljenja.

Dajem tu primjer svoje posljednje predstave „Roža (cura s greškom)“ u kojoj sam i izvođačica i producentica. To nije komercijalna predstava, iako kao i mnoge njoj slične, progovara upravo o muško-ženskim odnosima (samo u drugačijoj formi).

To je predstava koja se teško prodaje (jer nastala je prema pripovijetki Slavka Kolara, a Kolar je shvaćen kao tmuran i namćorast lik, iako je u realnosti perfektan humorista i jako zabavan).

Ne preostaje mi ništa drugo nego tražiti izvore sufinanciranja jer „Roža“ nije komercijalni projekt i nije naslov koji puni dvorane. To me razočarava. Kazalište je tu i da educira, ne samo da zabavlja.

Kako si se uključila u posao tzv. lažnog matičara i simobolična vjenčanja, što te je privuklo ovoj vrsti angažmana?

Simbolična matičarka ili voditeljica svadbene ceremonije nešto je što se dogodilo slučajno, a razvilo se prirodno iz mojih afiniteta prema izvedbi, glumi, pa čak i novinarstvu. To je aktivnost kojom sam uspješno spojila sve ono što radim, volim i ono što znam.

Prva „gaža“ dogodila se na svadbi mojih prijatelja koji su me zamolili da za njih pripremim svadbenu ceremoniju, a nakon toga su počeli stizati prvi pozivi i kalendar se počeo puniti.

Danas mi je to jedan od stabilnijih izvora prihoda, ali i posao koji radim iz zadovoljstva, bez intencije da će se iz toga razviti neka vrta profesionalne orijentacije u industriji vjenčanja. Ja sam prvenstveno glumica.

Radiš li ga iz potrebe ili je i to jedna vrsta umjetničkog angažmana? Koliko je isplativiji od drugih projekata?

Posao simboličnog matičara nije moj core business. To je posao s kojim lakše mogu planirati prihode. Ne bih rekla da je isplativiji, ali je svakako stabilniji. Ako se vratimo na početak ovog intervjua i mog promišljanja o izvedbenosti života, mislim da je simbolična ceremonija vjenčanja najbolji primjer te izvedbenosti.

Ona je performans, predstava, nema nikakvu pravnu snagu. Ono što je se meni sviđa je da, kao simbolična matičarka, svojom izvedbom, pripremom vjenčanog scenarija, mladencima mogu uljepšati taj važan dan, da ih mogu raznježiti, razveseliti, rasplakati, ushititi. Kroz ovaj posao im dajem sebe, a ne tamo neki lik službenice, matičarke. Mislim da je to ono što mi se sviđa i u čemu je ljepota ove priče i ovog posla.

“Poduzetništvo nije lagano, ono je neizvjesno i riskantno…”

Kao žena koja vodi vlastiti obrt, s kojim si se najvećim izazovima susrela u poduzetništvu?

Za početak ću reći ovako; izazovi poduzetništva s kojima se susrećem su oni koji ne poznaju spol, a ovise o tome koliko smo spremni učiti iz vlastitih pogrešaka i koliko smo spremni prihvatiti da smo pogriješili, poslušati i drugu stranu, bez ljutnje.

Poduzetništvo nije lagano, ono je neizvjesno, riskantno, zahtjeva stalno nadograđivanje, usavršavanje, stalnu prisutnost, multitasking, ad hoc gašenje požara, spremnost na stalan rad, improvizaciju ali i na konstantno planiranje, revidiranje, educiranje…

Ali je isto tako neponovljivo oslobađajuće za sve one koji krenu tim putem. Ima tu naravno i puno ega, pa bih uvijek rekla da su izazovi koje spominješ na relaciji ljudskih bića i njihove nadmoći u nekom poslu ili položaju, nego što imaju veze s time što sam žena.

Nikad se u svom poslu nisam osjećala degradirano ili kao da me se ne čuje. Osim toga, češće biram bitke i biram ljude, volim se okružiti onima koji razumiju moj jezik, koji ne osuđuju, koji su otvoreni za dijalog, pacifisti i tolerantni, a takva sam i sama.

Kako procjenjuješ položaj poduzetnica u Hrvatskoj danas? Koje prepreke su još prisutne?

Žene poduzetnice s kojima komuniciram, s kojima se družim i koje me inspiriraju dolaze iz različitih sfera, najčešće iz medija, marketinga ili su vlasnice, direktorice firmi. One su vrlo uspješne na raznim životnim poljima i često balansiraju i žongliraju nekoliko identiteta i poslova odjednom.

Ono što ostaje ne bih rekla da su prepreke, više predrasude s kojima se još uvijek suočavamo. Neke od njih su da žena ne može istovremeno biti uspješna poduzetnica i dobra majka, ako je poduzetnica sigurno je nemajka ili „ona samo lovi karijeru“ pa je stigmatizirana.

Za snažne žene češće će reći da su histerične ako su glasne i jasne, da su u PMS-u ili ih pucaju hormoni, uvjerenje da žene ne mogu donositi racionalne odluke, češće na bazi emocija. Mislim da smo ponekad više prepreke same sebi nego što nas nešto ili netko drugi priječi da počnemo.

Država je otvorena prema poduzetnicima, posebno prema ženama, postoje brojna sufinanciranja, natječaji, zajmovi, ženske podrške i zajednice. Sve je dostupno, ali najteže je početi.

„Ne postoji ništa što žena ne može“

Koje su, prema tvom iskustvu, ključne vještine i osobine koje žene trebaju razvijati da bi uspjele u poslovanju?

Hrabrost, kao prapočelo. I promjena uvjerenja iz „ja to ne mogu“ u „ja to mogu“. Ne postoji ništa što žena ne može. Kroz povijest je žena bila „drugotna“, muškarac je taj koji je radio i privređivao, žena se brinula za djecu i kuću i to je nešto što je snažno ukorijenjeno i u našoj kolektivnoj svijesti. I nije pogrešno. Ali svatko ima priliku razviti svoj potencijal.

Nerijetko razgovaram sa ženama koje su kasnije u životu odlučile pokrenuti  biznis, posvetiti se umjetnosti, poslu, kao da im nitko prije nije za to dao dozvolu jer prvenstveno su se trebale ostvariti u kućanstvu, kao majke, njegovateljice.

Mislim da žene danas mogu sve. Žena u ovom poslu treba biti i odlučna, jasna, mislim da se ne moramo natjecati s muškim kolegama, ali svakako treba imati dozu kompetitivnosti, treba znati kada ostaviti ego sa strane, biti fleksibilna, spremna priznati pogrešku, početi ponovo, pa i priznati da nešto ne zna ili ne razumije.

Postoje li specifični izazovi za žene u kreativnim i umjetničkim industrijama u odnosu na druge sektore?

Mislim da nam je najveći izazov (nama koje ne razmišljamo isključivo poslovno, već više umjetnički i kreativno), izgraditi od sebe i svog biznisa prepoznatljivi brend. Kako od malog biznisa – koji se kreiraju, kako bi rekla jedna moja kolegica poduzetnica, „na mišiće“ – snagom stvoriti ozbiljno poslovanje.

Mi ćemo češće raditi bez razmišljanja o marketingu i brendu, raditi da zaradimo, a ne da se izgradimo i promoviramo. Puno mojih kolega (ovdje govorim o nezavisnoj sceni) odmahuje rukom ili uzdahne kad mora staviti nešto na društvene mreže, najaviti, promovirati.

Mi želimo graditi publiku u prostoru, ali moramo imati na umu da se publika danas gradi i online i da je tako doseg i responzivnost veća, ali je i više marketinškog posla. Mislim da nam najteže pada ta administracija i posao koji nije izvedbene i umjetničke prirode, takozvana „papirologija“, a moramo i to.

“Potrebno je hrabrosti, vremena, volje i malo intuicije”

Sedam si godina u poduzetništvu, što bi savjetovala ženama koje razmišljaju o pokretanju vlastitog posla, posebno u umjetnosti i kulturi?

Svatko tko kreće u vlastiti biznis, bio on u kulturi ili kreativnom poduzetništvu treba znati da je to posao koji je istovremeno ispunjavajuć i iscrpljujuć, ali jednako tako to je posao koji bi opet i ponovo odabrala i preporučila. On je izlazak izvan zone komfora, nekad je neizvjestan i potpuno ovisi o nama. Potrebno je hrabrosti, vremena, volje i malo intuicije. Naravno, sve ovisi o tome i kakvi smo tipovi, karakteri i kakva nas tempo i struktura zadovoljavaju ili ispunjavaju.

Nepostojanje fiksnog radnog vremena nekima može biti stresno ili zbunjujuće. Meni je, primjerice mogućnost da sama krojim svoje radno vrijeme – dobrodošlo. Jest da se to nekad pretvori u rad vikendima i praznicima, ali radim za sebe pa onda znam zašto to biram.

Naravno, ima i nedostataka. U ovom sustavu ne postoji plaćeni godišnji odmor, ne postoji bolovanje, porodiljni, regresi, božićnice, nema besplatnih sistematski pregleda. Sama plaćam doprinose, a sukladno tome formiram i cijene za svoj rad. Mislim da ne trebam dodatno naglašavati da su u tu krajnju cijenu uključeni svi i porezi i doprinosi, pa i godišnji odmor.

Često sam korisnica bespovratnih sredstava koje osigurava država ili pak Ministarstvo kulture, ako se radi o kreativnim i kulturnim sadržajima.

U kulturi ne možemo govoriti o velikim sredstvima, u poduzetništvu je to već puno sigurnije i država više pažnje posvećuje i brine za svoje poduzetnike nego za kulturnjake. Mislim da je to razlog zašto sam odabrala biti obrtnica/poduzetnica u kulturi, a nisam se odlučila uzeti status samostalne umjetnice.

Koliko žene imaju podrške danas, pomažu li udruge poslovnih žena u prevladavanju prepreka i ostvarivanju poslovnih ciljeva? Kakva su tvoja iskustva? Jesu li žene prepuštene same sebi i svojim mogućnostima?

Nikako nismo prepuštene sebi, a podrška zaista dolazi s raznih strana (od društvenih mreža, udruga, do osobnih kontakata, tečajeva, edukacija), ovisno o tome kakvu vrstu podrške trebate i odaberete.

Jedan od najljepših susreta imala sam s poduzetnicom Vedranom Likan koju sam srela tijekom jednog događanja koje je, među ostalim, obrađivalo temu budućnosti kulturnih industrija te kako ih otvoriti, pozicionirati i financirati.

Nakon kratke diskusije prišla sam joj i ukratko joj predstavila projekt na kojem radim za koji sam trebala savjet oko financiranja. Ona mi je dala svoj kontakt i narednih par mjeseci naša se komunikacija odvijala online, a ona mi je davala smjernice za pripremu dobrog pitcha i prezentacije za donatore.

Sjećam se da sam je, kad mi je rekla da će me mentorirati, pitala koliko to košta. Ona me pogledala, nasmijala se i rekla da mi želi pomoći. Meni je to bilo nevjerojatno, osjećala sam se kao prava sretnica.

“Prve misli ujutro najčešće su vezane uz posao”

Kada se probudiš, jesu li tvoje prve misli o novim projektima ili brineš o računima, plaćanju troškova i sličnim mukama…?

Neću lagati. Prve misli ujutro najčešće jesu vezane uz posao; posebno ako me uhvati period zatrpanog rasporeda pa moram dobro planirati vrijeme. Ipak, nisam osoba koja iz kreveta sjeda direkt za kompjuter. Volim svoje jutarnje ritualne koji uključuju ispijanje čaja od đumbira i čitanje par stranica neke knjige. Tek onda palim mobitel, a tri puta tjedno ujutro odlazim i na trening.

Ne volim kad mi dan počinje stresno i užurbano, volim se polako ušuljati u dan.

Moj posao je specifičan pa su neki dani provedeni „u uredu“ (to je najčešće ponedjeljak, kad sređujem administraciju), a nekad su u dvorani (kad imam probe), nekad su na kreativnim sastancima, a u mom poslu čak su i neobavezna druženja dobra podloga za brainstorming, nove ideje i projekte. Svaki dan je drugačiji. Tako ih volim. 

Koje ti je razdoblje u proteklih sedam godina u privatnom poduzetništvu bilo najteže, jesu li to počeci poslovanja, vrijeme pandemije ili neko drugo razdoblje…?

Najteže je bilo početi, a jednom kad sam počela sljedeći izazov bio je usustaviti biznis – koje su moje usluge, čime se bavim, što nudim, ali i odrediti cijenu za kreativne, intelektualne i autorske usluge koje nudim, pronaći klijente i sl…

Vrijeme pandemije zapravo mi je više pogodovalo nego je odmoglo. Kako nije bilo posla za nas kulturnjake (jer su sve izvedbe bile zabranjene pa je ostalo malo manevarskog prostora i onog čime bi se mogla baviti) živjela sam većinski na sredstvima koje je država osigurala za obrte pogođene COVID pandemijom te istovremeno studirala na Akademiji za umjetnosti i kulturu u Osijeku.

Danas na to gledam kao na pravu privilegiju, dašak slobode i sreće u pandemiji, portal koji se otvorio i omogućio da svoj dosadašnji rad i edukaciju formaliziram.

**** OVAJ TEKST DIO JE PROJEKTA ”ŽENE U BIZNISU“ GORICE.INFO I VG BUSINESS FORUMA****

Objava Ana Katulić o izazovima poduzetništva: Ovo nije lagan posao, ali opet bih ga odabrala pojavila se prvi puta na Gorica Info.

Prigodnim poklon paketima u povodu blagdana svetog Nikole Zagrebačka županija darivala je štićenike Caritasove kuće za zbrinjavanje djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi „Kuća sv. Franje“. Uz tradicionalne slatkiše, među poklonima je bilo i voće koje je donirao Distributivni centar za voće i povrće, izvijestili su iz županije.

Bila je to i prigoda za razgovor, druženje i upoznavanje djece za koju Zagrebačka županija u sklopu projekta „Dobri ljudi djeci Hrvatske” sufinancira police životnog osiguranja kako bi im se omogućio lakši prijelaz u samostalan život.

Pročelnica Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje Ksenija Čuljak istaknula je tom prigodom dugogodišnju suradnju Zagrebačke županije i Caritasa zagrebačke nadbiskupije, čija je ravnateljica sestra Jelena Lončar zahvalila na donaciji i ugovorenim policama koje uvelike pomažu njihovim štićenicima u prvim godinama samostalnog života.

U ovom trenutku u „Kući sv. Franje“ na zagrebačkom Vugrovcu smješteno je 34 djece.

Objava Županija osigurala prigodne darove i voće za štićenike Caritasove kuće pojavila se prvi puta na Gorica Info.