Kreativnost je jedna od mojih urođenih vrlina. Nove ideje i načini kako bih mogao nešto napraviti ili poboljšati, dio su mojih svakodnevnih razmišljanja.
Pretpostavljam da je to zato što je jedno od mojih temeljnih uvjerenja da je sposobnost stvaranja nešto s čime smo rođeni.
U mojoj “Knjizi života” ne postoji uzvišenija stvar od trenutka kad nešto što je do nedavno bila samo ideja u mojoj glavi, postave stvarnost – kad iz ničeg stvorim nešto.
Ali od odlične ideje do realizacije je dugačak i često trnovit put, o čemu će posvjedočiti svi koji se bave privatnim poduzetništvom.
U retrospektivi vjerujem da nisam uspio realizirati barem 50% onoga što je na prvu izgledalo kao još jedna ”odlična” ideja. Ili kako bi moj mentor Keith Cunningham lijepo rekao: “Nitko se ne ustane ujutro i kaže – danas ću imati samo loše ideje.” Svi vjerujemo da su naše ideje izvrsne.
Zašto ih onda nisam uspio realizirati?
Jedan od uzoraka koji mi se ponavlja u poslovanju je da imam sposobnost pokretanja novih inicijativa, ali se nakon toga po putu “nešto dogodi” i kroz par mjeseci “nova” inicijativa postane “još jedna inicijativa koja nije zaživjela”.
U čemu je stvarni problem?
Jedan od ključnih uzroka neuspjeha primjene novih inicijativa je nedostatak treninga.
Kad pokrenemo bilo koju novu aktivnost, ključno je osigurati uvjete za kontinuirani trening te novi aktivnost, sve dok ona ne postane dio nove rutine.
Ne kaže se uzalud da majstorstvo u borilačkim vještinama nije ponoviti 10.000 pokreta 5 puta, već 5 pokreta 10.000 puta. Trening je ključ.
Ali, prva prepreka na koju ćete naići je “otpor” ljudi prema takvom pristupu – pogotovo ako je prošlost pokazala da svaka nova inicijativa polako zamre kroz vrijeme.
Ako želimo uspjeti, onda nemamo izbora – ponavljanje u definiranim vremenskim razmacima gotovo je jedini put kako nešto “novo” može zaživjeti.
Nove ideje su jako “seksi” jer u sebi nude obećanje budućeg uspjeha, ali realizacija dobro promišljene, planirane i pripremljene aktivnosti nema konkurencije u biznisu.
Jedno od lošijih iskustava koje sam imao na velikom broju konferencija na kojima sam bio ili polaznik ili predavač, je preveliko odstupanje u kvaliteti i načinu prezentiranja predavača.
Najčešće je to slučaj kod predavača koji ne uspiju ostvariti kontakt s publikom ili su previše zaokupljeni svojim slajdovima i sadržajem. Takvo će predavanje uspavati publiku i u konačnici ostaviti loš dojam cijele konferencije.
Kako bih izbjegao takvu situaciju, u pripremama za poslovnu konferenciju koju jednom godišnje organiziram, angažirao smo profesionalnog trenera prezentacijskih vještina i zamolio svakog predavača da mjesec dana prije same konferencije, odradi trening sa njim.
Ovakva inicijativa može biti i “dvosjekli mač”, ako izaberete pogrešnog predavača – onog koji je održao već stotine predavanja i misli da je već dovoljno dobar i iskusan.
No pravi “A igrači” uvijek traže način kako da budu još bolji, bez obzira koliko su predavanja do sada održali.
Tako je bilo i u mom slučaju – svih 7 predavača je u roku 24 sata potvrdilo svoj termin treninga.
Zahvaljujući provedenom treningu, optimizirali smo i uskladili međusobne sadržaje prezentacija, način kako ćemo ispričati ključne lekcije, te izmjenili program konferencije kako bi iskustvo za polaznike bilo još bolje od inicijalno planiranog.
Trening nikada ne prestaje ako ste i vi “A igrač”, bez obzira koliko ste uspješni.
Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.
Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 109. kolumna za portal Gorica.info.
Discussion about this post