Jučerašnji je dan bio ispunjen stresom isporuke višegodišnjeg projekta. Kasno navečer uzimam gitaru u ruke i snimam pjesmu koju sam već duže vremena htio odsvirati.
Današnji je dan počeo kao kišno tmurno jutro sa cijelim nizom planiranih obaveza u mom dnevnom rasporedu.
Nisam ni očekivao da će se usred dana dogoditi nešto što će promijeniti život mene i moje kćeri.
Odlazim po bocu pjenušca i organiziram malo spontano slavlje.
Zašto vam navodim ove primjere?
U svakom od spomenutih dana se nalazi minimalno sat vremena nečeg što zaista želim napraviti i u čemu istinski uživam – nalazi se nešto što ne želim odgađati za neke bolje dane kad riješim sve probleme u životu.
Stvarnost je nezaustavljiva. Život se događa htjeli mi to ili ne. Ako ćemo odgađati ono što istinski želimo, to se vjerojatno nikada neće dogoditi.
Greška koju sam godinama radio je bila identifikacija s poslom koji radim. Stvorio sam sve od nule i to je nešto na što sam bio iznimno ponosan.
Ali “mračna” strana tog puta je da sam u nekom trenutku počeo sve tretirati kao “stvar” koju moram odraditi. Kad se nekom u mojoj obitelji događala bitna stvar, odrađivao sam to kao “obavezu” – još nešto što danas mora biti odrađeno. I idemo dalje na sljedeću stvar.
Nisam stao na loptu i “duboko udahnuo”.
Mogao sam otići i na Sjeverni pol, ali sam i dalje nosio posao sa sobom na svako putovanje na koje sam otišao.
I onda se dogodi trenutak u kojem sve počne gubiti smisao. Kad više ne možemo ispuniti prazninu u sebi ni jednim poslovnim uspjehom, ma kako on bio velik.
Dogodi se trenutak u kojem shvatimo da ako svoju svjesnost ne zadržimo u centru svog bića, postajemo žrtva vlastitog uma, koji ne prestaje pričati.
Umjesto da postanemo svjesni života i sebe, vlastiti um nam “proda” priču o tome kako je društveno korektno ispunjavati očekivanja drugih. Identificiramo se s nekim od svojih umjetno stvorenih identiteta i krenemo u spašavanje svijeta.
Jer ako ne riješimo upravo ovu situaciju u kojoj smo se našli, čekaju nas bol i patnja u svim mogućim oblicima – od financijske nesigurnosti do straha od usamljenosti i smrti usljed neizlječive bolesti. Naš vlastiti um ima hiljadu opcija za neuspjeh na raspolaganju.
Dogodi se trenutak u kojem shvatimo da zadnja dva sastanka u današnjem rasporedu nisu pitanje “života i smrti” i da ih možemo premjestiti ili još bolje, delegirati zadatak onome tko to radi bolje od nas.
Odvezemo se kući i uzmemo svoje tenisice za trčanje i izađemo van. Ili pošaljemo poruku svom djetetu u kojoj joj kažemo koliko je volimo i pitamo je koji desert želi za večeru. Ili odsviramo svoju omiljenu pjesmu na gitari. Ili napravimo šalicu omiljenog espressa i uzmemo knjigu koju smo odavno htjeli pročitati u ruke i okrenemo prvu stranicu. Ili nazovemo dragu osobu s kojom se nismo odavno čuli. Ili podijelimo lijepu vijest sa omiljenom osobom.
Ključ je da ostavimo vlastiti um da se bavi sobom, a da mi napravimo nešto čime ćemo pružiti ruku bližnjem svom – nama samima.
Moramo si početi postavljati pitanje što se dešava s nama i što radimo kad smo riješili apsolutno sve probleme u životu. I postoji li bilo koji miroljubivi razlog da tu istu stvar ne napravimo upravo sada.
Krenite u završnicu danas. Nemojte čekati da se poslože sve stvari u životu, da bi ste samom sebi pružili ruku. Ako to počnete raditi svaki dan, vaše će srca i duša biti upravo tamo gdje im je i mjesto.
Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.
Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 113. kolumna za portal Gorica.info.
Discussion about this post