Jedan od filmova u kojem iznova pronalazim motivaciju je legendarni “Rocky”. Ne pronalazim motivaciju toliko u samom filmu i fenomenalnoj muzici Billa Contia, koliko u stvarnoj priči o tome kako je došlo do snimanja samog filma.
Naime, Sylvester Stallone je tražeći studio koji će otkupiti njegov scenarij za film, doslovno prodao sve što je imao. Iako je dobio nekoliko ponuda, sve ih je odbio jer je njegov uvjet bio da upravo on glumi Rockyja, što nije prolazilo u Hollywoodu za tada nepoznatnog glumca poput njega.
Zadnje što mu je ostalo je da proda vlastitog psa, što mu je kako je i sam kasnije priznao, bila jedna od najtežih stvari koju je ikad napravio u životu.
No, očajan i bez novaca, bio je prisiljen prodati svog psa za 50 $, neznancu ispred dućana u kojem je za taj isti novac kupio hranu.
Nekoliko tjedana kasnije Stallone je dobio i prihvatio ponudu za snimanje “Rockyja” s njim u glavnoj ulozi i ušao u legendu.
S prvim zarađenim novcem počeo je tražiti neznanca kojem je prodao psa, ali kad ga je pronašao, ovaj mu ga nije htio prodati. Na kraju je Stallone otkupio svog psa za 3.000 $ i tu je priča došla do sretnog završetka.
Ali ona dublja priča koju danas želim podijeliti sa vama, odvijala se u samom boksačkom meču na kraju filma.
U filmu je Rocky dobio toliko udaraca od svog protivnika, da mu je lice postalo neprepoznatljivo.
Svaki boksač ima u svom kutu pomagača koji mu daje vodu za vrijeme pauze između svake runde.
Ta ista osoba mu tretira i rane na licu i spriječava krvarenje, kako bi boksač mogao nastaviti borbu.
Osim toga ima i trenera koji mu daje upute i ručnikom briše znoj sa tijela.
Ali kad trener procjeni da je njegov boksač u bezizlaznoj poziciji, može baciti taj isti ručnik u ring, kako bi prekinuo borbu i spasio boksača od težih ozljeda.
Život je poput niza boksačkih mečeva. U svom kutu imamo vode, osobu koja nam može tretirati rane, a ponekad i trenera koji nas savjetuje kako pobijediti protivnika. Ali nemamo nikoga tko može baciti ručnik i prekinuti borbu.
U životu možemo jedino napraviti kao i Rocky, ostati na nogama i izdržati do kraja borbe – imamo veće šanse za pobjedu ako prihvatimo neuspjeh kao još samo jedan korak prema uspjehu.
Čim je jedna borba završila, druga počinje. Nema te količine novaca koja može zaustaviti sljedeću borbu, koja će se pojaviti u obliku gubitka voljene osobe, gubitka radnog mjesta, gubitka krova na glavom ili gubitka zdravlja.
Život nam nemilosrdno servira sljedeću borbu, bili mi spremni na to ili ne.
U svim tim borbama imamo veće šanse ako se svjesno suočimo sa vlastitim slabostima i počnemo sustavno raditi na njihovom poboljšanju.
To je i jedan od ključnih razloga zašto sam se svjesno upustio u “4x4x48” izazov za prikupljanje donacija za judo klub “Fuji”, za djecu s posebnim potrebama.
Znam da će se za vrijeme izazova pojaviti cijeli niz mojih slabosti i da ću morati savladati svaku od njih, ukoliko želim završiti izazov do kraja.
Sam izazov nije toliko zahtjevan fizički koliko mentalno, jer sa svakim daljnjim kilometrom, iscrpljenim i neispavanim organizmom, trčanje postaje sve teže i teže, a bol sve veća.
Ali pripremljeni um, dočekuje sve prepreke kao priliku za poboljšanje. Tako i ja idem u cijelu priču s uvjerenjem da osoba koja će započeti izazov, neće biti ista osoba kao i ona koja će ga završiti.
Stoga, suočimo se sa vlastitim slabostima. Ako si budemo postavljali samo jedno jedino pitanje, a to je: “Imam li snage za napraviti još jedan korak?”, pronaći ćemo u sebi snage i za taj korak. Pa još jedan – i tako sve do kraja borbe.
Nemojte očekivati da će vam netko baciti ručnik u ring kad bude teško.
Život ne funkcionira na taj način.
Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.
Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 126. kolumna za portal Gorica.info.
Discussion about this post