Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, završio i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita, o čemu je također napisao priču za naš portal.
Ovo je Sinišina 55. kolumna za portal Gorica.info.
BIZNIS JE DUHOVNO ISKUSTVO
I nakon 27 godina privatnog poduzetništva, moja je životna filozofija da je biznis duhovno iskustvo i savršeni poligon za osobni razvoj. Danas vjerujem u to više nego ikada prije.
Također vjerujem da se mnogi neće složiti sa mnom – uvažavam sva druga i drukčija mišljenja, jer su tolerancija, razumijevanje i raznolikost perspektiva, upravo temelj osobnog razvoja.
Svi mi radimo i odlazimo na posao iz nekog razloga. Treba nam nova odjeća, novi auto, odlazak na godišnji odmor, novi stan ili kuća, novi mobitel za naše dijete – listi nema kraja.
No, ako sebi počnemo postavljati kvalitetna i životna pitanja, dolazimo da onoga što nam ustvari treba, ispunjavanjem stvari sa liste za koju radimo.
Zašto nam ustvari treba novi auto ili nova odjeća? Zašto nam ustvari ponovo treba novi mobitel ili odlazak na godišnji odmor da se maknemo od stresa i napunimo baterije?
Sljedeća je razina da kroz tu introspekciju ustanovimo koju potrebu zaista ispunjavamo – da li je to sigurnost ili možda raznolikost ili pak važnost, da spomenem samo neke od naših ključnih životnih potreba.
Ako smo dovoljno iskreni i otvoreni, shvatiti ćemo da sve te stvari s naše liste razloga odlazaka na posao, ustvari ispunjavaju neku od naših unutrašnjih potreba i da je sav rad i posao koji ustvari moramo odraditi, unutrašnji rad na nama samima.
Prvi je korak da ustanovimo svoje stvarne potrebe, a drugi da vidimo kako možemo ispuniti te potrebe još bolje i kvalitetnije ili na neki drugi način, ukoliko ih trenutno ispunjavamo na način koji nije dobar za nas i ne podržava naš život.
Klasičan je primjer razlog zbog kojeg većina ljudi puši cigarete, a to je osjećaj opuštanja kad zapale cigaretu i povuku onaj “prvi dim”. Odlično pitanje za osobu koja puši je kako mogu ispuniti tu istu potrebu za opuštanjem na način da ne štetim sebi i drugima koji uz mene postaju pasivni pušači?
Kako onda može naš svakodnevni posao biti put i način osobnog razvoja?
Uzmimo primjer odgovaranja na elektroničku poštu. U svom poslovanju odgovaram na desetine, a ponekad i stotine e-mailova u toku jednog radnog dana.
Cilj mi je uvijek bio isprazniti pretinac dolazne pošte, jer sam to smatrao postignućem – uspio sam odgovoriti na svu poštu u pretincu!
Ako se realno zapitam jesam li u svakom od tih odgovora dao svoj maksimum i kvalitetno prenio svoju poruku, perspektivu ili mišljenje, iskreni odgovor je – nisam!
Većina je odgovora bila napisana bez da sam zastao i iskoristio priliku koja mi se pruža, jer sam pisao s ciljem da što brže i kraće odgovorim, kako bih mogao preći na sljedeći email i onda na sljedeći, sve s ciljem da ispraznim što prije pretinac dolazne pošte.
Prilika koja nam se ustvari pruža, a koja je jedno od temeljnih načela osobnog i duhovnog razvoja, je da kad se sjednemo ispred računala i otvorimo prvi e-mail, da se makar na djelić sekunde zaustavimo, osvjestimo i “usidrimo” u tom trenutku.
Da pokušamo osjetiti širu perspektivu života, a to je da je trenutak pred nama jedinstven i neponovljiv, te da nas traži da ga poštujemo i sudjelujemo u njemu na način da damo najbolje što imamo u sebi.
Ova je rečenica bit i srž prakse koju nazivamo “mindfulness” – obraćanja pažnje na trenutak pred nama.
Život nas pita, ako mu sami damo to značenje, da i odgovor koji ćemo napisati u tom e-mailu bude naše najbolje promišljanje, jer ono ima potencijal utjecati na pošiljatelja poruke, a ujedno i na nas dok ga pišemo.
Tako jedno “obično” pisanje odgovora na e-mail postaje ritual osobnog razvoja, koji nas “sidri” u sadašnjem trenutku, širi našu perspektivu i izvlači ono najbolje iz nas.
Postoji cijeli niz prilika koje nam naš posao nudi u vlastitom osobnom razvoju, ako prihvatimo taj put i odlučimo stvarima dati jedno potpuno novo značenje.
.