Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne djevojčice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, završio i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita, o čemu je također napisao priču za naš portal.
Ovo je Sinišina 53. kolumna za portal Gorica.info.
SMRT JE NAJVEĆI UČITELJ
Zadnjih nekoliko godina svjedočimo situacijama koje nam u djeliću sekunde daju do znanja kako ništa u našem životu nije pod kontrolom i kako sve ono što smo strpljivo gradili cijeli život može nestati u svega nekoliko sekundi.
Ne tako davno stanovnici Petrinje, Siska i okolnih sela prolazili su kroz najteže trenutke u životu, izloženi na milost i nemilost potresa i kontinuiranog podrhtavanja tla, koje nanosi nesagledive štete i ostavlja trajne posljedice.
Svi se ponekad nađemo i privatno i poslovno u situaciji koja nam se čini nerješiva. Prepreka u koju smo “udarili“ jednostavno je nepremostiva, financijski gubitak je nenadoknadiv, odnos u kojem se nalazimo nam nanosi emotivnu bol koja je prevelika…
Kako nastaviti dalje kad se čini da ne možemo nastaviti dalje?
Nedavno sam zbog teške i neizlječive bolesti izgubio dragu osobu, koju sam sreo svega tri puta u životu, ali koja je ostavila dubok i neizbrisiv trag u životu mene i moje kćeri Emme. Sreli smo se prvi puta 2019. na europskom prvenstvu u Veroni, gdje je konj u njegovom vlasništvu osvojio 4. mjesto.
Kratko nakon toga sam sa kćerkom otišao na ranč u Austriju. U tom trenutku nismo bili u prilici pojaviti se na treningu sa konjem, a posuđivanje profesionalnih konja nije opcija zbog prevelike vrijednosti takvih konja, koji se za vrijeme treninga mogu u trenutku nepažnje trajno ozlijediti.
Ničim izazvan, prijatelj iz naše priče besplatno je posudio Emmi upravo tog konja koji je u Veroni ostvario fantastični rezultat, usprkos činjenici da je konj već bio prodan novim vlasnicima i nakon par dana prevezen na novi ranč.
Taj će se trening Emmi urezati za cijeli život u pamćenje, jer je prvi put jahala konja koji je osvojio cijeli niz nagrada na profesionalnim natjecanjima.
Zašto vam pričam ovu priču?
Zato što je dobrotvor iz ove priče nedavno preminuo u svega nekoliko dana, što nas je sve duboko potreslo. Emma je posebno teško primila tu vijest jer je bila jako vezana za iskustvo koje joj je upravo on svojom nesebičnom gestom omogućio.
Ali njegova smrt nam je istovremeno ostavila je neprocjenjiv poklon – da se svaki put kad se nađemo u teškoj situaciji ili pred preprekom koja nam se čini nepremostiva, zapitamo što bi naš prijatelj dao da može samo na trenutak biti u našoj situaciji?
Što bi dao da može još jednom zagrliti svoju ženu, djecu i unuke? Bez sumnje, dao bi cijeli svijet samo za taj jedan trenutak.
Smrt je najveći učitelj jer nam je posudila vrijeme koje često uzalud potrošimo, duboko u sebi znajući da će to vrijeme jednog dana isteći. I u tom trenutku prestaju sve razlike između bogatih i siromašnih, privilegiranih i izrabljivanih, zdravih i bolesnih, sretnih i nesretnih. Jedino smo u tom trenutku svi istinski jednaki.
I kad bi pokušali “nagovoriti” Smrt da nam daruje još samo jedan dan života, njezin bi odgovor bio – “A što si napravio sa 365 dana koje si dobio na poklon prošle godine?”
Svi mi imamo u životu prekrasne osobe koje nisu više s nama. Stoga se sljedeći put kad pomislite da više ne možete dalje, zapitajte što bi ta draga osoba koju ste izgubili dala, samo da na trenutak bude u vašoj situaciji…
I napravite sljedeći korak na svom putu, bez obzira kakva je prepreka pred vama.
Günther, hvala ti na poklonu koji si nam ostavio.
.