Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne djevojčice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, završio i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita, o čemu je također napisao priču za naš portal.
Ovo je Sinišina jubilarna 50. kolumna za portal Gorica.info.
VAŠA MISIJA, AKO JE PRIHVATITE
Prije nekoliko godina sam imao privilegiju sudjelovati na edukaciji o sposobnosti vođenja pojedinaca, timova i organizacija.
Jedan od predavača kojeg sam zapamtio je Mark Divine, proslavljeni pripadnik američkih Navy Seal specijalaca.
Poruka koju sam zapamtio iz njegovog predavanja vezana je za tzv. “BUD/S” – inicijalni trening koji moraju proći kandidati koji su se prijavili za pristupanje Navy Seals specijalnim postrojbama.
BUD/S traje 26 tjedana i sastoji se od sustavnog psihofizičkog testiranja kandidata sa samo jednom svrhom – pronaći slabu točku svakog pojedinca i gurnuti ga preko ruba, koristeći upravo tu slabost.
Pred kraj treninga, u tjednu koji se u žargonu naziva “Hell’s week”, svi koji su do tada izdržali i nisu odustali, prolaze 5 dana ozbiljnog fizičkog maltretiranja bez spavanja – instruktori koriste sva raspoloživa sredstva i metode, kako bi osigurali da zadrže samo one koji mogu sve to izdržati, te ostati i dalje prisebni i pribrani.
Postoje stotine priča i anegdota vezanih za kandidate koji su sudjelovali, ali u svima njima bitno je shvatiti što kandidate gura iz dana u dan da podnese takvu razinu napora i izdrže do kraja.
Tradicija koju su Navy Sealsi zadržali još od 2. svjetskog rata, kad su i osnovani s ciljem da stvore koridore za iskrcavanje saveznika u Normandiju, je korištenje velikih gumenih čamaca za pripremu i trening specijalaca. Kandidati koji su podijeljeni u posade od 7 ljudi, doslovce žive i spavaju s tim “ozloglašenim” čamcima.
Ključni razlog koji je našem predavaču pomogao da uspješno prođe cijelu obuku je sažet u jednoj njegovoj rečenici – “Moja je misija bila pobrinuti se da svih 6 članova posade mog čamca, uspješno završe BUD/S obuku!”
Ono što je ključno u ovoj priči je da Markov fokus nije bio na njemu, nego na članovima njegovog tima. To predstavlja najviši oblik vođenja drugih, koji nazivamo “Servant leader” – vođenje služenjem drugima.
Ako jasno damo do znanja svojim zaposlenicima da je naša misija da svatko od njih uspije, da se realizira kao osoba i da ispuni svoje potrebe i ciljeve, postavili smo si sličnu misiju kakvu je imao i Mark.
Ostvarenju takve misije zahtjevalo je od Marka da pronađe ono najbolje i najkvalitetnije u sebi, kako bi mogao na najučinkovitiji način pomogći svojim članovima posade.
Dodatno, Mark je morao svoj vlastiti ego ostaviti sa strane i podrediti sve svoje sposobnosti i resurse uspjehu svoje posade.
Upravo zato je odabir takve misije ujedno u najbolje što možemo odabrati za sebe, jer ćemo jedino na taj način svi zajedno uspješno stići do cilja. Ali, takvo vođenje i misija nisu za one “slabog” srca – život i situacije će vaš ego i predanost služenju drugima, svaki dan stavljati na kušnju.
No, nemojte zaboraviti – količina novca koji zaradimo u životu, direktno je proporcionalna broju ljudi kojima smo nesebično pomogli.
.