Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne djevojčice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, završio i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita, o čemu je također napisao priču za naš portal.
Ovo je Sinišina 52. kolumna za portal Gorica.info.
ŽIVOT VRIJEDAN ŽIVLJENJA NIJE SLUČAJNOST
Nezaobilazni ritual u poslovnom svijetu je planiranje ishoda koje želimo realizirati u godini pred nama.
Princip planiranja koji primjenjujem u svom poslovanju je definiranje ishoda koje želim ostvariti kroz 5 godina, 3 godine i za godinu dana. Što je ishod značajniji, pogotovo u poslovnom svijetu, to će mu često biti potrebno i više vremena za ostvarenje, stoga je za neke ishode potrebna i duža vremenska perspektiva.
Proces se nastavlja tako da ishode planirane u jednoj godini, svedem na razdoblja od 90 dana i fokusiram se na prvo od tih razdoblja.
Krajnji ishod ovog rituala je definiranje svih aktivnosti koji moram izvršiti u svakom nadolazećem tjednu.
Kojih aktivnosti? Pa upravo onih koje direktno podržavaju ostvarenje planiranog ishoda.
Nakon toga je sve stvar izvršenja aktivnosti, njihovog mjerenja i upravljanja ishodima.
Cijeli proces koji sam vam upravo opisao, godina sam radio kao svojevrsnu “obavezu”, koju mi je nametnula sama činjenica da sam vlasnik tvrtke i da se od mene očekuje da imam plan poslovanja. Ili kako kaže moj mentor Keith Cunningham: “Ako ne znaš kud ideš, svaki će te put tamo dovesti.”
Korporacije koje zastupam su sve navedno dodatno “začinile” vlastitim excel tablicama koje zahtjevaju neprekidno ažuriranje i izvještavanje, sa već očekivanim zahtjevom “dvoznamenkastog” kontinuiranog rasta poslovanja svake godine.
Problem je u tome što nakon nekoliko godina, planiranje i excel postanu rutina kojom se zadovoljava forma, a ne pokretač koji stvara novu vrijednost.
Ono što mi je počelo nedostajati u cijeloj priči je ona početna “iskra” i emocija s kojom svaki privatni poduzetnik kreće u avanturu pokretanja vlastitog biznisa.
Kako iznova pronaći taj dio sebe koji još uvijek postoji, ali su ga godine rutine gurnule u drugi plan?
Pristup koji je meni pomogao je da napišem kako želim da izgleda priča mog života i što će ostati iza mene kad se jednog dana ta priča završi.
Tu ne mislim na materijalne stvari, nego na vrijednosti i nasljeđe koje ostaje iza svake osobe čiji je život bio vrijedan življenja.
To je naš “kodeks” – naš moralni, duhovni i poslovni kompas po kojem ćemo se ravnati u životu.
To je ujedno i najduža perspektiva na ishode koje želimo ostvariti u našem životu i koje možemo rekonstruirati postupkom planiranja koji sam opisao na početku, ali ovaj put s emocijom i “iskrom” koja kreira i stvara.
Svi želimo biti heroji svoje priče. Život vrijedan življenja nije slučajnost.
.