Osmaši goričke Osnovne škole Eugena Kumičića i Osnovne škole Slavka Kolara iz Kravarskog u pratnji svojih razrednika, nastavnika geografije i povijesti odradili su dvodnevnu terensku nastavu u Vukovaru. Na put su krenuli u četvrtak, a vratili se u petak u večernjim satima.
Riječ je o projektu Posjet učenika osmih razreda Vukovaru koji se provodi već nekoliko godina i obvezna je terenska nastava iz predmeta Povijest za učenike osmih razreda svih osnovnih škola u Hrvatskoj, a cilj projekta jest čuvanje sjećanja na Domovinski rat i bitku za Vukovar.
– Sve je počelo izvrsnim interaktivnim predavanjem o tome kako je sve počelo gdje su učenici moglu čuti, ali i pokazati svoje znanje o Jugoslaviji, počecima hrvatske samostalnosti, Domovinskom ratu te su dobili prvi dojmljiv uvod u Bitku za Vukovar.
Potom su razgledali postav Memorijalnog centra uz vodstvo brigadira Batinića koji je i vlastitim iskustvom svjedočio djeci o strahotama ratovanja u Vukovaru. Slijedili su obilasci Gradskog muzeja Vukovar i Muzeja vučedolske kulture, a sve se završilo posjetom impresivnom Vodotornju – prepričala nam je Tihana Skozrit jedna od nastavnica u pratnji.
Kako ističe drugi dan terenske nastave u Vukovaru bilo je puno emotivnije,
– Film i propovijed u crkvi sv. Filipa i Jakova, Spomen dom Ovčara, masovna grobnica na Ovčari, Memorijalno groblje, Velepromet i Borovo, Spomen dom na Trpinjskoj cesti, Vukovarska bolnica…Svuda su vodiči govorili sažeto, primjereno učenicima te uz domoljubni osjećaj i poziv na mir i poštovanje vukovarske žrtve. Upravo takva poruka je najviše istaknuta na prekrasnom zadnjem predavanju u Školi mira u Ružičkinoj kući. Sve završava kvizom, natjecanjem u znanju o svemu što su dva dana slušali između svih prisutnih škola.
U Veliku Goricu vratili su se u petak u večernjim satima prepuni dojmova, znanja i uspomena, a evo kako je sve doživio jedan od učenika.
– Bilo je to iskustvo koje ću pamtiti, imao sam osjećaj kao da sam bio tamo u to vrijeme koliko je sve vjerodostojno prikazano i preneseno. Čuli smo istinu o svemu što se događalo, bilo mi je teško jer su ti ljudi morali bježati iz svojih domova, jer su mnogi poginuli ili su ubijeni. Ne mogu zamisliti kako su ljudi mogli izdržati toliko u podrumima, bez vode, hrane i struje, taj život u strahu. Nije to bilo lako slušati. Najviše me se dojmio posjet vukovarskoj bolnici, i to što su za vrijeme rata u njoj pomagali svima koje god nacionalnosti bili. I poseban je bio posjet Vodotornju. Pomalo zastrašujuć iznutra, ali kad dođeš do vrha pogled se pruža na predivan Dunav i cijeli Vukovar.
Svi su svjesni kako žrtvu Vukovara, ali i cijelog Domovinskog rata moraju poštovati i cijeniti, te su zahvalni što su imali priliku puno toga naučiti iz prve ruke.
.