Mozak je organ koji je oduvijek intrigirao znanstvenike, ali i obične ljude. Iako neuroznanost svakim danom daje sve više odgovora, još je uvijek puno pitanja i puno upitnika. Mozak je glavno računalo našeg tijela i osjećaja, glavna upravljačka jedinica koje čini našu svjesnost i našu osobnost. Stoga bolesti ili ozljede mozga trajno narušavaju našu individualnost. Čovjek bez moždane funkcije je mrtav čovjek, čak i ako srce nastavlja kucati. Zadiranje u tkivo mozga oduvijek je bila odlika najznatiželjnijih i najhrabrijih znanstvenika i liječnika.
Neurokirurg s vizijom
Jedan od takvih je i naš sugrađanin, prof. dr. sc. Darko Chudy, pročelnik Zavoda za neurokirurgiju KB Dubrava. Sa svojim je timom pomaknuo granice neurokirurških zahvata i postavio Hrvatsku u sam vrh svjetske neurokirurgije. To potvrđuje i portal HealthHub, koji ističe da dostignuća prof. Chudyja graniče s genijalnošću. Ne samo zbog operaterskih vještina, već i zbog vizije i razvoja robotike u neurokirurgiji.
Prof. Chudy više od dva desetljeća izvodi operacije duboke mozgovne stimulacije kod pacijenata oboljelih od Parkinsonove bolesti i mišićne distonije, bolesti kod koje je pacijent izgubio mogućnost kontrole pokreta. Zahvat se sastoji od uvođenja elektrode u duboke strukture mozga koja omogućava ponovnu komunikaciju između moždanih stanica i mišića. Jednostavnije rečeno, mišić počinje slušati naredbe koje mu mozak šalje. Elektroda se energijom napaja iz posebnih, potkožno ugrađenih baterija.
Velike ambicije, ali i velike realne mogućnosti
Prvi su pokušaji bili iznimno uspješni, a na ovaj je način prof. Chudy mnogima omogućio povratak u život. Zanimalo nas je kakav je aktualni trenutak u neurokirurgiji i koje su mogućnosti intervencija u vegetativnim stanjima te stanjima minimalne svijesti. Kako se od tada razvija spoznaja o tim zahvatima i znamo li danas više? Kakve su ambicije i realne mogućnosti duboke mozgovne stimulacije i neurostimulatora općenito?
– Ambicije, pa i realne mogućnosti su velike. Nadalje, može napredovati i tehnika koja će ostvarivati bolje neurostimulatore, preciznije s većim mogućnostima. I sama neuroznanost će napredovati u smislu da se otkrivaju nove anatomske strukture koje će stimulacijom ili inhibicijom dovesti do poboljšanja simptoma pojedinih bolesti, vjerujem epilepsije, ali i drugih bolesti. Moguć je i napredak u neurostimulaciji psihijatrijskih bolesti – pojašnjava prof. Chudy.
Klinička bolnica Dubrava skoro je 18 mjeseci bila okrenuta isključivo covid-pacijentima. Predugo je to razdoblje za neurokirurga da bude izvan operacijske sale. Neurokirurški tim prof. Chudyja morao je pronaći način za trijažu bolesnika kojima je potrebna intervencija metodama koje samo oni izvode, poput već spomenute dubinske stimulacije mozga.
– Ono što je bitno, mi smo i dalje nastavili s tim vrstama operacija po čemu je Klinička bolnica Dubrava prepoznatljiva ne samo kod nas, nego i u svijetu. Jedan dio tih operacija duboke mozgovne stimulacije obavljali smo na KBC-u Zagreb. Izišli su nam u susret i prepustili svoju neurokiruršku salu da te pacijente koje mi možemo i znamo operirati, da operiramo. Isto tako da zamijenimo potkožne baterije onim pacijentima kojima je to bilo potrebno. Zašto to naglašavam? Zato što je to jako važno jer ako to ne učinimo, ti pacijenti onda pate od žestokih simptoma Parkinsonove bolesti, mišićne distonije ili esencijalnog tremora. To su dijagnoze koje smo i dalje nastavili raditi – ističe prof. Chudy.
Razvijao zahvate duboke mozgovne stimulacije gotovo do savršenstva
Prvi zahvati duboke mozgovne stimulacije u svijetu napravljeni su 1992. godine. Prof. Chudy nedugo zatim uveo je taj tip zahvata u svoju praksu te ga razvijao gotovo do savršenstva. Neki su slučajevi bili toliko revolucionarni da su pobudili i izniman interes stručne, ali i obične javnosti – poput buđenja iz kome mladog Splićanina koji se nakon zahvata vratio sasvim normalnom životu, a do tada je bez svijesti vegetirao u krevetu. Uvodno smo naglasili kako prof. Chudyja, osim iznimne stručnosti, hrabrosti i znanja, krasi i inovativnost koju je uspio pretočiti u svoj svakodnevni rad. Naime, u suradnji s prof. Bojanom Jerbićem s Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu osmišljena je i u praksu uvedena RONNA – medicinski robot koji pomaže pri vrlo zahtjevnim neurokirurškim zahvatima. RONNA je u potpunosti hrvatski izum, puno jeftiniji, a u nekim segmentima i tehnički superiorniji od sličnih robotskih sustava u svijetu. No prof. Chudy tu nije stao. Prije otprilike godinu dana stigla je i mlađa sestra iRONNA.
– Važno je naglasiti da imamo najnoviji robotski sustav koji neće samo navigirati gdje da se stavi elektroda ili gdje da se buši kost, nego će po prvi put u svijetu sam bušiti lubanju. Na koji način? Robot je visokosenzibilan i djelovat će pod kontrolom CT-a. On može na vrhu svoje bušilice osjetiti koliko je otpor jači ili slabiji. Svake sekunde tisuću puta može provjeriti taj otpor. I on stane u momentu. Na taj je način spriječeno eventualno oštećenje moždanog tkiva. Inače to radi neurokirurg svojim iskustvom, a ovog puta će to raditi robot. Razvoj sustava RONNA i dalje napreduje, kao i razvoj novog robotskog sustava NERO. Sada smo već pred ostvarivanjem certifikacije za RONNU oznakom CE. Nadalje, veliki tim inženjera i liječnika pišu radove, čime se ostvaruje prepoznatljivost RONNE u svijetu jer se radi o radovima u najuglednijim časopisima koji se bave medicinskom robotikom, a takvi radovi prolaze strogu međunarodnu recenziju. Moram priznati da smo s tim robotskim sustavom Hrvatsku doveli na mjesto međunarodne prepoznatljivosti, a s obzirom na broj stanovnika i ekonomsku razvijenost, u sam svjetski vrh – s ponosom naglašava prof. Chudy.
Za uspješan liječnički tim važni su: edukacija, primjena noviteta i znanstveni rad
Osim svakodnevnih zahvata i brige za svoje pacijente, prof. Chudy s kolegama neurokirurzima iz KB Dubrava bio je aktivan i na znanstvenom planu. Naglašava da su za uspješan liječnički tim važne tri stvari – edukacija, primjena tehnoloških noviteta, ali i znanstveni rad koji bi trebao biti sastavni dio svake kliničke prakse.
– Mi smo u posljednjih godinu i pol dana, koliko je traje ova pandemija, uspjeli publicirati deset znanstvenih radova, a koji se velikom većinom bave dubokom mozgovnom stimulacijom te robotikom koja je na neki način vezana za nju. Zašto je taj znanstveni rad bitan? Ne zbog larpurlatizma, znači da radiš znanost radi znanosti. Ako radiš znanstveni rad, to je trenutak kad se upoznaješ s literaturom, kad si prisiljen čitati literaturu. Jer uvijek moraš više čitati, a manje pisati. Znam da postoje ljudi koji više pišu nego što čitaju, međutim to je nakaradni smjer. Onaj pravi smjer je da se prisiliš čitati o onome o čemu ćeš pisati, da vidiš gdje si i što si pa da onda nešto novo napišeš što u svijetu još nije objavljeno. Ovdje treba naglasiti da smo dobili projekt Zaklade za znanost u vrijednosti milijun kuna, što nije mali iznos za naš znanstveni rad. Činjenica da smo od međunarodnih recenzenata dobili najviše ocjene posebice nas veseli. Ovom se problematikom bavi samo nekolicina centara u svijetu, te je naš Zavod za neurokirurgiju prepoznat. Tome svjedoči niz pozivnih predavanja koje smo već odradili u New Yorku, Los Angelesu i Edinburgu, a ove bismo ga godine trebali odraditi i u Seoulu. – pojašnjava prof. Chudy.
Svakim se danom spoznaje o mozgu i svijesti sve više razvijaju. S druge strane i mogućnosti intervencije u neurokirurgiji svakim su danom sve moćnije. Treba biti svjestan da bi neki zahvati mogli otvoriti i druga pitanja koja nisu nužno medicinska, poput etičkih ili filozofskih.
Moguće je i “čitanje misli“…
– Neuroznanost uvijek prednjači na način da otvara novu moralnu problematiku i zahtijeva katkada ozbiljnu reviziju etike kao znanosti o moralu. Primjer za to je funkcijska magnetska rezonanca kojom se mogu koristiti poslodavci, ali i neke druge državne službe. Radi se zapravo o mogućnostima tzv. čitanja misli. Ne u doslovnom smislu, ali u smislu dopada li vam se lice vašeg šefa ili ne. To je svakako moguće. Možda će taj napredak dovesti i do mogućnosti otkivanja pedofilskih primisli, ali i otkrivanja je li netko pri svijesti a da to ne može iskazati vlastitim motoričkim odgovorom – objašnjava prof. Chudy.
Kao potvrda važnosti i vrijednosti hrvatske neurokirurgije s potpisom prof. Chudyja je i predstojeći Kongres, koji će se početkom lipnja održati u Zadru. Na njemu će se okupiti najeminentnija imena svjetske neurokirurgije, predstavit će se najnovije teme iz struke, a poslužit će i kao učinkovit alat u razmjeni znanja i iskustava.
Razgovarati s prof. Chudyjem je iznimna čast i zadovoljstvo. Riječ je o čovjeku, vrhunskom i svjetski priznatom stručnjaku u poslu kojim se bavi, ali i vrlo skromnom i pristupačnom sugovorniku s kojim jednako tako možete pretresti sve aktualne teme – od rusko-ukrajinske krize, sporta, ekonomije, povijesti ili religije. To je onaj tip čovjeka s kojim u razgovoru izgubite pojam o vremenu i vrlo vjerojatno da ćete zakasniti na obiteljski ručak. No kao što je jednom rekao veliki Oliver – vridilo je…
.