Potrošačka košarica sve je skuplja, a potrošači se sve češće pitaju kako uštedjeti kupujući hranu. Nije nimalo zahvalno nekome savjetovati kako da živi i na što da troši svoj novac, no Dunja Maletić, pravna savjetnica za zaštitu potrošača izdvojila je nekoliko savjeta kako postići uštede.
Za početak, ne bi trebalo ići u velike mjesečne kupnje namirnica, piše HTV.
– Velike kupovine rezultiraju time da se nagomilava velika količina namirnica u kućanstvu. Ne može se na mjesečnoj bazi isplanirati što ćemo točno kuhati i konzumirati, što dovodi do toga da se velike količine hrane bacaju. U provedenom istraživanju pokazalo se da se u prosječnom hrvatskom kućanstvu na tjednoj bazi baci od dva do tri kilograma hrane. U ovoj situaciji kada građani spajaju kraj s krajem, to je zaista alarmantna činjenica koja se određenim mjerama može izbjeći. Uz malo razmišljanja kako kupujemo ne bi se morala bacati tolika količina hrane, kaže.
Prednosti i zamke kupovanja na akcijama
Većina nas voli kupovati hranu na akcijama – Maletić ističe kako je to odlična prilika da kupci pronađu kvalitetne proizvode po mnogo povoljnijim cijenama. Ipak, upozorava kako ni u tome ne treba pretjerivati.
– Kada vide da je neka roba na akciji, određeni dio građana mahnito kupuje veliku količinu te robe ne razmišljajući hoće li ju u određenom vremenskom periodu moći potrošiti. Na kraju se opet dogodi da dođe do bacanja, osobito ako je riječ o namirnicama kojima brzo ističe rok upotrebe. Namirnice koje se mogu zamrznuti, poput mesa, povrća i voća, bi se mogle po akcijskoj cijeni kupiti u većim količinama. Mogu se postići velike uštede, objašnjava.
Kupnja robnih marki trgovačkih lanaca?
Maletić kaže kako su u tom slučaju potrošači tradicionalno podijeljeni – neki smatraju kupovinu takvih proizvoda dobrom odlukom, dok drugi dio potrošača na takve proizvode gleda s dozom prijezira, smatrajući ih manje kvalitetnim.
– Prema mom iskustvu, i među skupljim, brendiranim proizvodima, i među proizvodima robnih marki ima i kvalitetnih i vrlo nekvalitetnih. To je na svakom potrošaču da procijeni, ali da se tu može postići ušteda – može. I to nije uvijek nauštrb neke kvalitete, smatra.
Cijena ‘za kilogram proizvoda’
Dodaje kako mnogi potrošači nisu upoznati s cijenom proizvoda za jedinicu mjere.
– Kada se kupuje proizvod i potrošač uspoređuje dva proizvoda vidi hoće li uštedjeti, trebao bi na tu cijenu obratiti pažnju. To je ona mala cijena gdje najčešće piše ‘za kilogram proizvoda’. Kad vidimo da cijena na kilogram kod jedno proizvođača dođe toliko, a kod drugog košta toliko, tek se po toj cijeni realno može vidjeti koji je od ta dva proizvoda jeftiniji i možda isplativiji. savjetuje Dunja Maletić.
Edukacija i čitanje deklaracija
Ističe kako bi, po pitanju ušteda, potrošači trebali znati i svoja prava: edukacijom potrošača i širenjem njihovih kupovnih svjetonazora može se postići ušteda i promjena nekih životnih navika u dugoročnom periodu. Važno je, kaže, čitati deklaracija proizvoda, te znati da skuplje ne znači uvijek kvalitetnije i obrnuto.
– Trebali bi znati što pojedine oznake na deklaracijama znače, što znače rokovi. I na koncu, kada dođe do reklamacije, trebali bi znati svoja prava kako se zaštititi i ne dopustiti trgovcima da zavaravajućom poslovnom praksom uzmu novce iz njihovog novčanika. Ako proizvod ima nedostatak, trebaju znati kako dobiti zamjenu ili povrat novca, i kako da zaštite svoje novce, napominje Maletić.
Reagirati na nepravilnosti, zaštita počinje malim koracima
Zaštita potrošača počinje na malim stvarima, te treba reagirati na sve što potrošač vidi kao anomaliju na tržištu – primjerice, u situaciji kada potrošač uvidi kako u vrećici od 1 kg brašna nedostaje nekoliko dekagrama proizvoda. Maletić ističe kako, osim usmenog prigovora trgovcu, potrošač treba uputiti i pisani prigovor na adresu trgovca – poštanskim putem ili na email adresu.
– Trgovac je s nama u obvezno-pravnom odnosu u trenu kada od njega nešto kupimo i damo svoje novce. Zakon o zaštiti potrošača ga obvezuje da na pisani prigovor odgovori u roku od 15 dana – u suprotnom, potrošač se može obratiti tržišnoj inspekciji. Kazna za trgovca koji ne odgovori na takav prigovor iznosi od 10 do 100 tisuća kuna, prema zakonu o zaštiti potrošača, napominje Maletić.
Uvijek tražite račun
Čest problem na tržištu predstavljaju situacije u kojima trgovci ne izdaju račune u određenim sektorima.
– Kada nema računa, potrošač ne može dokazati da je od nekog nešto kupio i dobio manjkav proizvod. Treba misliti na to da imamo račun, i da se temeljem tog računa izvrši valjana reklamacija. Ako potrošač izgubi račun, a platio je karticom – slip kartice ili izvod iz banke se također smatraju dokazom kupovine i valjana je osnova za reklamaciju proizvoda, zaključuje Dunja Maletić.
.