Jedna od najčešćih tema u biznisu je tema o postavljanju ciljeva.

Postoje na stotine tehnika, metoda i tečajeva koje će vas naučiti kako postaviti cilj i kako ga provesti u djelo.

Prvih 90 dana je najbitnije

Iako postoje različiti putevi do realizacije cilja, većina se tehnika slaže da je ključno razdoblje u realizaciji cilja prvih 90 dana.

Problem je u tome što se naš um ne može koncentrirati na nešto što se treba dogoditi tek za godinu dana – i zato se “horizont” postavlja na 90 dana.

Većina je poslovnih planova podešena na “kvartale”, dobrim dijelom i zbog tog razloga.

No, postoji još jedna perspektiva na 90 dana koja nam može bitno pomoći u životu.

Nedavno sam u svom DBL Podcastu ugostio našeg poznatog poduzetnika Sašu Cvetojevića, s kojim sam između ostalo pričao i o iskustvima na početku njegove poslovne karijere.

Saša je pokrenuo svoj prvi biznis 90-tih, u vrijeme najveće neizvjesnosti.

Pitao sam ga: “Kako si se nosio sa tim osjećajem neizvjesnosti?”

Njegov je odgovor bio: “Najvećim dijelom nisam ni bio svjestan u što se upuštam. Danas to vjerojatno ne bih ponovio, jer znam kroz što sam sve morao proći na tom putu.”

O neizvjesnosti

Moje je iskustvo identično njegovom – “neznanje” je često bilo to što me sačuvalo u najvećim poslovnim i privatnim izazovima. 

S druge strane, obojica smo u pojedinim situacijama platili visoku cijenu neznanja u poslovnom okruženju. 

No, danas je neizvjesnost bitno drukčija. Neizvjesnost je postala globalna “valuta” kojom se trguje između velesila i korporacija, dok mediji prenose svaku izgovorenu rečenicu uživo, grčevito komentirajući mogući razvoj situacije.

Danas neizvjesnost više ne možemo izbjeći. 

Pitanje je kako se onda nositi sa svim “lošim” situacijama ili događajima, koji su posljedice utjecaja neizvjesnosit na naše mentalno zdravlje.

Jedna od stvari koju sam počeo raditi je zapisati situaciju u kojoj se nisam dobro osjećao ili mi se dogodilo nešto što nisam želio ili se nije dogodilo ono što sam želio.

Pored svake od tih rečenica ostavim malo praznog prostora.

Moj ritual

Nakon 90 dana se ponovo vratim na tu istu rečenicu i pored nje dopišem što mi se dobrog dogodilo, upravo zbog te iste situacije.

Ako to napravim unutar 90 dana, mogu pronaći nešto dobro i svakoj od situacija koju sam zapisao.

“Izgubio sam dio poslovanja s jednim kupcem, ali sam započeo suradnju sa dva nova.”

“Odbili su moj zahtjev za sponzorstvom, ali sam ispregovarao bolje uvjete s jednim od pozivnih predavača.”

“Nesuglasice unutar tima su me natjerale da sagledam situaciju iz potpuno drukčijeg kuta i pronađem rješenje o kojem nisam do sada ni razmišljao.”

Ovaj ritual svakoj “lošoj” situaciji daje drukčije, pozitivno značenje.

S vremenom počinjemo shvaćati da se ni jedna “loša” stvar ne pojavljuje bez barem jedne “dobre” u istom “paketu”.

Svaka neizvjesnost u sebi donosi i nešto dobro, što najčešće ne možemo ni vidjeti na početku – ali možemo kad na to pogledamo sa horizonta od 90 dana.

Na koji se način vi nosite za osjećajem neizvjesnosti?

Koliki je vaš horizont?

Tko je Siniša Drobnjak?

Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.

U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.

Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini. Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama. Posljednjih godina pomaže klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.

U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja i Velike Gorice.

Otac je djevojke s kojom dijeli strast prema američkim konjima.

Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.

Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.

Zbog svog višegodišnjeg humanitarnog rada Siniša Drobnjak je u prosincu 2023. godine nagrađen Turopoljskim srcem, nagradom Grada Velike Gorice.

Ovo je Sinišina 182. kolumna za portal Gorica.info

Objava KOLUMNA Put do uspjeha: Zašto je prvih 90 dana najbitnije? pojavila se prvi puta na Gorica Info.

Postoji “nešto” što nam se događa tisuću puta na dnevnoj bazi, a da toga uopće nismo svjesni.

To “nešto” upravlja našim kompletnim životom.

Robovi smo potrebe da budemo OK

To “nešto” je potreba našeg vlastitog uma da “budemo OK”, odnosno da stvari, ljudi i događaji oko nas budu upravo onakvi kakvim ih očekujemo.

Ta potreba da budemo OK je temeljni uzrok svih patnji i nevolja u našem životu, jer ne postoji jača potreba i želja od te u nama.

Problem je u tome što ta potreba da budemo OK, pod uvjetom da stvari budu onakve kakvim ih očekujemo, predstavlja najnižu razinu svijesti. I ta najniža razina svijesti ne preza od ničega da bi postigla svoju misiju – da budemo OK.

Odnosno, ta razina svijesti koja nekontrolirano generira misli u kombinaciji sa našim srcem koje nekontrolirano generira emocije, predstavlja našu psihu.

Predstavlja nešto što ne možemo kontrolirati i protiv čega se ne smijemo i ne možemo boriti, jer taj “protivnik” zna sve naše najmračnije tajne i neće prezati od toga da ih upotrijebi protiv nas samih – sve kako bi bili OK.

To najbolje možemo vidjeti kad prođemo pokraj frižidera i “glas” u nama kaže: “Baš bi mogao nešto pojesti. Osjećat ću se bolje.”

Tijelo fizički nije gladno i moglo bi još satima bez hrane, a “glas” u nama je “gladan” i želi biti OK. Prečesto otvaramo frižider i uzimamo hranu koju nam uopće nije u tom trenutku potrebna.

Ali onaj “glas” u nama je bio “gladan”.

Ista je stvar i sa pušenjem – na fizičkoj razini ne moramo uzeti tu cigaretu, ali “glas” u nama kaže: “Daj zapali jednu. Osjećat ćeš se bolje.”

Taj isti “glas” će nas sabotirati u svakoj mogućoj situaciji, jer nam ne želi prepustiti kontrolu nad nama, koju je mukotrpno gradio od našeg rođenja.

Zašto sve ovo pišem?

Zato što nam se ovo svima događa na dnevnoj bazi i prešutno prelazimo preko toga, svaki put sve više gubeći tlo pod nogama.

Počinjemo “živjeti” život pod diktaturom unutrašnjeg glasa, koji će napraviti aspolutno sve da bude OK.

Postajemo žrtva tuđih izbora, jer je gruba istina da mi nemamo nikakve veze s tim glasom, a on upravlja našim životom.

Postajemo taoc najniže razine svijesti koja fukcionira po principu “volim/ne volim”.

Umjesto da smo uronjeni punim plućima u život, vegetiramo i pitamo se što se to s nama događa.

Kvalitetno pitanje je – postoji li izlaz iz ove predstave kojom upravlja naš unutrašnji “diktator”?

Više sam puta čuo i pročitao frazu – naučite “kontrolirati” vlastite misli i tako ćete upravljati svojim životom.

Kako možemo kontrolirati nešto što se ne da kontrolirati?

Tko od nas može predvidjeti sljedeću misao koja će se pojaviti u našem umu? Nitko.

Um ne možemo kontrolirati ni pobjediti. Možemo ga samo ignorirati ili disciplinirati.

Ignorirati znači postići duboko unutrašnje meditativno stanje u kojem možemo promatrati i propustiti te iste misli, bez da počnu toksično djelovati na nas.

Meditativno stanje zahtjeva disciplinu. Zahtjeva da radimo stvari baš onda kad nam se to najmanje želi.

Kako to postići?

Naš je um kao i divlji konj kojeg treba ukrotiti.

Ako ćete samo pasivno gledati u divljeg konja pred vama, male su šanse da ćete ga moći osedlati i zajahati.

Ono što se radi s takvim konjem na početku je da mu zavežete jako dugačko uže oko glave i pustite ga da juri u krug oko vas.

Dužina užeta vas štiti od moguće ozljede, a ne nanosi bol konju koji se s vremenom umori i uspori.

Postepeno, počinjete uspostavljati odnos povjerenja s konjem koji se sad kreće u smjeru u kojem vi želite, a uže postaje sve kraće.

U konačnici vam konj dozvoli da ga osedlate i zajašete po prvi put.

Isto je i u našoj igri discipliniranja uma.

Kad ne uzmete tu cigaretu u ruke baš u trenutku kad to vaš unutrašnji “glas” naredi, vratiti ćete djelić discipline na svoju stranu.

Počinjete uspostavljati odnos sa svojim unutrašnjim diktatorom u poručejete mu: “I ja sam tu. Ne možeš uvijek raditi baš sve što želiš.”

Kad ne uzmete hranu iz frižidera baš u trenutku kad to diktator poželi, poručujete mu: “Postoji granica koju neću prijeći. Moraš se početi privikavati na to.”

Svakodnevnim postavljanjem granica i izgradnjom discipline, vraćate svoj život tamo gdje mu je i mjesto – u fokus svoje svjesnosti.

Najviše napredujemo baš onda kad nam se neće i kad to najmanje želimo.

Pozivam vas da to hrabro napravite – u pitanju je samo vaš cijeli život u kojem je disciplina put prema slobodi.

Tko je Siniša Drobnjak?

Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.

U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.

Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini. Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama. Posljednjih godina pomaže klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.

U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja i Velike Gorice.

Otac je djevojke s kojom dijeli strast prema američkim konjima.

Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.

Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.

Zbog svog višegodišnjeg humanitarnog rada Siniša Drobnjak je u prosincu 2023. godine nagrađen Turopoljskim srcem, nagradom Grada Velike Gorice.

Ovo je Sinišina 181. kolumna za portal Gorica.info

Objava KOLUMNA Put do uspjeha: Zašto bi baš uvijek i stalno trebali biti OK? pojavila se prvi puta na Gorica Info.

Odlazim na putovanje na koje sam već davno trebao otići.  Odlazim na Camino.

S vi mi znamo reći: “Uvijek je nešto drugo važnije …”

Nemam više izgovora

A onda se dogodi život i nikad ne odemo na to putovanje ili ne napravimo ono što smo u dubini duše oduvijek priželjkivali ili ne kažemo nekom da ga volimo ili se ne zauzmemo za sebe kad smo trebali …

Popis grijehova je dugačak. Izgovora je puno, a konkretnih poteza malo.

Pa, ja sam ostao bez izgovora i povukao sam potez.

Odlazim na putovanje u nepoznato.

Ali sa sigurnošću mogu reći da odlazim u miru sa samim sobom. Odlazim spreman prepustiti se neizvjesnom.

Ponekad je najteže napraviti upravo taj prvi korak prema samom sebi.

Odlučio sam se maknuti sa društvenih mreža sljedećih mjesec dana.

Neće me biti.

Prvi put nakon 5 godina neću objavljivati članke četvrtkom na mom Facebook profilu.

Napisao sam ih preko 300 do sada.

Dovoljno da me upoznate i saznate sve o meni kao čovjeku.

Prvi put nakon 30 godina privatnog biznisa uzimam veliki odmor.

Neću se aktivno baviti poslom – tu je moj dragi kolega Filip, koji će voditi brigu o mojim emailovima i pomoći mi da nitko ne bude zakinut u komunikaciji sa mnom i da ništa ne čeka, bez obzira što me nema.

Sjeo sam i popričao sam sa svim svojim kolegama i zamolio ih da mi pomognu kako bih zatekao poslovanje u boljem stanju nego što sam im ga ostavio.

Vrijeme je za Camino

Vrijeme je da se maknem i sebi i njima s puta.

Imaju odriješene ruke da naprave najbolje što znaju i umiju.

Ako nešto pođe po zlu, siguran sam da će se svi zajedno potruditi to i riješiti.

Ako nešto neće preživjeti moje izbivanje s posla, onda je vjerojatno i trebalo otpasti iz cijele priče.

Hvala svima koji su mi ukazali povjerenje. Vjerujem da ću se vratiti bolji i za sebe i za vas. Ali neću vam biti dostupan. Morat ćete ovu dionicu puta bez mene.

Jedino što mi je potrebno u ovom trenutku je podrška moje obitelji – koju imam.

Jedna od iskonskih rečenica koje me je uvijek fascinirala svojom mudrošću, snagom i ljepotom je ona: “Pruži ruku bližnjemu svome.”

Došlo je vrijeme da si pružim ruku.

Camino me čeka.

Buen Camino peregrino!

Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.Zbog svog višegodišnjeg humanitarnog rada Siniša Drobnjak je u prosincu 2023. godine nagrađen Turopoljskim srcem, nagradom Grada Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 180. kolumna za portal Gorica.info

Objava KOLUMNA Put do uspjeha: Odlazim na Camino, putovanje koje me dugo čeka… pojavila se prvi puta na Gorica Info.

Otkako sam kročio u treću četvrtinu utakmice života, sve mi više pažnje zaokuplja važnost i smisao koji dajemo načinu na koji provodimo svoje vrijeme.

Nedavno sam naišao na interesantnu studiju o tome kako provodimo svoje vrijeme, koja mi je iz temelja promijenila stav o tome – a u centru svega se nalaze drugi ljudi u našem životu.

Ako bih vas pitao da nabrojite imena i prezimena zadnjih pet dobitnika Oskara za glavnu mušku ulogu, većina nas bi ih imala problem nabrojati.

Ali, ako bih vas pitao da mi nabrojite imena 5 ljudi s kojima ste se nekad intenzivno družili, ali više nisu aktivan dio vašeg života, svi bi ih mogli nabrojati. Čak bi se s lakoćom mogli prisjetiti i anegdota i događaja koje smo podijelili s tim ljudima.

U čemu je razlika?

Razlika je u tome kako smo se osjećali zbog tih ljudi … 

Istraživači su u spomenutoj studiji pratili kako se naši društveni odnosi s drugima razvijaju kroz vrijeme i došli su do nevjerojatnih uvida. Ono što su potakli u meni spoznaja da se moramo probuditi.

Uvijek se u takvim situacijama sjetim jednog od meni najdražih filmova “Matrix”, u kojem se glavni glumac Neo na samom početku filma probudi u kapsuli spojen na sustav za održavanje na životu i shvati da je do tog trenutka bio u “nesvjesti”.

Od svih statistika koje je sam pročitao, najviše me dojmila ona o obitelji.

U odnosima s familijom nam ne cvatu uvijek ruže – svi imamo epizoda koje bi najrađe zaboravili. 

Nedavno sam imao jednu od takvih epizoda u svojem najužem krugu obitelji, gdje mi je trebalo dva tjedna da “posložim glavu” i shvatim da su se stvari promijenile i da život ide dalje. I da stvari mogu biti bolje nego što su bile.

Ali stvarnost je da je naše vrijeme s obitelji ograničeno! 

Pod pojmom “obitelji”, istraživanje podrazumijeva roditelje, braću i sestre.

Podaci iz istraživanje govore da ćemo sa roditeljima i braćom povesti većinu vremena do svoje 18. godine. 

Iako nam se čini da je dio tog vremena kao da smo ga koju put proveli u zatvoru, istraživanje kaže da kad napunimo 18 godina, vrijeme koje ćemo provesti sa obitelji počinje dramatično opadati sve dok ne napunimo 26 godina.

Kad napunimo 26 godina, vrijeme koje provodimo s obitelji će početi stagnirati do kraja života.

Najsretniji među će provoditi maksimalno sat vremena s obitelji do kraja života. Većina nas će vrlo malo viđati svoju obitelj i početi ćemo ih viđati samo preko praznika, rođendana ili obljetnica.

Moja mama ima 77 godina i uvijek nam priprema isti poseban ručak za blagdane i rođendane – juhu od fazana i pečenu patku s mlincima.

Nitko od nas se ne žali za to što je izbor jela uvijek isti – sretni smo da nam ona s ljubavlju priprema taj blagdanski obrok. I ne želimo da nam pripremi bilo koje drugo jelo!

Gledajući podatke iz studije, shvatio sam da je broj tih ručkova koje će nam mama pripremiti jako ograničen.

Pitanje koje sam si počeo postavljati je kakav sin želim biti od ovog trenutka na dalje? Kakav sin želim biti od ovog trenutka na dalje?

Moja se mama neće promijeniti, ali znam da ja mogu promijeniti svoj odnos prema njoj.

Zato zovem svoju mamu svakih nekoliko dana da se čujemo. Popričamo o svemu što nam se dešava i na neki način utvrdimo da je sve u redu s onom drugom stranom.

Ali jučer sam shvatio da to nije dovoljno.

Imao sam privilegiju biti na premijeri predstave poznatog glumca Enisa Bešlagića – “Da sam ja neko”.

Dar koji Enis ima je da sve što kaže, čak i kad su ozbiljne stvari u pitanju, nasmijava ljude.

Tako se u jednom trenutku dotakao odnosa sa svojom mamom i lekcije koju ga je naučio jedan od njegovih prijatelja.

A lekcija kaže: “Nazovi svoju mamu svaki dan, reci joj da je voliš i samo spusti slušalicu.”

Enise, hvala ti na ovoj snažnoj životnoj lekciji.

Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.Zbog svog višegodišnjeg humanitarnog rada Siniša Drobnjak je u prosincu 2023. godine nagrađen Turopoljskim srcem, nagradom Grada Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 179. kolumna za portal Gorica.info

Objava KOLUMNA Put do uspjeha: Provedite što više vremena s obitelji pojavila se prvi puta na Gorica Info.

U pripremama za panel o umjetnoj inteligenciji koji sam svojedobno vodio na INNOWATE konferenciji, “zamolio” sam umjetnu inteligenciju da mi pripremi pitanja za sugovornike panela – kako bi cijela priča bila što vjerodostojnija.

Vjerodostojnija u smislu da vidimo koliko će interesantna i relevantna biti pitanja generirana na ovaj tada još uvijek neuobičajen način. Prema dotadašnjim iskustvima ChatGPT može “pripremiti” i više od pola posla u ovakvim i sličnim zadacima.

Nakon što sam ubacio informacije o jednom od predavača i pokrenuo generiranje pitanja za panel, jedno pitanje mi je “zapelo” za oko: “Koliko je šalica kave potrebno za dnevno funkcioniranje uprave vaše tvrtke?”

Ovo pitanje o šalici kave me potaklo da napišem ovaj članak, vozeći se na stražnjem sjedalu kombija, na povratku s puta dugog 1.400 km koji smo prevalili u svega dva dana, a sve kako bih popio jednu šalicu kave.

Tu kavu mi je “skuhao” jedan od ljudi koji je imao veliki utjecaj na moju profesionalnu karijeru, a da toga i nije bio svjestan.

Bez njegovog utjecaja danas sigurno ne bih bio tu gdje jesam.

Prvu ozbiljnu priliku za javni nastup dobio sam upravo na njegov poziv da održim pozivno predavanje na tečaju marketinga koji se održavao u njegovom edukacijskom centru.

Pripremio sam se najbolje što sam mogao za dobivenih sat vremena u programu cijelog tečaja.

Večer prije sam u restoranu sjeo pored njega, gdje mi je u svom ležernom stilu uz čašu vina rekao: “Vidio sam malo tvoje predavanje – sviđa mi se. Sutra ćeš imati dodatnih sat vremena u programu.”

Pripremao sam se do kasnih noćnih sati kako bih proširio temu o kojoj sam trebao predavati.

Večer nakon predavanja se u restoranu sjeo pored mene i jednostavno rekao: “Čujem da su svi jako zadovoljni s tvojim predavanjem”.

Ali nisam je jedini koji je imao slično iskustvo s njim – gotovo polovica predavača na poslovnoj konferenciji “D Business Leadership Summit”, navodilo je upravo njega kao svoj glavni uzor.

I kad sam mu postavio to pitanje za vrijeme intervjua koji sam s njim došao snimiti, rekao mi je jednu od velikih životnih mudrosti: “U životu se nisam previše obazirao niti na pohvale ni na kritike. Uvijek sam išao nekim svojim srednjim putem, svjestan da bi me preveliko identificiranje bilo s pohvalama bilo s kritikama, u konačnici udaljilo od onog što ustvari jesam.”

Ipak sam između redaka intervjua spoznao dio tajne njegovog utjecaja na druge – u svaki odnos ulazi iz pozicije što on može dati u taj odnos, a da njegov sugovornik ima od toga dodanu vrijednost ili korist.

Kontribucija je njegov moralni kodeks, njegova zvijezda Sjevernjača koja ga vodi i kad je more oko njega nemirno. Ta je kontribucija dovela neka od najvećih imena dentalne industrije u njegov najuži krug utjecaja.

U 90 minuta intervjua koje smo proveli u ugodnom razgovoru pred kamerama, podijelio je svoja razmišljanja o poslu i životu, koja će danima odzvanjati mojim mentalnim prostorom i u nekom trenutku sigurno i utjecati na moje buduće odluke.

Njegova sposobnost da i vrlo kompleksne stvari objasni na jednostavan način koji je razumljiv sugovorniku, ponovo me podsjetila koliko su veliki ljudi ponizni i uzemljeni u stvarnosti.

Stoga se vraćam za Zagreb ispunjena srca, zahvalan što takvi ljudi postoje u mom životu i što su u mom krugu utjecaja.

Možda će neki reći da je ovakav pristup stvarima nije troškovno opravdan – primjedba stoji, jer nisu sve takve “kave” dale željene rezultate.

Ali, ponekad se isplati prevaliti silne kilometre zbog samo te jedne kave. Nikad ne znate kako će vam se život promijeniti zbog toga.

Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.Zbog svog višegodišnjeg humanitarnog rada Siniša Drobnjak je u prosincu 2023. godine nagrađen Turopoljskim srcem, nagradom Grada Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 179. kolumna za portal Gorica.info

Objava KOLUMNA Put do uspjeha: Ima šalica kave koje su vrijedne jako duge vožnje… pojavila se prvi puta na Gorica Info.

U svojoj sam poslovnoj karijeri uvijek bio fokusiran na stvaranje i rad. 

Nakon što bih realizirao prodaju, dovršio isporuku, tečaj ili projekt, sljedeći bih dan nastavio raditi na novom prioritetu, problemu ili zadatku. I tako u krug.

Moje je “tajno” oružje godinama bila sposobnost da mogu raditi duže i jače od drugih. Kad su drugi odustajali, ja sam se tek “zagrijavao”.

Cijena koju sam platio bila je visoka i u mom privatnom životu, ali i s ljudima koji su radili sa mnom i pored mene.

Ne smijete to zaboraviti

Podcjenio sam jednu jako bitnu stvar, a to je da nisam uzeo u obzir da drugi nemaju razvijen isti odnos prema poslu i da ih ne motiviraju ista uvjerenja kao i mene.

Previdio sam činjenicu da konj mora stati i popiti vode, da bi mogao nastaviti trčati. 

Trebalo mi je skoro 20 godina iskustva u privatnom poduzetništvu da shvatim ovu dinamiku i prestanem juriti za sljedećim ishodom, bez da zastanem i proslavim postignuće koje smo upravo ostvarili.

Moj je pristup bio kao da gledate “Gospodara prstenova” u kojem se glavnim junacima događaju samo lijepe i dobre stvari – takav film nikad ne bi dospio u kina, jer mu nedostaje ključna stvar, a to je kontrast.

Kao što je cijena demotivirajući dio pregovora s kupcem i stvara kontrast koji u konačnici vodi do prodaje, tako i proslava i najmanjeg uspjeha mora biti obavezan dio poslovanja, a ne samo red, rad i disciplina.

Sličnu lekciju prolazi i moja prijateljica u proteklih nekoliko tjedana.

Suočena sa neočekivano velikim poslovnim izazovom, koji se našao pred tvrtkom kojoj je na čelu, hrabro je “stisnula gas” i krenula u njegovo rješavanje.

No, često puta u poslu kad pomislimo da imamo situaciju pod kontrolom, dogodi se upravo suprotno.

Tako je bilo i u njenom slučaju – cijeli niz događanja koji su većinom bili izvan njene kontrole, drastično je povećao pritisak i stres na nju i na njene ključne ljude.

Nisu svi ljudi isti

Većina nas se može nositi s povećanim pritiskom neko kraće vrijeme, ali prije ili kasnije počnu se događati greške i propusti, koji se u normalnim okolnostima ne bi nikad dogodili.

U današnjim tržišnim uvjetima, gubitak ključnih ljudi može biti poguban za biznis, a situacije povećanog stresa kroz duže vremensko razdoblje, mogu biti uzrokom donošenja odluka koje ljudi inače ne bi donijeli.

Na svu sreću, imala je dovoljno iskustva da na vrijeme “stane na loptu”, okupi svoj tim i proslavi s njima sve što su postigli do tog trenutka, iako prepreka još nije u cijelosti savladana.

Pri tom se svakom od njih direktno obratila sa specifičnom povratnom informacijom o tome što je upravo svatko od njih odlično napravio u novonastaloj situaciji do sada.

Tako je umjesto da svojim previdom dozvoli stresu da nanese trajnu štetu i njoj i njenim ljudima, napravila suprotno – još su se dublje i kvalitetnije povezali kao tim, jer su proslavili ono što su do tog trenutka zajedno postigli.

Iako utakmica još nije gotova i sudac nije odsvirao kraj, ovakav će tim sigurno imati dovoljno energije i međusobne povezanosti ne samo za drugo poluvrijeme, nego i za produžetke.

Proslavite uspjehe!

Moćno je vidjeti kako se dinamika tima mijenja u ovakvim situacijama i kako ljudi koji su lideri mogu i najtežu situaciju transformirati u nešto drukčije i bolje, nego što se to činilo na početku.

Ako ne glumimo da znamo sve odgovore, jer neki puta zaista ne znamo i ako pokažemo drugima svoju ranjivost na način da im damo do znanja da su nam potrebni i da vidimo njihov doprinos, možemo napraviti čuda.

Ali ovaj pristup nije za one slabog srca – biti ranjiv ne znači glumiti žrtvu. Biti ranjiv znači otvoreno priznati da nemamo sve odgovore, da ne možemo sve napraviti sami i da nam je potrebna pomoć.

Ako to možemo, onda imamo predispoziciju biti autentični lider kojeg će drugi sljediti.

I ne smijemo zaboraviti proslaviti svoje uspjehe na tom putu.

Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.Zbog svog višegodišnjeg humanitarnog rada Siniša Drobnjak je u prosincu 2023. godine nagrađen Turopoljskim srcem, nagradom Grada Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 178. kolumna za portal Gorica.info

Objava KOLUMNA Put do uspjeha: Na ovo nikako ne smijete zaboraviti… pojavila se prvi puta na Gorica Info.

Moje je životno uvjerenje da su biznis i duhovnost isprepleteni – jedno ne ide bez drugog, ukoliko želimo ispuniti svoje unutarnje i emotivne potrebe, a ne samo one materijalne.

Svrha biznisa je da nam ponudi cijelu paletu iskustava kroz koja ćemo se početi uspinjati prema višim razinama materijalnog blagostanja, ali i duhovnosti.

Gledam na to poput lifta koji ima cijeli niz katova, ali i podzemnih razina.

Kad smo na “prizemlju”, fokusirani samo na stjecanje bazičnih životnih znanja.

Svrha “prizemlja” je stvaranje osjećaja sigurnosti – ujedno i razina kojom u cijelosti dominira naš Ego, jer se radi o nama, a ne drugima.

U nekom trenutku počinjemo intuitivno osjećati da postoje i sljedeće razine, ali ne znamo kako do njih doći.

“Lift života” u kojem se nalazimo nema tipke kojima možemo upravljati – ovaj lift pokreću naša uvjerenja, uvidi i samospoznaja.

Njima možemo pokretati lift u smjeru viših duhovnih razina, ali jednako tako ga mogu usmjeriti i u podzemlje.

U trenucima kad amigdala upravlja našim životom kroz emociju straha, patnje i pogrešnih uvjerenja koje ne podržavaju naš život, lift se neumoljivo spušta u podzemlje i tamo može ostaje onoliko dugo dok se u nama ne stvori dovoljna želja i potreba da se vratimo “gore”.

Svakako vrijedi razmisliti što to onda pokreće lift života na više razine?

U poslu, a i u životu je to pozicija ranjivosti – kad otvoreno priznamo drugima da nemamo odgovor na sva pitanja. Kad otvoreno zatražimo pomoć. Kad otvoreno kažemo svojim kolegama da nismo dobro, ali da radimo na sebi.

Emocija koja pokreće lift prema gore je i zahvalnost – kad smo zahvalni na svemu što već imamo u životu i kad ne patimo za stvarima koje nemamo.

Svaki put kad ulažemo u sebe kroz edukaciju, mentoriranje ili coaching, lift nas vozi prema višim razinama.

Kad se počnemo odvajati od zavodljive priče vlastitog ega i počnemo potrebe drugih stavljati prije naših, kad shvatimo da se uopće ne radi o nama, putujemo prema kontribuciji i višim razinama duhovnosti.

Što su ustvari te više duhovne razine?

U mom konceptu svijeta to je onaj “božanski” dio nas – svjesnost koju smo dobili rođenjem, ali smo je zaboravili i napustili odrastanjem i življenjem u društvu koje prepoznaje isključivo materijalne vrijednosti i norme.

Na najvišem katu živi svjesnost koja zna da je sve točno i savršeno. Svjesnost koja zna da ne možemo pogriješiti, koja ne osuđuje i koja je došla na ovaj svijet po sva ona iskustva koja proživljavamo kroz uspinjanje i padanje lifta.

Uspinjanje na više razine svijesti je svojevrsni povratak u Raj, gdje na početku puta baratamo samo ljudskom stranom priče, a radom na sebi počinjemo otkrivati i onaj drugi, duhovni dio sebe.

Na vrhu je toliko rijedak zrak, da Ego ne može preživjeti i zato uspinjanjem na više katove počinjemo primjećivati da Ego polako nestaje i gubi svoju zavodljivu snagu.

Greška koju načešće vidim su naši pokušaji da drugima skrenemo pažnju da nešto ne rade kako mi mislimo da treba, a zbog svoje sebičnosti, nesigurnosti i krivih uvjerenja, uopće nismo na istom katu s tim ljudima.

U ovoj školi duhovnosti, biznisa i života, moramo biti na istom katu s osobom s kojom želimo riješiti problem – zato nam treba empatija.

Empatijom možemo postići da i mi i naš sugovornik izađemo na istom katu zgrade – svatko iz svog lifta.

Poklanjanjem pažnje i aktivnim slušanjem, postavljanjem “što” i “kako” pitanja, istinskom zainteresiranošću, dolazimo liftom na isti kat gdje je i naš sugovornik – i tek tada imamo priliku razumijeti onog drugog i  međusobno rješavati stvari.

Ponekad imamo i druge ljude sa sobom u svom liftu, kad dio života putujemo zajedno s njima, a toliko smo intimni da “znamo” što ona druga osoba misli.

Isto tako nam se zna dogoditi da izađemo na istom katu iz lifta, ali je osoba u drugoj zgradi – to su životne situacije kad pokušavamo riješiti problem, da bi smo na kraju ustanovili da se uopće ne razumijemo. 

Veselim se vidjeti svakog od vas na nekom od katova – poželjno onih viših na putovanju prema vrhu. 

Ali kad i ako zapnemo na nekoj od podzemih razina, dovoljno je pritisnuti onaj alarm u liftu – netko će uvijek odgovoriti na poziv i pomoći da pokrenemo svoj “lift” života u pravom smjeru.

Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.Zbog svog višegodišnjeg humanitarnog rada Siniša Drobnjak je u prosincu 2023. godine nagrađen Turopoljskim srcem, nagradom Grada Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 177. kolumna za portal Gorica.info

Objava KOLUMNA Put do uspjeha: “Lift života“ nema tipke pojavila se prvi puta na Gorica Info.

Pitanje koje često čujem od polaznika naše poslovne konferencije D Business Leadership Summit  je: “Hoćete li sljedeće godine ponoviti teme i predavanja ili će program konferencije biti izmjenjen?”

Pišem ovaj članak iz Amsterdama, čekajući da počne Endgame – event koji se bavi vještinama javnog nastupa, a koji organizira jedan od naših predavača, “nezaboravni” dr. Quoc An Nguyen.

Zašto su bitna ponavljanja?

Ovo je četvrti put da sudjelujem na Endgameu.

Hoće li sve teme biti nove? Neće.

Hoće li svi predavači biti novi? Neće.

Hoću li čuti neke stvari po četvrti put? Hoću.

Hoću li naučiti neke potpuno nove stvari? Hoću.

Hoću li dobiti puno više nego što sam uložio? Da.

Vrijedi li ponovo doći na Endgame? Apsolutno da.

Ovo je bila kratka “bilanca” za sve one koji se pitaju zašto se neke teme i predavanja djelomično ponavljaju.

Razlog je jednostavan – ako ste prvi puta u prostoriji, dobit ćete znanje koje je netko s puno emocije, truda i znanja pripremio za vas. S ciljem da postanete bolja verzija sebe.

Ako niste prvi puta u prostoriji, čak i ako čujete svaku informaciju ponovljenu od riječi do riječi, vi niste ona ista osoba koja je tu bila prije godinu dana. Tu ćete informaciju primiti na potpuno novi način.

Jedna od naših polaznica DBL Summita mi je rekla da je tek kad smo treći puta prolazili kroz osnovne financijske izvještaje, uspjela u cijelosti integrirati informacije iz tog predavanja.

Jedna od “tajni” integracije znanja je tzv. “ponavljanje s vremenskim odmacima”, o čemu sam već ranije pisao.

Ako želimo razviti novu vještinu, nećemo to moći napraviti bez ponavljanja. Ako želimo kao i naša polaznica savladati sposobnost čitanja i razumijevanja financijskih izvještaja, kako bi podržali rast svog poslovanja, biti će potrebno ponavljati stvari u određenim vremenskim razmacima.

Jedan od pilota u svjetski poznatoj vojnoj akrobatskoj skupini “Blue Angels”, gdje piloti lete u borbenim zrakoplovima često i na udaljenosti manjoj od jednog metra, kaže da je po njegovom iskustvu potrebno oko 60 ponavljanja dok nova navika postane dio rutine.

Za njih i najmanja greška može značiti sigurnu smrt – rizici su ogromni. Vremenski razmak između ponavljanje mora biti što je moguće manji.

Kod nas biznisu gdje imamo privilegiju da naše greške nemaju takvu razinu posljedica kao kod pilota, vremenski razmak između ponavljanje može biti i veći.

Dovoljno su i samo četiri ponavljanja

S druge strane, Chris Voss bivši pregovarač FBI-a, a danas priznati stručnjak iz područja pregovaračkih vještina, kaže da je su dovoljna već 4 ponavljanja da naši neuroni počnu stvarati nove sinapse – drugim riječima, već sa 4 ponavljanja počinjemo graditi novu naviku.

Ključna je poruka da bez ponavljanja nema integracije znanja, nema napretka, nema rasta i u konačnici, nema onogo što svi najviše želimo – nema slobode.

Jedan od životnih paradoksa je da je tako ustvari put do slobode – disciplina. Jer moramo biti dovoljno disciplinirani da ponavljamo iste ili slične stvari u određenim vremenskim razmacima.

Hoćeo li nešto ponoviti jednom ili dva puta, pa nakon toga se vratiti starim navikama, ovisi samo o nama.

Ali dobro je znati da smo već sa samo 4 ponavljanja na putu izgradnje nove navike – već i tada se mijenjamo i na biološkoj razini.

Nisam rođen sa darom i talentom javnog govorništva.

Inženjer sam sa “kockastom” glavom i jakim analitičkim umom.

Sav svoj “talent” javnih nastupa dugujem ljudima poput mog prijatelja i mentora, Quoc Ana. I naravno svojoj disciplini da iznova ponavljam stvari i učim na greškama.

I zato ću se uvijek iznova vraćati učenju i znanjima koje mi pruža “Endgame”.

Zato i organiziram “D Business Leadership Summit” svake godine u studenom. Tamo imam prilike sve to ponavljati zajedno sa svim polaznicima u prostoriji.

I svi rastemo!

Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.Zbog svog višegodišnjeg humanitarnog rada Siniša Drobnjak je u prosincu 2023. godine nagrađen Turopoljskim srcem, nagradom Grada Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 176. kolumna za portal Gorica.info

Objava KOLUMNA Put do uspjeha: Bez ponavljanja nema napredovanja pojavila se prvi puta na Gorica Info.

Iako je to do prije svega nekoliko godina bilo nesvakidašnje i neuobičajeno, drago mi je da je u poslovnom okruženju sve više istupa, promišljanja i razgovora na temu duhovnosti.

Danas više nije čudno da se među poslovnjacima ne razgovara samo o poslovnim planovima, rezultatima i profitu – sve je prisutnija tema smisla i svrhe života na dubljim razinama od ove materijalne koju nam tako uspješno serviraju kao najbitniju.

Ono što sam između ostalog svojedobno čuo u odličnom podcastu Zorana Salopeka, poslovnjaka koji je krenuo putem duhovnosti, upravo je njegovo promišljanje na temu smisla i svrhe života.

Zoran kaže da smo ovdje zbog samo dvije stvari – da doživimo iskustvo i da naučimo.

Da je svrha doživjeti iskustvo sam i ja osvjestio na svom putovanju – još uvijek ne dovoljno duboko, ali već znate da je moja “super moć” da sporo učim.

Što je to izjavio Bruce Lee?

Ali drugi dio njegove izjave, da smo tu i da naučimo, je pokrenuo neki proces u meni. Proces koji je dodatno produbila i izjava Bruce Leea, koju sam pročitao, a to je da će bol nestati iz našeg života kad završi s lekcijom koju moramo naučiti.

Ljudi se mijenjaju zbog samo dvije stvari: zbog boli ili ugode.

Moje je životno iskustvo da se brže mijenjamo kad previše boli. Ali nisam nikad razmišljao o boli kao o učitelju.

Bol nastaje u trenutku kad dođe do razlike između stvarnosti i “našeg” modela svijeta koji je izgrađen na vlastitim uvjerenjima.

Ego, “graditelj” naših uvjerenja, je dobio nemogući zadatak, a to je da svijet oko nas mora odgovarati našoj slici i modelu tog svijeta. 

Ljudi oko nas se moraju ponašati onako kako mi to od njih očekujemo. U životu nam se moraju događati stvari koje priželjkujemo. Naš se život mora odvijati u smjeru koji smo zacrtali. Moraju se ispuniti naša očekivanja. 

Popis stvari koje se nalaze u našem “modelu” svijeta je beskonačan.

I u trenutku kad stvarnost krene drugim smjerom (a to se događa kontinuirano stotinu puta u samo jednom danu), kreće stvaranje još jednog nepotrebnog uvjerenja i vrlo često boli.

Iako je upravo ta bol znak da imamo priliku otpustiti neki dio zarobljene energije koju smo kroz uvjerenje nesvjesno pohranili, nisam joj nikad dao značenje učitelja koji nam nudi životnu lekciju i priliku da je savladamo.

Na neki smo način u životnoj školi koja traje doslovno svake sekunde, a ego nije naš neprijatelj. Ego kroz stvaranje boli, postaje naš učitelj.

Ego i kako ga učinkovito utišati?

Iako jedna od najpopularnijih knjiga na tu temu nosi naslov “Ego je neprijatelj” i postoje nebrojene tehnike i metode o tome kako ga utišati, daleko je moćnije uvjerenje ako promjenimo perspektivu i sagledamo stvari iz drugog kuta.

Drago mi je da ove nove perspektive ne dolaze samo od duhovnih autoriteta, nego da počinju dolaziti i iz poslovne zajednice, u kojoj postoje ljudi koji ne dozvoljavaju da ih definira isključivo njihov poslovni uspjeh i izvrsnost u profesionalnim vještinama.

Ti su ljudi osvjestili da su bitno više od toga i u potrazi su za novim informacijama koje će im na tom putovanju pomoći.

U potrazi su za istinom.

Stoga kad vas sljedeći puta “zaboli”, promislite koje ćete značenje dati toj boli. Hoćete li se vratiti u stare obrasce ponašanja ili ćete si reći nešto poput: “Život me pita da naučim nešto o sebi što još nisam znao. Nije mi ugodno i boli, ali to je samo znak da prolazim kroz proces učenja koji još nije završio.”

Nisam nikad mislio da ću to i napisati, ali hvala ti, Bruce Lee.

Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.Zbog svog višegodišnjeg humanitarnog rada Siniša Drobnjak je u prosincu 2023. godine nagrađen Turopoljskim srcem, nagradom Grada Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 175. kolumna za portal Gorica.info

Objava KOLUMNA Put do uspjeha: Kako mi je pomogao Bruce Lee? pojavila se prvi puta na Gorica Info.

Uz brojne poticajne poruke u Zagrebu je u subotu završen peti po redu D Business Leadership Summit, osmišljen kao pokret za osobnu i poslovnu transformaciju, programski najjači dosad. Nastao iz edukacije za stomatologe, etablirao se u jedinstveno trodnevno okupljanje vrhunskih menadžera iz svijeta zdravstva, sporta i tehnologije.

Ove godine je od 21. do 23. studenoga dvjestotinjak sudionika u hotelu Hilton Garden Inn imalo priliku doživjeti jedinstveno iskustvo izlaska iz zone komfora.

Još jedna uspješna konferencija goričkog poduzetnika Siniše Drobnjaka

Iza koncepta D Business Leadership Summita je velikogorički poduzetnik Siniša Drobnjak, stručnjak za osobnu i poslovnu transformaciju, ujedno poduzetnik s tridesetogodišnjim iskustvom.

– Prije pet godina, nakon povratka iz SAD-a, osvijestio sam postojanje takozvanog dentalnog paradoksa, kada sam u razgovoru s privatnim stomatolozima shvatio da klinički problemi nisu najveći izazovi s kojim se suočavaju u poslovanju.

Danas im dokazano pomažemo riješiti stvarne probleme – poslovne, komunikacijske, pravne i operativne. To su prepoznali i menadžeri iz drugih grana u zdravstvu i biznisu pa se svake godine šire i broj i profil sudionika. Svatko od njih ponaosob doprinosi sjajnoj atmosferi koju svi osjećamo u dvorani – objasnio nam je Drobnjak.

Kliničke vještine podučavali svjetski stručnjaci

Prvi dan, u suradnji s Hrvatskim društvom estetske dentalne medicine bio je posvećen kliničkim vještinama, s vodećim svjetskim stručnjacima stomatolozima, poput Victora Clavija i Edsona da Silve. Predavanja su održali i stomatolog Joško Viskić, parodontologinja i edukatorica Larisa Musić i dentalni tehničar Marijo Rezo.

Druga su dva dana bila „rezervirana“ za strane i domaće poduzetnike, sportaše, menadžere i poslovne konzultante koji su već uspjeli u području o kojem su podijelili svoja iskustva.

Neke od nekliničkih vještina u zdravstvu su i leadership vještine, koje se mogu naučiti, pojasnila je na Heart and math of leadership radionici poslovna trenerica Gordana Kastrapeli.

– Osjećaj zaigranosti, osjećaj svrhe i smisla i potencijal koji nam određeni posao daje za naš razvoj, ali i emotivni i ekonomski pritisak te inercija, trenutak kada više ne znamo zašto radimo to što radimo, šest su glavnih motivatora. Njihovu kombinaciju potrebno je mjeriti brojevima, a ne isključivo osobnim stavom, što su dvije komponente koje čine sastavnicu dobrog leadershipa – navela je Kastrapeli.

Pojasnila je razlog naziva radionice – srce kao empatija s kojom trebamo pristupiti ljudima i matematika kao podaci kojima se trebamo voditi, kao ključna kombinacija dobrog lidera.

Dentalni kirurg i poduzetnik Cyril Gaillard objasnio je na masterclassu kako angažirati pacijenta na prvom pregledu, a ortodontica Monica Goldenberg održala je radionicu o poluzi mjerenja.

O izgradnji pobjedničkog mindseta govorila je proslavljena plivačica Dina Levačić, koja je sažela četiri ključna koraka: početak, akcija, prekretnica i razrješenje. Stomatolog i poduzetnik Quoc An Nguyen, inače i suosnivač DBL Summita, u masterclassu je otkrio kako osobni brend i komunikaciju odvesti na sljedeću razinu.

Predavanje o obiteljskim vrijednostima, probijanju granica i napuštanju unaprijed definiranih staza kako bi slijedili vlastitu strast, održala su čak tri brata – Jasper, Robbert i Stijn Thoolen. Potonji je doktor medicine i fiziolog za boravak u svemiru, suradnik NASA-e, gdje istražuje granice ljudskog zdravlja i performanse za buduće misije na Mjesec.

Poduzetnik Saša Cvetojević o tajnama umijeća kriznog komuniciranja razgovarao je s komunikacijskim stručnjakom Krešimirom Macanom, a generalna menadžerica Barbara Cerinski o značaju pravnih pitanja s odvjetnicom Natalijom Labavić.

Posebna je pažnja organizatora DBL Summita bila posvećena glazbenom dijelu i završnom koncertu uživo u zagrebačkom Katranu. Autorsku glazbu za DBL Summit potpisuje Nino Krznar, basist i klavijaturist s bogatim iskustvom u produkciji, aranžiranju i vođenju bendova, a sudionike je za kraj oduševio nastup Marija Klarića, renomiranog bubnjara i glazbenog producenta, kao i virtuoznog gitarista Marka Vojvodića.

I predavači i sudionici zapjevali su uz njihov „D Band“, a impresivnu scenografiju upotpunio je i sveprisutni zaštitni znak Summita – crna ovca Dorothy koja simbolizira činjenicu da smo svi drukčiji i da je to savršeno u redu.

Objava Najjači dosad D Business Leadership Summit okupio vrhunske menadžere iz cijelog svijeta pojavila se prvi puta na Gorica Info.