Ono u čemu uživam zadnje vrijeme su kave i razgovori s mojom kćerkom. Iako će po godinama uskoro biti punoljetna, Emma je u svojim razmišljanjima je već odavno prerasla svoje „biološke“ godine.
Tako je nedavno konstatirala kako ima uzak krug ljudi kojima je poklonila svoje povjerenje.
Njena me rečenica podsjetila kako smo prije nekoliko dana sa grupom vlasnika klinika i poduzetnika u sklopu naših on-line treninga, razgovarali upravo na temu povjerenja unutar tima.
Povjerenje je katalizator koji ubrzava sve transakcije među ljudima. Nedostatak povjerenja znači da će stvari trajati bitno duže, a možda se i neće realizirati, ako povjerenja nema.
Povjerenje se gradi godinama, a nestaje u sekundi i najskuplja je valuta koju možete izmjenjivati s drugima.
No, što je s povjerenjem u najbitnijem odnosu koji imamo u životu – što je s povjerenjem prema samom sebi?
Ako nemamo vjere u sebe, da li sabotiramo i svoju sposobnost povjerenja u druge?
U čemu se u stvari radi kad pričamo o vjeri u sebe?
Ono što stvara ili uništava vjeru u samog sebe je sustav uvjerenja koja smo izgradili tokom života.
Naša svijest ima tri „sloja“ ili razine koje se međusobno isprepliću:
1) Svijest o „ovdje i sada“ koja kontinuirano procesira sve što nam se trenutno događa
2) Sloj uvjerenja ili naša „osobna“ svijest
3) „Neosobna“ svijest ili onaj najdublji sloj svijesti koji je izvan utjecaja prva dva sloja
Glavni je problem u drugom sloju – našoj „osobnoj“ svijesti, koja se grčevito trudi prilagoditi svijet oko nas, uvjerenjima koja smo pohranili u tom sloju.
Taj sloj generira onaj „unutrašnji dijalog“ – unutarnji glas koji kontinuirano verbalizira misli i koji funkcionira po principu preferenci, odnosno „sviđa mi se“ i „ne sviđa mi se“.
Taj sloj generira patnju, jer ne želimo izgubiti ono što nam se sviđa, a ne želimo da nam se dogodi ono što nam se ne sviđa.
Ako želimo izgraditi povjerenje i vjeru u samog sebe, moramo pronaći način kako da uspostavimo komunikaciju sa onim najdubljim slojem svijesti – moramo stupiti u kontakt sa svojim „središtem“.
Izgradnja te komunikacije je ono što zovemo „rad na sebi“. Možda bi pravilnije bilo da kažemo „rad u sebi“, jer je to jedini pravi rad u životu koji svaka svjesna osoba može i treba raditi 24/7.
Da bi uspostavili odnos sa samim sobom, moramo prvo uspostaviti odnos sa svojim unutrašnjim glasom koji verbalizira naše misli.
Naš unutrašnji glas iz sloja „uvjerenja“ priča jer pokušava osloboditi negativnu energiju koju smo nesvjesno pohranili kroz dosadašnja iskustva u životu.
Ako osvjestimo da je taj glas samo mehanizam čišćenja svijesti i oslobađanja blokirane energije, onda imamo šansu stupiti u kontakt sa samim sobom.
I tu dolazimo do stvarnog značenja povjerenja.
Povjerenje u sebe je ustvari povjerenje u život koji se upravo u ovom trenutku odvija pred našim očima.
Ako počnemo promatrati svaki trenutak s potpunim povjerenjem u život, povezali smo se sa svojim središtem i počeli smo graditi odnos povjerenja sa samim sobom.
To zahtjeva našu punu pažnju na procese u sebi, a ne na ispunjavanje želja i potreba kroz novi sat, auto, dizajnersku torbicu i slično.
Ne kažem da ovo drugo nije bitno, ali će postati daleko manje bitno ako počnemo obraćati pažnju na ono unutra.
Sretan sam da si je moja kćer počela postavljati prava pitanja od svoje najranije mladosti, a jedno od takvih pitanja je i pitanje povjerenja.
Ako ćemo graditi povjerenje u sebe, istovremeno ćemo graditi povjerenje u život i sve ljude koji su dio tog života.
Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.
Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 106. kolumna za portal Gorica.info.
Discussion about this post