S ravnateljicom Pučkog otvorenog učilišta Anitom Pišković razgovaramo o programima koje nude korisnicima, ljetnom kampu, Goričkim večerima, VG brass festivalu, planovima za budućnost…
Pučko otvoreno učilište vrlo je važna ustanova u razvoju Velike Gorice koja je ostavila snažan pečat u životu grada. Smisao Učilišta kroz godine nije se promijenio. Kultura i obrazovanje su nekada i danas svrha njegovog postojanja. Nude programe za djecu od tri-četiri godine na dalje, odrasle pa sve do onih za umirovljenike kao što su matineje, tečajevi stranog jezika i informatike.
Anita Pišković odrasla je u Vrbovu Posavskom, mjestu 15 km udaljenom od Velike Gorice u kojoj je završila Opću gimnaziju. Tečaj engleskog jezika polazila je u Učilištu. Putujući do fakulteta u Zagrebu svaki dan prolazila je kroz naš grad. Iako je kao mlada htjela živjeti u Zagrebu, danas živi i radi u Velikoj Gorici. Naš grad je vrlo praktičan za obiteljski život, sve je blizu i brzo dostupno, a ako se ima potreba otići nešto obaviti u Zagreb i on nam je „nadohvat ruke“. Onima koji razmišljaju o selidbi u manji grad svakako preporučujem Veliku Goricu, dovoljno malu za ugodan život, a dovoljno veliku za različite obrazovne, kulturne i sportske sadržaje, kaže Pišković.
Iako je ljeto, u Pučkom otvorenom učilištu puno je različitih događanja. U tijeku je Ljetni kamp KULiram koji organizirate po prvi put. Što kažu roditelji i djeca, kako im se sviđa kamp?
U Učilištu uvijek radimo tako da osluškujemo potrebe naših građana i organiziramo za njih sve što smo u mogućnosti, a da pri tom možemo osigurati logistiku i zadovoljiti ekonomsku stranu. Upravo tako se rodila ideja s kampom KULiram. I sama imam dijete u dobi u kojoj ga ne mogu samog tijekom ljeta, kada nema škole, ostaviti kod kuće, a u takvoj situaciji su mnogi velikogorički roditelji. Tada organizirani osmosatni programi za djecu radnim danom itekako dobro dođu, tim više kada znate da dijete ostavljate na sigurnom, pod nadzorom stručnih osoba, a da se ono pri tom još dobro zabavlja, uči kroz igru i stječe nova prijateljstva. Drugim riječima, ne fali mu baš ništa.
Vidjeli smo da se u Gorici nude najviše sportski kampovi, a naše Učilište je kulturna i obrazovna ustanova koja i tijekom godine organizira razne dječje radionice. Kada smo kreativnim radionicama dodali još sport, šetnje i igre na stranom jeziku, dobili smo raznovrstan sadržaj koji se i djeci i roditeljima jako sviđa. Vrlo malo vremena je prošlo od prvog oglašavanja do popunjavanja kapaciteta kampa koji traje dva tjedna i pohađa ga 32 djece. Vjerujem da smo se ovim ljetnim programom za djecu preporučili i za dogodine.
Najdugovječnija manifestacija koju organizira POU su “Goričke večeri” koje su i ove godine oduševile naše sugrađane. Koliko dugo se priprema jedna ovakva manifestacija koja traje desetak dana i donosi zaista bogati program za sve uzraste?
„Goričke večeri“ su manifestacija koju nam je najzahtjevnije organizirati i o svakim idućim Goričkim večerima razmišljamo odmah kada jedne završe. Tu je teško zadovoljiti svačiji ukus, stoga se trudimo da program bude raznovrstan i da svatko za sebe pronađe nešto. Nastojimo da glazbeni dio žanrovski također bude raznovrstan, tako da tu bude koncerata pop i rock sastava, klapa, zabavne glazbe, folklora, svega pomalo. Manifestacija se najviše bazira na glazbi i kinu na otvorenom, a park iza naše zgrade ljeti je odlična lokacija za takve događaje.
Vjerujemo da su ovakvim konceptom organizacije Goričani sve zadovoljniji, a njihove dojmove pratimo i na društvenim mrežama. Svake godine primjećujemo sve veći broj posjetitelja, no „Goričke večeri“ su manifestacija koja ima potencijala za gradaciju. Za idući godinu već „brusimo“ plan, ali ga još nećemo otkrivati.
Velikogorički brass festival nadahnjuje brojne umjetnike
Domaćini ste jedinom hrvatskom festivalu posvećenom limenim puhačkim instrumentima. Tijekom festivala u našem gradu nastupaju poznati puhači iz cijele Europe. Kakve su reakcije izvođača i publike?
Moram priznati da mi je Velikogorički brass festival jedan od najdražih programa u našoj organizaciji. Toliko lijepe glazbe, pozitivnih vibracija domaćih i stranih posjetitelja, uvijek dobro raspoloženje vrhunskih glazbenika koji sudjeluju u ovom glazbenom događanju, znatiželjnost studenata glazbe i učenika željnih novih znanja…. sve to na jednom mjestu.
Zahvaljujući ovom međunarodnom festivalu svake godine u našem gradu borave umjetnici iz cijelog svijeta koji prenose pozitivne dojmove i šire lijepu sliku o našoj Velikoj Gorici i općenito o Hrvatskoj. Stoga ova manifestacija ima i sve veće značenje u promoviranju naše države izvan njezinih granica. Velika njezina vrijednost je u tome što nadahnjuje skladatelje za stvaranje novih djela te obogaćuje repertoar limenih puhačkih glazbala. Tako je, primjerice Eric Ewazen inspiriran boravkom u Hrvatskoj napisao djelo „Balkanika“.
Stavci skladbe opisuju autorov doživljaj crkve sv. Marka u Zagrebu i slapova na Rastokama. Trio „Croatian“ američkog skladatelja Jamesa Stephensona jedno je pak od često izvođenih djela čiji naziv promiče našu zemlju. Neki su glazbenici po uzoru na Velikogorički brass organizirali slične festivale u svojim zemljama.
Prošle godine nas je u sklopu Brassa oduševio svjetski poznati virtuoz, Australac James Morrison. Bio je to za Veliku Goricu važan glazbeni događaj, kojemu su prisustvovali posjetitelji ne samo iz našeg grada, Zagreba i okolice, već je dio publike doputovao iz Dubrovnika, Splita, Zadra, Rijeke, Krapine, Karlovca i susjedne Slovenije. Taj iščekivani koncert bio je vrlo zapažen te su o njemu pisali nacionalni mediji, a o njegovoj važnosti govori i činjenica da je u koncertu uživao šef misije Veleposlanstva Australije Andrea Biggi sa suradnicima.
Sve u svemu, ovaj festival puhačkih instrumenata izaziva oduševljenje i domaće i strane publike te je svakako na ponos gradu, a i preporučljiv kao kvalitetan turistički sadržaj.
Pratimo interes korisnika i prema tome kreiramo radionice
Kako se mijenjalo društvo, tako su se mijenjale i nadopunjavale usluge i djelatnosti POU. Koje radionice i aktivnosti su trenutačno hit, što najviše zanima naše sugrađane?
Uvijek volim reći da pokušavamo graditi imidž našeg Učilišta, s jedne strane kao kuće koja prati suvremene dosege tehnologije i organizira razne moderne obrazovne i kulturne programe, a s druge strane kao jednog od glavnih podupiratelja baštinjenja kulture lokalne zajednice.
Tradicionalno organiziramo tečajeve stranih jezika i to već daje našoj ustanovi na prepoznatljivosti. No, među ostalim, organiziramo tečaj krojenja i šivanja, radionice heklanja i vezenja, tečajeve gitare i glume, ali i znanstveno-popularne radionice te edukacije o aktualnim temama – zdravoj prehrani, osobnim financijama, pripremama za poslovni intervju. Tu su još i kreativne radionice poput kiparstva, ali i one koje prate suvremenu tehnologiju kao što su robotika i radionice 3D modeliranja i korištenja 3D printera. Mogu reći da javnost podjednako zanimaju i tradicija i moderna tehnologija. Mi ćemo i dalje pratiti interes javnosti i u skladu s tim organizirati nove programe sukladno potrebama.
Držim da Učilište treba ići ukorak s društvenim (tehnološkim) napretkom koristeći aktualne metode, koncepte i modele u području obrazovanja i kulture, a pritom nastaviti usku suradnju s relevantnim lokalnim kulturnim čimbenicima. Na taj način ćemo svojim programima uvijek privlačiti i mlađe generacije, a kulturna autentičnost našeg kraja neće pasti u zaborav jer ćemo ju na taj način držati vitalnom.
Dragutin Trumbetaš je zaslužio svoj trajni kutak
U travnju ove godine izložbeni prostor preimenovan je u Galeriju Trumbetaš. U tijeku je izložba fotografija „Ja sam snaga“ koje prikazuju žene oboljele od teške bolesti. Dolaze li naše sugrađanke pogledati izložbu?
S umjetnicima puno surađujemo i oni su ljudi koji duhom žive i njihov duh se uvijek prožima kroz nasljeđe koje nam ostavljaju. Umjetnički tvorac koji je iza sebe ostavio bogat opus i time nas trajno zadužio svakako je naš pokojni sugrađanin iz Velike Mlake – Drago Trumbetaš. On je rado dolazio u naše Učilište, tu se osjećao kao kod kuće, sve zaposlenike je poznavao i neka njegova djela nastala su baš u našoj ustanovi. Zaslužio je svoj trajni kutak, a to je upravo izložbeni prostor nazvan po njemu – Galerija Trumbetaš. Time je ovaj važan lokalni umjetnik trajno upisan u memoriju svoga grada, što svakako zaslužuje kvalitetom svog stvaralaštva i ostvarenom inozemnom i domaćom karijerom.
Drago mi je da je Galerija Trumbetaš sve traženija za izlaganje umjetnika amatera i potrebe raznih lokalnih i drugih organizacija, koje neko svoje vrijedno stvaralaštvo žele predstaviti javnosti. Ujedno je to i rezultat našeg truda u području izložbene djelatnosti.
Tako je u suradnji s Udrugom Nismo same postavljena još aktualna izložba Ja sam snaga, autora Vjekoslava Skledara, čiji je cilj destigmatizacija onkoloških pacijentica. Kroz fotografske portrete deset hrabrih žena koje su se susrele s teškom bolešću raka dojke te gubitkom kose, izložba predstavlja njihove emotivne priče, a njezin glavni cilj je utjecati na okruženje i potaknuti promjenu percepcije javnosti prema bolesti od koje obolijeva sve veći broj mladih žena.
Samo otvorenje bilo je svečano, dostojanstveno i vrlo emotivno. Nekoliko dana nakon otvorenja prisustvovala sam jednom događanju u Velikoj Gorici na kojemu se još uvijek pod jakim dojmom razgovaralo o izložbi Ja sam snaga. Razvidno je da je ova izložba itekako dotakla velikogoričku javnost.
Bilo je istovremeno ugodno i lijepo, ali i vrlo emotivno sudjelovati u ovom projektu od početka do kraja. To mi je bilo jedno posebno iskustvo, tim više što je riječ o udruzi koja svojim aktivnostima pomaže oboljelim ženama u njihovim teškim situacijama, a pomažu ustvari žene koje su se i same suočile s teškim dijagnozama. Nešto zaista hvalevrijedno s jakom porukom na globalnoj razini.
Naše Učilište uvijek je otvoreno za humane i opće korisne sadržaje. Tako je i suradnja s Udrugom Nismo same dobro došla, a vjerujem da neće stati na ovom projektu.
Digitalizacija je postala dio svakodnevnog života. Koliko je Učilište prilagodilo svoje poslovanje modernim tehnologijama?
U skladu s dinamičnim tempom današnjice Učilište kontinuirano modernizira svoje poslovanje. Uz online prodaju ulaznica, radionica, knjiga i časopisa, digitalizirali smo i određene financijske procese. Uvedeno je i kartično poslovanje te se unazad nekoliko godina gotovo sve usluge mogu jednokratno plaćati putem debitnih i kreditnih kartica. Svoje mjesto na svakom tiskanom plakatu i letku dobio je dvodimenzionalni QR kod koji ima mogućnost velike pohrane podataka, a očitati ga može svaki mobilni uređaj.
U predvorju, na centralnom dijelu iznad blagajne, postavljen je LCD ekran koji svakodnevno emitira reklamne spotove programa PUVG-a, a na info pultu je monitor na kojem posjetitelji mogu vidjeti raspored mjesta u dvorani te se informirati o cijeni ulaznica.
Na jednoj od najfrekventnijih lokacija u gradu, kod autobusne stanice na Trgu Stjepana Radića, postavljen je vertikalni digitalni totem na kojem POUVG oglašava svoje programe kroz različite audio i video sadržaje, što je značajno pridonijelo informiranju građana o svim aktualnostima i djelatnostima ove kulturno-obrazovne ustanove. Pučko učilište izdalo je i prvu zvučnu knjigu – roman „Slava“ autora Stipe Bilića, a u planu je i druga izdanja Biblioteke „Albatros“ izdati u digitalnom obliku te ih tako dodatno približiti čitateljima.
POU vodite već u drugom mandatu. Prije toga ste radili u Odjelu marketingu, dobro poznajete ustanovu. Što sve planirate do kraja mandata?
U Učilištu radim od 2013., a ravnateljicom sam imenovana 2018. godine. Prije nego što sam se zaposlila u ovoj ustanovi radila sam u gradskoj upravi i na radiju. Prijašnje radno iskustvo svakako je dobro došlo u mojoj sadašnjoj ulozi i nekako se dobro nadopunilo. Imala sam priliku upoznati funkcioniranje lokalne uprave, sudjelovati u organizaciji manifestacija, raznih kulturnih i edukativnih programa, surađivati s razinama institucija i drugim organizacijama. Isto tako, imala sam najprije priliku upoznati funkcioniranje Učilišta kroz posao koji sam radila te nakon toga tek „preuzeti kormilo“. Sve su to dobre okolnosti za nekoga tko je na ovoj funkciji, a ustvari je „čovjek iznutra“.
Inače sam više sklona kvaliteti nego kvantiteti te držim da svaki naš program, bilo da je riječ o kulturno-zabavnim manifestacijama ili programima obrazovanja, trebamo dotjerati do određenog nivoa i držati ljestvicu. Ona se ne smije spuštati, već samo podizati. Na taj način dobivamo efikasne sadržaje u svakom smislu.
Kada je u pitanju razvijanje novih programa i dalje ćemo pratiti društvene okolnosti i potrebe, ponajprije lokalne javnosti te nove ponude koncipirati sukladno tome.
Do kraja mog mandata čekaju nas velika ulaganja u održavanje naših dvaju objekata i opremu kako bi se programi koje organiziramo nesmetano i uspješno realizirali, a kulturni život Velikogoričana bio što kvalitetnije ispunjen.
*** Tekst je dio projekta Moja Gorica ***
.