U nedavnom razgovoru sa dvoje bliskih prijatelja, jedan mi je od njih postavio pitanje. “Koliko ti je bitna financijska sloboda?”
“Bojiš li se da ćeš ostati bez novaca i ne biti u mogućnosti brinuti se za svoje kolege na poslu i za svoju obitelj?”
“Kako se nosiš sa neizvjesnošću da možda nećeš moći zaraditi dovoljno za život?”
Pitanje financijske slobode nije u kategoriji pitanja na koja se jednostavno odgovara sa “da” ili “ne”. Pitanje financijske slobode prožima naš cjelokupni život i potrebno ga je preformulirati u: “Želim biti financijski slobodan, kako bih mogao …”
U osnovi, želimo biti financijski slobodni, kako bi mogli ispuniti svoje želje i potrebe.
Jedan od paradoksa života je da trčimo za materijalnim stvarima kako bi ispunili nematerijalne ili duhovne potrebe. Novi nam auto tako na primjer postaje ispunjavanje potrebe za važnošću ili statusom u društvu.
No, ispunjavanje “potreba” u biti znači da nam nešto “nedostaje”. Znači da postoji praznina koju želimo ispuniti.
Popunjavanjem “praznina” sami sebe pripremamo na život u kojem je sreća definirana kroz materijalno – što je posljedica nametnih društvenih normi kojima se od nas pokušava napraviti potrošača koji iznova kupuje stvari koje mu ne trebaju, novcem koji nema.
I kao što specijalne postrojbe imaju termin “take a knee”, kad vojnik mora kleknuti na koljeno kako bi zastao i procjenio situaciju oko sebe, tako i mi moramo s vremena na vrijeme zastati i upitati se kakav ćemo imati život ako smo konstantno fokusirani na ispunjavanje vlastitih potreba i da li postoji neka druga opcija.
Postoji li zdraviji odnos prema životu?
Ima li alternative hrčku koji manično trči u krug u svom zlatnom kavezu, da bi prekasno shvatio da neće uspjeti popuniti sve praznine, bez obzira na količinu novca koji je stekao?
Nakon 30 godina poslovne karijere, shvatio sam da pitanje vlastite sreće u životu ne mogu riješiti isključivo novcem i financijskom slobodom.
Stoga sam promijenio temeljno životno pitanje u: “Mogu li se unutra osjećati jednako dobro, bez obzira što će mi život servirati u sljedećem trenutku?”
Ili kako je poznati engleski pisac Rudyard Kipling napisao: “Ako se možeš suočiti sa Trijumfom i Katastrofom i jednako prihvatiti oboje.”
To su pitanja koja nadilaze razinu financijske slobode, jer će nas isključivi fokus na novcu zadržati na najnižoj razini onog što možemo biti i postati.
Utrka za isključivim ispunjavanjem vlastitih potreba, izbacuje nas iz svog centra i hrčak nastavlja trčati u krug.
Ali, postoji jedna stvar koja nas drži i vraća u centar – a to je zahvalnost.
Jedan od najuspješnijih “prodavača” svih vremena Chet Holmes, koji je prerano preminuo od leukemije, napisao je u svom oproštajnom pismu 6 mjeseci prije svoje smrti:
“Imao sam 8 financijski najuspješnijih godina u karijeri. Ali u zadnjih 6 mjeseci više je uspjeha ušlo u moj život nego u svim tim godinama. Sve počinje sa zahvalnošću. Nisam to shvatio do sada. Zahvalnost povećava našu sposobnost da stvorimo više onog što stvarno želimo u životu, a sve počinje od namjere.
Prije nego što ustanem ujutro iz kreveta, umjesto da uzmem mobitel u ruke, ostanem ležati u krevetu i prolazim kroz namjeru s kojom krećem u taj dan, zahvalan na radosti, izobilju, unutrašnjem miru i mudrosti koja će me voditi prema svemu boljem u mom životu. Ustajem iz kreveta i krećem u svaki dan sa novom namjerom.”
Zahvalnost na onome što već jesmo i što imamo, životna je sila koja nas drži i vraća natrag u centar.
Kad smo zahvalni, onda smo “unutra” dobro.
Stvarni rad na sebi tako postaje trening koji nikad ne prestaje, jer nam život servira situacije koje nas izbacuju iz centra, a naš zadatak je (ako ga prihvatimo) da usprkos svemu ostanemo u svom centru.
Da, financijska sloboda mi je jako bitna i svaki dan radim na njoj. Ali je samo mali dio onog što stvarno želim od života.
Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.
Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 127. kolumna za portal Gorica.info.
.