U nedavnom razgovoru sa dvoje bliskih prijatelja, jedan mi je od njih postavio pitanje. “Koliko ti je važna financijska sloboda?”
“Bojiš li se da ćeš ostati bez novaca i ne biti u mogućnosti brinuti se za svoje kolege na poslu i za svoju obitelj?”
“Kako se nosiš sa neizvjesnošću da možda nećeš moći zaraditi dovoljno za normalan život?”
Pitanje financijske slobode nije u kategoriji pitanja na koja se jednostavno odgovara sa “da” ili “ne”. Pitanje financijske slobode prožima naš cjelokupni život i potrebno ga je preformulirati u: “Želim biti financijski slobodan, kako bih mogao …”
Ustvari želimo biti financijski slobodni, kako bi mogli ispuniti svoje želje i potrebe.
Jedan od paradoksa života je da trčimo za materijalnim stvarima kako bi ispunili nematerijalne ili duhovne potrebe. Novi nam auto tako na primjer postaje ispunjavanje potrebe za važnošću ili statusom u društvu.
No, ispunjavanje “potreba” u biti znači da nam nešto “nedostaje”. Znači da postoji praznina koju želimo ispuniti.
Popunjavanjem “praznina” sami sebe pripremamo na život u kojem je sreća definirana kroz materijalno – što je posljedica nametnih društvenih normi kojima se od nas pokušava napraviti potrošača koji iznova kupuje stvari koje mu ne trebaju, novcem koji nema.
I kao što specijalne postrojbe imaju termin “take a knee”, kad vojnik mora kleknuti na koljeno kako bi zastao i procjenio situaciju oko sebe, tako i mi moramo s vremena na vrijeme zastati i upitati se kakav ćemo imati život ako smo konstantno fokusirani na ispunjavanje vlastitih potreba i da li postoji neka druga opcija.
Postoji li zdraviji odnos prema životu? Ima li alternative hrčku koji manično trči u krug u svom zlatnom kavezu, da bi prekasno shvatio da neće uspjeti popuniti sve praznine, bez obzira na količinu novca koji je stekao?
Nakon 30 godina poslovne karijere, shvatio sam da pitanje vlastite sreće u životu ne mogu riješiti isključivo novcem i financijskom slobodom.
Stoga sam promijenio temeljno životno pitanje u: “Mogu li se unutra osjećati jednako dobro, bez obzira da li je pred mojim očima trijumf ili katastrofa?”
Ono što je meni pomoglo u stvaranju zdravijeg odnosa prema novcu je traženje odgovora na sljedeća pitanja:
Koji je najgori scenarij koji mi se može dogoditi i mogu li živjeti s njim?
Ako je odgovor na ovo pitanje pozitivan, onda će i razina stresa biti drastično manja jer znam da i u najgorem scenariju imam izbora.
Reagiram li bolje kad sam u stresu ili kad sam opušten?
Definitivno jedna od najtežih stvari za postići koja zahtjeva kontinuirani trening i disciplinu. Kad smo u trenutnoj reakciji na stvari koje se dešavaju pred nama, nismo slobodni jer te iste stvari upravljaju nama. Kad smo opušteni imamo najviše šansi za najbolju reakciju.
Ne mogu naglasiti koliko je ovo bitna životna vještina u teretani života, koja ne daje priliku za odmor, jer već dolazi sljedeća situacija koje će nas iznova testirati.
Jesam li dobro “unutra”?
Bez obzira što mi se trenutno događa, uvijek želim biti dobro “unutra”. Taj osjećaj da sam dobro “unutra” nadilazi samo potrebu za novcem, jer je to stvar moje odluke, a ne količine novca koju imam na računu.
Jesam li zahvalan na onome što imam ili mi je bitnije ispuniti materijalna očekivanja?
Zahvalnost je najveći duhovni lijek koji postoji. Kad smo zahvalni, ne možemo biti uplašeni. Kad smo zahvalni, ne možemo u isto vrijeme razočarani i ljuti.
Gdje sam bio prije 10 godina, a gdje sam danas?
Prava perspektiva je čudo! Često puta zanemarujemo što smo sve postigli u nekom dužem vremenskom razdoblju. Ja svoje svako, pa i najmanje postignuće napišem na “post-it” blokić i ubacim ga u staklenku. Staklenka puna šarenih papirića od kojih je svaki jedno postignuće zauzima centralno mjesto u mom domu i svaki put kad prođem pored nje, znam da sam puno toga bitnog za mene postigao.
Mogu li još više pomagati drugima?
Ako mogu, onda ću to i napraviti, jer ne radi se u životu samo o meni. Radi se i o našoj sposobnosti da pomognemo drugima. Ako ne novcem, onda radom ili uloženim vremenom. Jedno je od najvećih postignuća kad smo u poziciji da damo drugima i to je jedan od ključnih motivatora u mom radu i stvaranju. Količina novaca koju smo zaradili, proporcionalna je broju ljudi kojima smo pomogli.
Odgovori na ova pitanja definiraju moj pogled na financijsku slobodu. To nije test u kojem ćemo točno ili pogrešno odgovoriti na postavljena pitanja.
Za mene je to stalno propitivanje i iznova traženje odgovora na ta ista pitanja. Financijska sloboda nije sama sebi svrha.
Nedavno sam čuo prekrasnu izjavu da je novac “aplauz” za dobro odrađen posao. Ajmo se potruditi da taj aplauz bude što duži i jači!
Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.
Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 131. kolumna za portal Gorica.info.
.