U sljedeću nedjelju, ako nemate pametnijeg posla, možete skočiti do birališta na kojima će vas dočekati liste kandidata na izborima za EU parlament. Siguran sam da ste dovoljno pametni i da ste svjesni kako nama, običnim građankama i građanima Hrvatske, ti izbori stvarno ništa ne znače.
Siguran sam i da ne nasjedate na lošu propagandnu kampanju Bruxellesa i raznih EU poluga koje vas žele uvjeriti u suprotno.
Da, dio smo EU-a i imamo od toga koristi jer smo, budimo realni, europska sirotinja, ali da tih naših 12 europarlamentaraca (uh, kako to gordo zvuči!) tamo stvarno predstavljaju neku snagu jest – priča za malu djecu.
Tako to izgleda iz pozicije običnog građanina ili građanke. Ali pogledate li iz pozicije potencijalnog EU zastupnika… Mam se druga slika kaže, rekli bi junaci iz legendarnih Gruntovčana.
Iz njihove pozicije pet godina hladovine u EU parlamentu izgleda kao jack-pot na lutriji. Prvo, tu je plaća od nešto više od 10.000 eura bruto na mjesec, odnosno oko 7800 eura “na ruke“. Svaki bivši zastupnik ima pravo na europsku mirovnu kada navrši 63 godine. Prema trenutačnim izračunima, piše portal Mirovina.hr, radi se o 1760 eura mirovine na mjesec. To je dodatna mirovina koja se, kao što joj i naziv kaže, dodaje onoj redovnoj.
Potom je tu 350 eura dnevnice koja se obračunava za svaki dan za troškove smještaja, prijevoza, prehrane i ostalih povezanih troškova. A nađe se tu još niz privilegija. Nije loše, zar ne?
Dakle, izbori su bitni samo onima koji bi željeli malo uživati u Europi. I zato bi do europskog parlamenta skočili mladi uhljebi, tu je i niz onih starijih i iskusnih (koji su se već nauživali, ali im nije dosta), a ima i domaćih uhljeba kojima nije dovoljno što su dosad zagrabili u hrvatski proračun. Za jednu fotelju europskog zastupnika bori se čak 25 kandidata! EUhljeba kao u priči.
I zato u ovoj jadnoj predizbornoj kampanji za europske izbore u Hrvatskoj moramo slušati niz najotrcanijih floskula. Nude nam se političari koji će se boriti za sve naše ljude, koji će graditi inkluzivnu Hrvatsku u kojoj će iste šanse imati i bogati i siromašni, koji će raditi da Hrvatska bude snažna i važna, pa će raditi za hrvatske ljude…
Koji niz loših poruka na granici besmislica. No, jedna od najvećih bila je kampanja Bojana Glavaševića koji je biciklom krenuo iz Bruxellesa za Zagreb. Nije baš previše jasno što je time želio dokazati, ali se kasnije saznalo da, poput iskusnog političara, nije naš Bojan baš stalno biciklirao. On je znao i sjesti na vlak. Tako je štedio vrijeme i energiju, a nama prodaje fore kako je išao vidjeti sve prednosti europskih željeznica…
Navodno nam je svojom kampanjom Glavašević htio pokazati razlike između standarda u državama koje je (djelomično) probiciklirao i Hrvatske. Kolumbo, nema što! Pa mi nismo uopće svjesni da Austrijanci, Nijemci ili, recimo, Belgijanci žive bolje od nas.
Ja sam baš mislio da svi oni na početku mjeseca dobivaju socijalnu pomoć i kupone za hranu, pa tko preživi i rastegne do kraja mjeseca…
Bojan mi je otvorio oči.
A upravo bi baš on mogao biti maneken za hrvatskog kandidata na europskim izborima. Dvije je godine proveo kao znanstveni novak na Filozofskom fakultetu, nakon čega se otisnuo u politiku. Tada je imao 27 godina. Bio je i pomoćnik ministra branitelja u (očajnoj) Vladi Zorana Milanovića i nemojte slučajno pomisliti da mu je (jedina) kvalifikacija za to bila činjenica da je sin vukovarskog heroja Siniše Glavaševića.
Posljednjih osam godina prosjedio je u Saboru. Za nešto više od mjesec dana proslavit će 40. rođendan i nikada nije radio u, kako se to voli reći, realnom sektoru. Na posljednjim domaćim parlamentarnim izborima, onima prije mjesec i pol, nije uspio ući u Sabor. Pa bi sada na malo veću plaćicu u EU parlament.
Hoće li to uspjeti, ovisi o nama…
I zato ove nedjelje svratite do birališta ako nemate pametnijeg posla. I budite uvjereni da tko god pobijedi na ovim izborima (i u Hrvatskoj i na razini čitave Unije) vama to neće baš ništa značiti…
Renato Ivanuš dugogodišnji je medijski profesionalac i stručnjak. U profesionalnoj karijeri bio je gotovo sve što se može biti u medijima – novinar, reporter, ratni reporter, urednik rubrike, pomoćnik glavnog urednika, zamjenik glavnog urednika, glavni urednik vodećeg hrvatskog medija, direktor medijske agencije, CEO velike medijske kuće… Danas vodi svoju tvrtku ”Tvornica Sadržaja”, a za Goricu.info svaki će tjedan analizirati najvažnije društvene i političke događaje kako bi vam dao širi kontekst i otkrio njihovu pozadinu.
.