Bili smo na korak od pobjede, ali nismo uspjeli. Falilo je malo – nekoliko desetaka sekundi. No tih nekoliko desetaka sekundi vjerojatno je udaljilo Hrvatsku od nastavka Eura. Uspjeh je u trenu iščezao…
Nekada vas sreća pomazi, a ponekad, kao nama u Njemačkoj, otme uspjeh duboko u sudačkoj nadoknadi. I tako dva puta, protiv Albanije i Italije.
Većina je šokirana u ponedjeljak kasno navečer čekala da im netko kaže kako je sve to samo ružan san.
No, nemojte misliti da su svi “naši“ bili tužni nakon jučerašnje utakmice.
Bilo je i onih koji su samo čekali ovakav rasplet kako bi mogli rigati vatru na ljude koji su nam podarili puno lijepih trenutaka u proteklih šest-sedam godina.
Zašto je tako?
Uspjeh je zeznuta stvar. Svi žele biti dio uspješnih priča, žele se veseliti, raduje ih kad mogu biti ponosni… Ali samo do onog trenutka dok uspjeh traje. A ništa nije vječno, pa ni uspjeh…
Kod uspjeha i uspješnih najveći je problem što se oni izdvajaju iz prosjeka, mase, puka, naroda. Koliko god se oni trudili ostati onakvima kakvi su bili prije nego su postali uspješni, to više nije moguće. Ako, pak, uživaju u tom svojem uspjehu, pa ih uspjeh i “prebaci“ jaz između njih i prosječnih ljudi sve je dublji i dublji.
I sve je dobro dok su uspješni. Kada to prestanu biti, nezanemariv dio onih prosječnih jedva će dočekati trenutak da ih kazne jer su se odvojili od prosjeka. I tada nije bitno koliko su nam uspješni donijeli sreće, zadovoljstva, koliko smo se zbog njihovih postignuća i mi sami osjećali ponosnima.
Ništa više nije bitno jer došlo je vrijeme za kažnjavanje zbog iskakanja iz prosjeka.
Kroz takvo nimalo ugodno iskustvo upravo prolaze Zlatko Dalić, Luka Modrić i ostali naši nogometni reprezentativci.
Nije to više ona reprezentacija koja je doniosila medalje s dva posljednja svjetska nogometna prvenstva pa je vrijeme za početak kažnavanja.
Najviše se kroz blato već danima provlači Dalić. A tko zna što ga sve još čeka.
Nije on karizmatični vođa poput legendarnog Ćire Blaževića (koji je nakon što je prestao biti uspješan također bio omalovažavan, pljuvan i vrijeđan), nije elokventan, nekima nije ni simpatičan, a neki ga ne vole jer previše spominje Boga i vjeru.
Dalić, međutim, nije osoba koja će sve napraviti kao bi se svima nama svidjela. On je čovjek u ozbiljnim godinama s nogometnom reputacijom koju je sam izgradio. Sviđalo se to nama ili ne. I neće Dalić sada, kada njemu i njegovim momcima nije išlo, mijenjati sebe da bi se svidio svima i tako pokušao izbjeći kritike.
I to je dobro. Neka Dalić ostane kakav jest i neka se nosi s kritikama kako zna i misli da je najbolje. Jer će na kraju pobijediti. Pobijedit će bez obzira kada (pa čak i kako) ode s izborničkog mjesta reprezentacije. On to može napraviti uzdignuta čela jer je – najuspješniji hrvatskih nogometni izbornik svih vremena. To mu nitko ne može oduzeti.
Čak ni oni generali poslije bitaka koji sve znaju najbolje. Oni koji znaju tko je trebao biti na krilu, zašto je u napadu trebao zaigrati onaj drugi, kako postaviti taktiku protiv Španjolaca, što napraviti da se pobjede Albanci, kako odigrati posljednjih deset minuta protiv Italije…
Svi mi volimo analizirati, filozofirati, praviti se mudri u birtiji ili pred prijateljima. No oni koji to pretvaraju u pametovanje i omalovažavanje trebali bi se prvo zapitati: Zašto mene ovako pametnog, lijepog, sposobnog, mudrog nisu uzeli za izbornika?
Mogu odmah i sami sebi odgovoriti: Nisu te uzeli, prijatelju, jer ne vrijediš! I točka.
Dobri su takvi samo za nabacivanje blatom na uspješne poput Dalića i njegovih odabranika. Koji trenutačno nisu uspješni kakvim su nas naviknuli biti, ali velike uspjehe im nitko ne može oduzeti i nema tog blata koji bi prekrio sjaj svjetskog srebra i bronce.
Ma koliko mi šutjeli o tome.
Zapitajmo se stoga jesmo li malo previše kritični prema ovoj generaciji Vatrenih. Jesmo i to puno previše. Oprostimo našim dečkima njihove neuspjehe i još više njihove uspjehe i pustimo ih da iz ove krize izađu na najlakši mogući način. Nemojmo ih kažnjavati jer su uspjehom pobjegli iz prosjeka…
Renato Ivanuš dugogodišnji je medijski profesionalac i stručnjak. U profesionalnoj karijeri bio je gotovo sve što se može biti u medijima – novinar, reporter, ratni reporter, urednik rubrike, pomoćnik glavnog urednika, zamjenik glavnog urednika, glavni urednik vodećeg hrvatskog medija, direktor medijske agencije, CEO velike medijske kuće… Danas vodi svoju tvrtku ”Tvornica Sadržaja”, a za Goricu.info svaki će tjedan analizirati najvažnije društvene i političke događaje kako bi vam dao širi kontekst i otkrio njihovu pozadinu
.