Piše: Renato Ivanuš, medijski stručnjak
Sjećate li se još kune ili ste sve vezano uz nju zaboravili s uvođenjem eura? Čvrst tečaj i relativno stabilne cijene prve su dvije stvari na koje mene asocira kuna. Osobno me kuna “ne baca“ u neku domoljubnu nostalgiju, ali dojam da su nas svi – od vlasti, preko trgovaca, do vlasnika kafića i kumica na placu – uredno izvarali, ulovili u mutnom što se uloviti dalo i danas se smiju jer dobar dio nas nije svjestan da su cijene u posljednjih godinu i pol otišle k vragu.
Sjećate li se onog reklamnog spota u kojem unuka upozorava baku da će s uvođenjem eura sve poskupjeti? A baka odgovara maloj da ništa ne brine… Uvjeravali su nas tada, u kasnu jesen 2022., da će sve biti u redu, da se neće dopustiti bezrazložno povećanje cijena, da država “ima mehanizme“…
Na kraju jedini mehanizam bio je onaj kojeg su domislili klaun Davor Filipović koji je izigravao ministra gospodarstva i njegov posebni savjetnik Jurica Lovrinčević. Radilo se o praćenju kretanja cijena u trgovačkim lancima. Prate se te cijene i danas, ali taj mehanizam nama potrošačima nije donio ništa osim da, ako imamo volje i živaca, pogledamo koliko su povećane cijene i koliko nas trgovci deru. I danas ta aplikacija radi na web stranici Ministarstva gospodarstva.
Dinamični duo Filipović i Lovrinčević više u tom ministarstvu, ako ste zaboravili i ako ih se uopće sjećate, ne radi. Lovrinčevića su, naime, ulovili kako pokušava muljaviti s državnim novcem potplaćujući medije i potom tražeći svoj dio, a Filipović je otišao nakon pokretanja istrage protiv njegova pajde.
Danas se gotovo nitko njih ne sjeća.
Na žalost, zaboravili smo mi brzo i cijene koje smo plaćali za raznoraznu robu i usluge do kraja 2022. godine. Bila su to ona sretna vremena dok smo imali kunu.
I zato smo danas sretni ako plaćamo kavu u kafiću manje od 2 eura, neki od nas smatraju da je u redu ako ručak ili večeru u restoranu plate 20 eura po osobi, odnosno ako noćenje u prosječnom hotelu platimo do 150 eura… Pričamo, naravno, o onima koji imaju dovoljno pa mogu objedovati po restoranima i noćiti u hotelima.
Ajmo se malo vratiti na one naše kune. Sjećate li se još koliko je trebalo kuna za jedan euro? Da, 7,5 kuna za jedan euro. To znači da smo danas zadovoljni ako kavu platimo 15 kuna, objed u restoranu do 150 kuna ili noćenje u hotelu 1100 kuna. Nekada smo pizzu plaćali 40-ak kuna, a danas je teško pronaći ispod 8 eura (60 kuna). Pa, je li vam to normalno.
Jesmo li svjesni da ovih dana u pekari ostavimo 8,9 ili 10 eura, a da pritom ne nahranimo petoricu gladnih burecima? To znači da par kifli, neki ultralagan kruh i slanac platimo 50, 60 ili 70 kuna! Tko je tu lud?
Naravno da će sada ekonomski i financijski potkovani ljudi komentirati kako je sve to posljedica inflacije, repova pandemije Covida, energetske krize, ruske agresije na Ukrajinu. Da, to je točno, ali samo djelomično. Jer još nismo saznali koliko nas je u isto vrijeme, uz te “objektivne“ okolnosti, koštala pohlepa proizvođača, a još više uvoznika, prekupaca, nakupaca, trgovaca. Koliko su oni pod okriljem geostrateških događaja i pod krinkom uvođenja eura omastili brk na nama?
Ali to smo i mi sami zaboravili. Jer cijene u eurima ljepše izgledaju. Tako i račun od 133 eura izgleda puno ljepše od računa teškog 1000 kuna. A zapravo je to isto.
No kada pogledamo plaće koje su, primjerice, 800, 900 ili 1000 eura shvatimo koliko malo zarađujemo. Čak i uz sve povišice koje smo dobili. Ako smo ih uopće i dobili…
Renato Ivanuš dugogodišnji je medijski profesionalac i stručnjak. U profesionalnoj karijeri bio je gotovo sve što se može biti u medijima – novinar, reporter, ratni reporter, urednik rubrike, pomoćnik glavnog urednika, zamjenik glavnog urednika, glavni urednik vodećeg hrvatskog medija, direktor medijske agencije, CEO velike medijske kuće… Danas vodi svoju tvrtku ”Tvornica Sadržaja”, a za Goricu.info svaki će tjedan analizirati najvažnije društvene i političke događaje kako bi vam dao širi kontekst i otkrio njihovu pozadinu
