Posljednjih tjedana balkon jedne zgrade u Zagrebačkoj ulici u Velikoj Gorici izaziva pozornost prolaznika. Naime, s balkona visi pregršt medvjedića. Prva pomisao bila je da neki romantični tata slavi rođenje djeteta ili netko želi impresionirati svoju bolju polovicu. Ali ne, nije ništa od toga. Kada su medvjedići ovih dana dobili božićno ruho, postalo je jasno da iza svega stoji umjetnik i netko tko uživa u svojemu poslu. I da, u sklopu zgrade nalazi se cvjećarnica ALAR flowers vlasnika Željka Alara. Mladi cvjećar je jedan izuzetno elokventan i simpatičan mladić, a doznali smo otkud medvjedići na balkonu i kako se našao, rekli bismo, u poslu koji obično vežemo uz žene.
Najmlađe je dijete u obitelji, ima tri starije sestre, ako mislite da je razmažen i da se svijet vrti oko njega, no to nije tako. Željko ruši sve predrasude.
– S četrnaest godina upisao sam srednju školu, našao sam učenički dom, roditelje sam zapravo doveo pred gotov čin kad sam im rekao da idem u Zagreb. Odmah sam našao posao preko učeničkog servisa. Šetao sam pse, dijelio sam letke, istovarivao kamione, čistio podove u frizerskom salonu, dakle, gdje sam god mogao zaraditi novac, ja sam radio.
Žene su mu velika inspiracija
Kako kaže oduvijek je bio drugačiji, a odgajale su ga velike žene koje su mu i životna inspiracija.
– Uvijek sam sebi postavljao ciljeve. Roditelji su oduvijek vjerovali u mene, ali ono što je specifično, ja sam u svojem kraju uvijek bio dobar sa ženama, sa svim mamama. Sve su to žene koje su me praktički odgajale uz moju majku. Na primjer, znao sam otići kod pokojne susjede bake Kate i reći da mi se jede zlevanka. I ona je meni napravila zlevanku, ili ne znam odem kod susjede Anke i kažem joj da ću joj iščetkati kravu, a ona meni napravi palačinke. I na praksi sam bio kod jedne divne žene koja je danas već u godinama, ali vjerovali ili ne radi s istim žarom kao i kad sam ja kao srednjoškolac išao kod nje na praksu.
U srednjoj školi bio je jedini dečko u razredu. On i 31 djevojka. Kako kaže, školu je završilo njih sedamnaest, a taj posao danas radi njih dvoje.
– Prvih godinu dana na praksi sam samo čistio, ali postojao je razlog zbog čega. Tadašnja šefica rekla mi je da moram naučiti očistiti radni prostor kako bih mogao raditi kao cvjećar. Kada se nauči cijeniti čisti prostor tada se nauči raditi što manje nereda oko sebe.
Od najranijeg djetinjstva sanjam o cvjećarstvu
Ljubav prema cvjećarstvu je oduvijek u njemu, od malih nogu znao je čime će se baviti kad odraste.
– Imao sam predivno djetinjstvo. Odrastao sam u selu Rosulje kod Hrvatske Kostajnice. U šumi sa životinjama, psima i macama. Bila je to mala sredina i bilo nas je svega šestero djece u selu. Oduvijek sam sadio cvijeće, radio aranžmane. I dok smo se igrali ratnika i vilenjaka vječno sam radio krune za glavu od bršljana i cvijeća. Sve sam naučio sam, jednostavno imam taj dar.
Od devetnaeste godine je freelancer u ovome poslu, a za 25. rođendan poklonio je sebi cvjećarnu i to upravo u Velikoj Gorici.
– Sestra mi je u Gorici već dvadesetak godina i ona mi je zapravo predložila da dođem ovdje kako bih joj pomogao oko djece. Uz to, rekla mi je kako je Gorica puno jeftinija od Zagreba gdje sam do tada živio. I tako sam čuvajući nećakinju u goričkim parkićima sprijateljio se s brojnim mamama koje su znale što radim te su me nagovarale da otvorim nešto svoje.
Počeci nisu bili lagani
Razmišljao je o toj ideji, ali bilo je tu početnih strahova hoće li uspjeti i koliko će sve biti isplativo. Imao je svoje klijente u Zagrebu, ali ne i ovdje.
– Nećemo se lagati, moji radovi su skupi, ja sam školovani cvjećar. Ulažem u svoje znanje idem na edukacije. I pomislio sam, dobro, ako ne uspijem ovdje uvijek mogu otvoriti cvjećarnu u Zagrebu, a uz to htio sam ispuniti rođendansku želju. Nekoliko tjedana prije svog rođendana u jeku korone došao sam na ideju, ako mogu drugi da mogu i ja imati svoje. Moram biti iskren, bilo me malo strah jer imao sam klijente ali iz Zagreba, a ne ovdje iz Gorice.
Skupio je hrabrost, otišao je na Zavod za zapošljavanje i rekao da želi otvoriti cvjećarnu.
– Referentica me čudno pogledala i rekla da je vrijeme kada svi zatvaraju, a ja bih otvarao, no to me nije obeshrabrilo i krenuo sam hrabro naprijed. I moram priznati kad sam otvarao cvjećarnu barem sam deset puta htio odustati zbog papirologije. Nekoliko dana kasnije dobio sam potvrdu s burze da mi je odobren poslovni plan i da mogu otvoriti obrt. Našao sam prostor, platio sam mjesec dana unaprijed iako još nisam radio i tako je krenulo. Mame iz parka koje su me nagovorile na cijelu tu priču i dan danas kupuju kod mene. Od prvog dana kod mene je uvijek pomno odabrano cvijeće prve klase, a bukete slažem po godišnjim dobima – govori Alar.
Krenuo je iz malog prostora, a njegovu cvjećarnu u rozoj zgradi u Zagrebačkoj ulici zvali su „mala Italija“. Naučio je kupce na kvalitetu i kaže kako njegovi buketi traju po dva, tri tjedna.
– Svi smatraju da je ovo divan posao, opuštajući. I nećemo se lagati. To jest lijep posao. Kod mene kad dođeš u cvjećarnu vidiš ogromnu količinu cvijeća. Tu zna biti od 200 do 500 ruža. I svaki taj cvijet prođe kroz moje ruke.
Kako su počeci bili u malom prostoru i dan danas zahvalan je onima koji su mu pomogli.
– Preko puta sam imao susjedu Vlastu. Imali smo super odnos. Kod nje sam u šupi spremao stvari. U dvorištu, na verandi. Za blagdan Svih svetih svoj auto bi maknula i stavila ga u drugu garažu da ja imam gdje držati aranžmane. Također i kod Anite iz frizerskog salona sam držao stvari. Ma bilo me po cijelome kvartu, kaže mladi cvjećar.
Za vrijeme našeg razgovora, telefon mu je zazvonio nekoliko puta. Pitali smo isključili ga ikad, a odgovor je bio negativan uz dopunu da klijenti znaju zvati u dva, tri ujutro.
Radio i s ozlijeđenom rukom
– Moj tempo je teško pratiti. Na primjer za Valentinovo sam bio 76 sati bez sna. Porezao sam ruku ali sam sav bio u poslu da tu bol nisam niti osjećao iako je cijela ruka krvarila. Znao sam da moram napraviti i isporučiti naručeno i odustajanje nije bila opcija. Kad je sve završilo, bol je bila prejaka, završio sam i na infuziji, ali vrijedilo je – iskreno priznaje Željko.
Kroz karijeru je imao puno neobičnih narudžbi, a prepričao nam je neke od njih.
– Od najneobičnijih želja mojih klijenata bila je da umotam ni više ni manje nego konja. Mislio sam da je riječ o igrački. A kad mi je gospođa rekla da dođem na hipodrom, pomislio sam gdje tamo, ali je pojasnila kako su kćeri za 18. rođendan kupili konja. Bio je uistinu predivan, uredio sam ga, ali moram reći da me ugrizao za ruku.
Još jedna od neobičnih situacija bila je kad sam uređivao automobil. Žena kojoj je bio namijenjen nije ga htjela prihvatiti kao poklon. Bio je i slučaj u bivšoj cvjećarni kad je gospođa naručila buket, sve sam lijepo napravio, ona je došla po njega ali je rekla da to nije onako kako je ona zamislila. Na kraju sam je pustio da uz moju pomoć sama napravi kako želi. Na kraju je bila sretna, a kad su sretni moji kupci sretan sam i ja.
Ukrašava prostore za svadbe, zabave, evente…
Osim što radi u cvjećarni, Željko, ili za kupce Žac, kiti borove, radi rođendanske zabave, svadbe i evente. Ukratko, sve što ima veze s cvijećem i aranžiranjem njegova je strast i posao.
– Iako mi se život uglavnom sveo na cvjećarnu volim putovati, ali i to putovanje vezano je uz posao kako bih u drugim gradovima obišao cvjećarne te kako bih dobio ideju što bih mogao donijeti ovdje u Veliku Goricu. Idem po raznim događanjima, eventima, volim ići u prirodu, jako volim jesti i nedjeljom kad sam sam kod kuće volim kuhati. Imam jako malo slobodnog vremena, ali moram reći da mi je šteta prespavati neki dio dana i ne iskoristiti ga u nešto korisno.
Cvjećar voli medvjediće
Nego, vratimo se na veliku znatiželju s početka priče. Medvjedići.
– Medvjedići su moje vlasništvo, ima ih četrnaest, trebali su ići do vrha, ali kad sam ih stavio na drugi balkon shvatio sam da bi kat iznad bilo previsoko za gledati, a iz auta se ne bi ni vidjeli. Mamama i djeci je to super i svima privlači pažnju. Zašto medvjedići ne znam, oduvijek su mi medvjedi bili zanimljivi. Imao sam jednog starog medvjeda kojem su nedostajali oko i jedna noga, to su oni starinski medvjedići kojima je možeš micati ruke i noge, a mislim da ovaj o kojemu pričam još uvijek stoji negdje u mojoj rodnoj kući. A ovi na zgradi su efektni, stavio sam ih iz osobne satisfakcije, jer, priznali to ili ne Gorica je za Božić poprilično otužna u svojem većem dijelu.
Ako ste mislili da će medvjedići biti na prodaju ili ne daj Bože završiti u smeću, u krivu ste.
– Oni su ekološki prihvatljivi, a kad ih skinem idu prvo na kemijsko čišćenje, a potom već imaju drugu destinaciju u kojoj će pričati drugu priču.
Alar pred Božić planira postaviti i ukrasiti borove, bit će i kuhanog vina, ali također, planira jedno humanitarno događanje o kojemu će više govoriti u narednim danima.
A neki dugoročni planovi?
– Pa s 25 godina poklonio sam sebi cvjećarnu, plan mi je kupiti stan, vlastiti poslovni prostor, a tamo negdje s 45 godina imati nekoliko cvjećarni. Iako danas mladi nisu nešto pretjerano zainteresirani za ovaj posao siguran sam da ću naći ekipu koju ću zaposliti i obučiti da nastave raditi u mom stilu.
Kako je krenuo ne sumnjamo da će sve zacrtano i ostvariti, a mi mu samo možemo poželjeti puno uspjeha!
