Miroslav Škoro proslavio je sinoć 40 godina uspješne karijere spektakularnim koncertom u mjesecima unaprijed rasprodanoj Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu.
A to je tek bio prvi od tri u nizu rasprodanih koncerata za kojima već tjednima vlada prava pomama u hrvatskoj metropoli. Jer, Škoro nije samo simbol popularne domaće pop kulture, on je pjevač koji spletom svojih pjesama i dogodovština malo koga može ostaviti ravnodušnim.
Publika je puna tri sata uživala u emotivnom glazbenom spektaklu koji je i samog glazbenika ganuo do suza. Koncert je započeo pjesmom “Pola života”, dok su se u pozadini, na velikom ekranu, kronološki izmjenjivale glazbenikove privatne fotografije s obitelji i prijateljima od njegovih početaka.
Impresivni glazbeni jubilej, na kojem je miljenika široke publike pratio sastav vrhunskih glazbenika, donio je retrospektivu njegovih najvećih hitova koji su obilježili generacije. “Kuća na kraju sela”, “Garavušo garava”, “Milo moje”, “Ne vjeruje srce pameti” i “Sude mi”, “Svetinja”, “Moja Juliška” samo su neke od pjesama koje je publika pjevala u glas sa svojim idolom od prve do posljednje minute. Pjesma “Sve poštivam, svoje uživam” mogla se sinoć prozvati i himnom njegovog glazbenog i životnog izričaja, dok je izvedba “Ne dirajte mi ravnicu” uz tisuću glasova iz cijele dvorane na kraju koncerta bila grande finale jedne doista impresivne priče.
Škoro iznenadio publiku poklon vrećicama
Kako bi njegovi vjerni obožavatelji zauvijek upamtili ovu posebnu noć, Škoro je svakog iznenadio poklonom – svojim CD-om koji ih je čekao u poklon-vrećicama na sjedalima, kao božićni dar. U njima su se prigodno našle i rođendanske kapice koje su svi stavili na glave tijekom koncerta kako bi s glazbenikom na poseban način proslavili ovaj veliki jubilej.
– Moj jedini sponzor je moja publika. Kod mene nema natpisa powered by. Sve što sam postigao, postigao sam zahvaljujući njima i iskreno im hvala na tome. Ja nemam dražih gostiju od vas – poručio je emotivni Miroslav istaknuvši kako u svojim glazbenim počecima nije ni sanjao da će danas stajati pred tolikom publikom i slaviti čak četiri desetljeća karijere.
Unatoč dvoranama i arenama koje je punio kao iz šale, Lisinski će zauvijek ostati jedna od njegovih najdražih prostora za nastupe, upravo zbog posebne intime koju pruža.
– Moja kantautorska priča je hermetična, a ja sam kao takav uspio postati masovnoga dometa i napisati pjesme koje vole i ljudi koji inače nisu skloni ovom glazbenom izričaju. S druge strane, živimo u prostoru koji nema puno koncertnih prostora ovakvog tipa pa se ovaj posao uglavnom odvija u sportskim dvoranama, gdje se prijepodne igra mali nogomet, a poslijepodne održavaju koncerti.
Tu sam se ja uspio ušuljati i osobno najviše volim raditi upravo u ovakvim prostorima, iako mi nije problem doći ni na trg, u šator ili na privatnu zabavu. No, tamo moraš zabavljati sve koji su došli.
Ovo je publika koja je kupila kartu i zbog toga je izuzetno cijenim i volim. Ovoj publici dugujem i pjesme koje inače ne izvodim. Sada ispada da mrvicu kukam, ali naravno da bih kao kantautor više volio imati mogućnost funkcionirati isključivo na ovaj način. S pozornice točno vidim tko je došao jer je morao, a tko je došao s voljom i pripremljen. Žao mi je što ne mogu češće i više raditi ovakve koncerte, jer to mi je najdraže, iako ne tvrdim da sam u tome najbolji – poručio je Škoro pa nastavio.
– Bog me stvorio takvim da se vrlo brzo snađem. Imao sam sreću nastupati po svijetu u velikim koncertnim dvoranama i to je velik izazov. Nažalost, nismo bili u mogućnosti uzeti ovakav prostor na mjesec dana i sve uvježbati onako kako bih ja to volio i kako bi moglo biti.
Nitko od nas nema taj luksuz da se može ostaviti svih drugih poslova i koncentrirati se samo na jedan, dva ili tri koncerta godišnje. Kad sve zbrojim i oduzmem, mislim da ovo što smo mi napravili ne može napraviti nitko drugi na širem području; i to ne samo bivše države – zaključio je Škoro.
