Ovaj tekst dio je Ljetne sheme na Gorici.info. Tijekom srpnja i kolovoza ćemo objavljivati tekstove koji su ove godine izazivali najveću pozornost naših čitatelja, zanimljive razgovore i lijepe priče iz našeg grada… Priču o Loreni i Ivi Rinčić objavili smo 27. siječnja.
„Ovo su seke Rinčić...Lorena i Iva…Žive s mamom i tatom u Velikoj Gorici…Rođene su s polineuropatijom nepoznatog porijekla, bolešću živaca i mišića koja se razvija uslijed nedostatka aksona na peronalnim živcima i zbog toga ne mogu hodati. Lorena ima 8, a Iva ima 3 i pol godine…“ Upravo ovako krenula je priča naših malih sugrađanki koje su obje rođene s istom dijagnozom što je rijetkost i u svijetu.
Dijagnoza je to koja je roditelje iscrpila i psihički i fizički, ali nadasve financijski, no nisu posustajali, a dobri ljudi pomagali su sa svih strana, organizirali su se privatno, bile su tu i mnogobrojne humanitarne akcije, uključile su se mnoge goričke udruge, Zagrebačka županija, Grad Velika Gorica, sve s jedni ciljem – pomoći sestrama da prohodaju. Najgore u svemu je što djevojčicama nitko nije davao nikakve šanse, stručnjaci su govorili da će biti nepokretne i ovisne o tuđoj pomoći. No na svu sreću bili su potpuno u krivu!
Djevojčice su danas u svojemu domu ravnopravne članice, pomažu oko kućanskih poslova te su vrlo kreativne. Jedna ide u školu, a druga u vrtić, izrađuju razne zanimljive stvarčice koje često prodaju po brojnim goričkim događanjima kako bi humanitarno djelovale, baš onako kako su to drugi činili za njih!
– Zahvaljujući divnim ljudima iz svih naših krajeva Hrvatske, a i šire, i dalje idemo na terapijske vježbe i vježbe robotikom u Poliklinici Glavić. Curama puno znači robot Joža (lokomat) i zahvaljujući radu s njim cure su danas jako napredovale. Lorena pomalo samostalno hoda, a i Iva je na najboljem putu – prepričavaju Marcela i Zoran Rinčić, roditelji ovih divnih djevojčica.
Cure su sada već starije par godina pa su tako i više zainteresirane za neke stvari poput pjevanja, plivanja, stolnog tenisa.
– Lorena je dobila ortoze do struka tako da uz njih i hodalicu lagano hoda. Počela je igrati stolni tenis u našem lokalnom klubu “Uspon”za osobe s invaliditetom i već je osvojila nekoliko medalja na koje je jako ponosna. Pjeva u crkvenom zboru i ide na njihove probe. Pjeva i kod naše Ane u Aninoj glazbaonici i tu je već imala par solo nastupa u Velikoj Gorici – ponosno govore roditelji.
Iva isto ide na pjevanje, obožava plivanje i ide privatno kod logopedice Morane jednom tjedno jer još ima problema s mucanjem koje se pojavilo tijekom korone radi otkazivanja operacije nekoliko puta.
– Obzirom na dijagnozu i dalje imaju terapije kod kuće koje plaćaju dva, tri puta tjedno gdje nam dolazi naša draga Lucija koja im je pomogla da cure hodaju par koraka uz pomoć štaka, naravno, uz njihove ortoze bez kojih bi sve to bilo nemoguće – kažu roditelji.
Cure još idu kod psihologice Sande u Centar za djecu, mlade i obitelj koja im jako puno pomaže s njihovim samopouzdanjem.
– Cure su aktivne i sve ovo što smo nabrojili one to žele i vole raditi. A mi roditelji samo pratimo njihove aktivnosti i želje jer kad vidite da one to hoće i žele, kad vidite sve te divne ljude Velike Gorice i šire koji im pomažu u njihovoj rehabilitaciji ne preostaje nam ništa drugo nego pratiti te male korake kroz njihov život – zaključuju roditelji Rinčić.
A ono što sami možemo reći na kraju kako su Lorena i Iva primjer da nijedna teškoća nije nesavladiva i da se sve može kontinuiranim radom i trudom. I sljedeći put kad pomislimo da nešto ne možemo treba se sjetiti njih koje s teškom dijagnozom rade sve, imaju pregršt aktivnosti i kroz sve idu s osmijehom na licu.
Aktivnosti ove dvije neumorne djevojčice možete pratite na njihovoj Facebook stranici “Za naš korak – Lorena i Iva”.
Discussion about this post