Zadnje me vrijeme “muči” jedna spoznaja. Razvoj i primjena tehnologije pomalo, ali sigurno mijenjaju društvo u kojem živimo. Softver je postao “čarobni duh” iz boce koji zamjenjuje ono što smo nekad ranije radili kroz osobni kontakt.
Nemojte me pogrešno shvatiti, jer sam i sam vlasnik IT tvrtke koja “proizvodi” softver za stomatološke ordinacije – ne vidim ništa loše u softveru. Mislim da je to vrhunski alat koji nam pomaže i treba u svakodnevnom radu.
Ono što me brine je što danas za sve trebamo neku “aplikaciju” i kako se to odražava na naše međusobne odnose.
Aplikacije sve pretvaraju u “transakciju” – sve je efikasno i učinkovito, ali više ne zahtjeva osobu preko puta.
Je li to put u pakao popločan dobrim namjerama ili prilika koju ne smijemo propustiti?
Nekad su nas roditelji tjerali da se vratimo kući na ručak ili večeru sa igranja s našim prijateljima u ulici.
Danas se djeca više ne igraju vani. Gledaju u svoj mobitel ili računalo, odvojeni od stvarnog svijeta sa slušalicama na glavi.
Nekad su mi roditelji zabranjivali da s curom razgovaram satima na telefon, jer nismo živjeli u istom gradu, a danas šaljemo jedni drugim instant poruke. Naravno da sam morao biti kreativan i pronalaziti načine kako da je nazovem, a da moji roditelji to ne znaju.
Nekad smo morali mjesecima štediti za nove tenisice, a danas čekamo satima pred dućanom ili čekamo ponoć da se na nekom portalu pojavi ekskluzivni model limitirane serije tenisica i da ih metodom najbržeg prsta kupimo prije drugih, po cijeni koja višestruko nadilazi “normalni” par tenisica.
Da, muči me što ćemo kao društvo ostaviti svojoj djeci – aplikaciju ili još kvalitetnije međuljudske odnose?
Oni koji me prate već duže vremena, znaju da moj “eksperiment” sa prelaskom na Nokiu 6110, najobičniji mobitel koji ima samo pozive i SMS, nije uspio.
No, to nije cijela istina – jedna od posljedica tog eksprimenta je da sam u potpunosti prestao čitati vijesti na internet portalima. Sama ta činjenica mi je donijela značajno više pozitivnog u moj život u odnosu na vrijeme kad sam satima čitao portale i brojao zaražene od COVID-a, pravdajući to uzalud utrošeno vrijeme na račun svoj informiranosti o situaciji u svijetu.
Iako nam tehnologija tu ne ide u prilog, vjerujem da imamo priliku biti onaj jezičac na vagi koji će ići u prilog odnosu, a ne transakciji.
Vjerujem da možemo i moramo tražiti načine kako da sagradimo bolji odnos, jer će nam se to višestruko vratiti – i privatno i poslovno.
Kao i sve bitne stvari u životu, i ovaj se zadatak nalazi u kategoriji “jednostavno, ali nije lako”.
Na primjer, članci koje pišem svaki tjedan usmjereni su na izgradnju odnosa sa čitateljima.
Postoji toliko puno različitih načina kako to možemo napraviti, ako nam je to bitno.
U mom je poslovanju izgradnja dugoročnih odnosa s kupcima jedna od temeljnih vrijednosti tvrtke i standard od kojeg ne odustajemo. Ako je i vama to bitno, onda ste u kategoriji našeg “idealnog” kupca.
I za kraj, ako vas put nanese u smjeru Španskog, može vam se dogoditi da petkom ugledate skupinu ljudi koji se neobavezno druže uz roštilj. Bez nekog posebnog razloga ili povoda. Jednostavno da se druže.
Umjesto mobitela u ruci drže pivo i grickaju neki fini komad hrane netom pripremljene na roštilju.
Sigurno postoji još tisuću drugih načina kako umjesto transakcije možemo izgrađivati odnose – pridružite se našem “Pokretu otpora protiv transakcija” i dobrodošli na roštilj.
Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.
Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.
Zbog svog višegodišnjeg humanitarnog rada Siniša Drobnjak je u prosincu 2023. godine nagrađen Turopoljskim srcem, nagradom Grada Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 163. kolumna za portal Gorica.info
