Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.
Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 105. kolumna za portal Gorica.info.
TRI ODLUKE KOJE OBLIKUJU NAŠ ŽIVOT
Jedna od stvari koju vrlo uspješno odrađuje naš um je kontinuirano donošenje odluka, od kojih je velika većina nesvjesna.
Na taj način gotovo cijeli dan provedemo na “auto-pilotu”, koji je posljedica naših rituala, uzoraka ponašanja i uvjerenja.
Ali, postoje tri odluke koje oblikuju naš život.
Prva je odluka – na što se fokusiramo?
Ali i fokus također ima svoje uzorke.
Na primjer, fokusiramo li se više na stvari koje imamo ili nemamo? Većina ljudi se fokusira na stvari koje nema.
Zatim, fokusiramo li se više na stvari koje možemo kontrolirati ili na stvari koje su izvan naše kontrole? Gotovo se svi fokusiramo na stvari izvan naše kontrole.
Fokusiramo li se više na prošlost, sadašnjost ili budućnost? Oni najambiciozniji među nama se fokusiraju na budućnost, a svi ostali na prošlost. Vrlo je mali broj ljudi koji je fokusiran na sadašnji trenutak.
No, fokusiramo li se na stvari koje podržavaju naš život?
Pandemija COVID-19 virusa i trenutna situacija u Ukrajini nam je uz pomoć medija usmjerila fokus na stavri izvan naše kontrole. Veliki broj ljudi iznova proživljava sjećanja i emocije iz ne tako davnog rata u Hrvatskoj. Kontinuirano razmišljamo o crnim scenarijima, nestašicama i stvarima koje nemamo.
Ako ne prekinemo i ne osvjestimo ovaj negativni uzorak u našem fokusu, završiti ćemo na sedativima i psihijatrijskom liječenju, nesposobni za kvalitetan život.
Druga je odluka – kakvo značenje dajemo stvarima na koje se fokusiramo?
Istog trenutka kad se na nešto fokusiramo, naš um grčevito radi na tome da odredi značenje toga na što smo fokusirani.
Značenje direktno određuje našu emociju, a kvaliteta života je direktno proporcionalna kvaliteti naših emocija.
Ako ne osvjestimo da smo mi ti koji dajemo značenje svemu na što smo fokusirani, biti ćemo uvijek u poziciji žrtve. A to znači da će nam se život događati, umjesto da radi za nas.
I zadnja je odluka – što poduzimamo u vezi svega toga?
Da li samo “premještamo” namještaj po istoj sobi ili poduzimamo sve korake iz našeg “arsenala” vještina, vođeni mindsetom “neuspjeh nije opcija”?
I sam prolazim kroz razdoblja kad znam da sve mogu i ona druga, kad sumnjam u svoje vlastite sposobnosti, prepravljen preuzetim obavezama ili negativnim događajima u vlastitom okruženju.
No, dramatično sam okrenuo u vlastitu korist omjer tih razdoblja – bitno sam više u onom prvom mindsetu.
Ili kako bi Tony Robbins rekao – “Sve što trebam je u meni sada!”
Kakve su vaše odluke?
Discussion about this post