Uvijek sam stvarao vlastitim radom. Lekcija koju sam naučio od svojih roditelja – ništa nije poklonjeno i sve moraš stvoriti i zaraditi sam.
U mom slučaju je to često puta značilo nerazumne velike količine rada i stotine tisuća kilometara provedene u obilasku potencijalnih kupaca.
Imao sam puno kriznih trenutaka u kojima sam sumnjao u vlastiti uspjeh, ali nekako sam te sumnje uspio prevladati, najčešće budeći se sljedeće jutro kako bi se vratio poslu i nastavio gurati naprijed.
Čitajući komentare anketa polaznika naše upravo završene poslove edukacije za stomatologe, netko je napisao: “Bilo bi interesantno vidjeti što Siniša ustvari može, kad se ne bi brinuo za toliko puno stvari oko samog događanja…”
Taj me komentar natjerao na razmišljanje, zato što je apsolutno na mjestu.
U želji da podignemo projekt koji je još uvijek u fazi startupa i izgradnje u komercijalni proizvod, nas nekolicina smo dobrano zasukali rukave i potrudili se da izguramo stvar do kraja.
Želja za stvaranjem je u mom životu još uvijek povezana sa nedostatkom delegiranja, što završi prevelikim angažmanom – na kraju sve bude dobro, ali postoje i lakši način kako do cilja. Ne moraš sve napraviti sam.
Takve situacije u meni pokrenu unutarnji proces. Proces samospoznaje kroz koji želim doći do kvalitetnog uvida i ne nastaviti raditi iste greške i u buduće.
Nedostatak sposobnosti delegiranja o kojem je Cyril Gaillard nedavno održao tako moćno predavanje i nedostatak fokusa na najveći problem koji imamo u poslovanju, mogu biti pogubna kombinacija i u životu i u poslu.
Možda nas neće izbaciti iz posla, ali će nam oduzeti najdragocijeniju stvar – naše vrijeme. Nešto o čemu sve više razmišljam u trećoj četvrtini svoje utakmice zvane život.
Prolazak kroz proces za mene često znači i neprospavane noći, u kojima vrtim “filmove” koji su povezani sa spoznajom da dalje ne mogu tako.
Prije bi me cijela priča uznemirila, jer bi mi prvi zaključak bio da sam ponovo izložen nepotrebnom stresu.
Sad znam da je sve to znak da sam blizu uvida ili prelaska na sljedeći nivo – zato se sad prepuštam procesu u koji vjerujem.
Ovaj se puta uvid pojavio u ranim jutarnjim satima, u obliku jednostavne rečenice – “Napravi najbolje što možeš, a neka Svemir odradi drugo.”
Kroz tu rečenicu sam osjetio ono čemu svi težimo – unutrašnji mir, ali i vjeru u sebe.
Delegirao sam Svemiru dio “posla” za koji duboko vjerujem da će ga napraviti.
Nerijetko nas ponedjeljkom, kako to jedan moj prijatelj kaže, dočekaju neplanirani i na prvi pogled nerješivi problemi.
Većina njih se riješi do kraja tjedna.
Ne moramo si nabijati tempo i pritisak. Nešto moramo delegirati i Svemiru.
Do nedavno sam si predbacivao da ne delegiram dovoljno. Sad imam priliku delegirati boljem od sebe.
Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.
Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.
Zbog svog višegodišnjeg humanitarnog rada Siniša Drobnjak je u prosincu 2023. godine nagrađen Turopoljskim srcem, nagradom Grada Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 136. kolumna za portal Gorica.info.
Discussion about this post