Iako nisam uspio svesti upotrebu pametnog telefona na minimum, kao što sam planirao, uspjeh mog pokušaja digitalnog minimalizma je činjenica da već 10 mjeseci nisam pročitao ni jednu jedinu vijest.
Kako nisam osoba koja u razgovoru sa svojim prijateljima i poznanicima voli razgovarati o dnevno-političkim temama, ne osjećam da sam na bilo kakvom gubitku.
Dobio sam puno više – u vremenu koje ne trošim na medijske portale i činjenici da sam negativnost koja je bila posljedica dvije godine života u koroni, nakon čega je usljedila situacija s Ukrajinom, uspio svesti na minimum.
Jedan od uvida koji sam stekao u eksperimentu sa digitalnim minimalizmom je činjenica da nas pametni telefon “odvojio” od života. Aplikacije, društvene mreže, emailovi i instant poruke, zaokupili su u potpunosti našu pažnju i odvojili nas od najbitnije stvari koja nam se može dogoditi – fokusa na trenutak koji se upravo dešava pred nama.
Ako samo malo obratite pažnju, primjetiti ćete da ni jedna osoba više ne promatra svijet oko sebe – svi gledaju u zaslon pametnog telefona u svojim rukama.
Pametni je telefon odnio pobjedu, ali na nama je da vidimo da li je dobio i rat.
To razdvajanje čovjeka od života koji se odvija pred njim, podsjetilo me na jednu od najstarijih arhetipskih priča koja je univerzalna u gotovo svim kulturama – onu o Adamu i Evi.
Prema jednoj verziji priče, Adam i Eva bili su anđeli koji su prihvatili misiju da uzdignu čovjeka u Raj. “Problem” je bio u tome što ih je Bog na samom početku njihove misije smjestio na “pogrešno” mjesto – u Raj.
Mudrija od njih dvoje, Eva je nagovorila Adama da napravi jedinu stvar koju ne smije, a to je za zagrize jabuku sa Drva znanja. Posljedica je bila njihovo izbacivanje iz Raja, ustvari pravi početak njihove misije – sada su mogli pomoći čovjeku da se uzdigne u Raj.
Nije mi namjera da ispričam ovu prekrasnu priču, točno od riječi do riječi.
Svojevrsni pad čovjeka je prividna pobjeda tehnologije koja nas je prije svega razdvojila od nas samih, jer smo sve počeli tražiti u mobitelu i ništa više ne znamo raditi bez njega.
Vrijeme koje nam kradu tehnološki divovi, istovremeno maksimizirajući profite na našim osobnim podacima, profilima, navikama i preferencama, nenadoknadivo je.
Čovjek je sveden na potrošača, bačen u korporativnu džunglu u kojoj se grčevito bori za svoj opstanak, životni standard i životni stil.
Ali ono što nam tehnologija ne može dati jest emocija koju vam pruži osmijeh vlastitog dijeteta ili zagrljaj životnog partnera ili jednostavno prizor pred vašim očima koji vas ostavi bez daha, poput prekrasnog zalaska sunca ili kućnog ljubimca koji vas je na kraju teškog dana dočekao, veselo mašući repom.
Jedina situacija u kojoj smo iskreno sretni je kad nas takvi trenuci pred nama ispune i prožmu u cijelosti – ni jedan pametni telefon to ne zna i ne može. Ono što nas muči je da su takvi trenuci sve rjeđi i rjeđi. Uzrok je upravo u gubitku fokusa nad trenutkom pred nama.
Svaki takav trenutak ustvari je okus Raja na Zemlji, jer se ponovo osjećamo cjelovito. Osjećamo se svoji i povezani sa životom.
Usprkos dominaciji tehnologije, imamo priliku ne samo iskustiti, nego i stvarati magične trenutke koji će ispuniti nas i nama drage ljude. Možemo to raditi i na poslu i kod kuće. Imamo “dozvolu” da to radimo 24 sata dnevno. Možemo doslovce stvarati Raj na Zemlji.
Ta je moć stvaranja moj najveći afrodizijak. Sposobnost da iz ničega stvorim nešto, moja je pokretačka snaga. I kad ne uspijem postići ono što sam naumio, ne očajavam. Vrijeme provedeno u stvaranju je vrijeme kad sam povezan sa sobom, a to je neprocjenjivo.
Stoga pozivam i vas, da mudro koristimo tehnologiju, ali da se bitno više posvetimo trenutku pred nama i počnemo stvarati vlastiti Raj na Zemlji. To smo pravo stekli rođenjem. To je onaj “božanski”, odnosno “stvoriteljski” dio nas.
Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.
Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 119. kolumna za portal Gorica.info.
Discussion about this post