Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.
Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 98. kolumna za portal Gorica.info.
NISAM USPIO POSTATI DIGITALNI MINIMALIST
Početkom prošle godine započeo sam putovanje u digitalni minimalizam.
Plan mi je bio da u potpunosti izbacim korištenje pametnog telefona i pređem na Nokiu 6110 – “starinski“ mobitel s pozivima i SMS porukama.
Plan mi je bio i odvikavanje od društvenih mreža i medijskih portala, koji su mi oduzimali dragocjeno vrijeme.
Dobro sam startao, ali stare navike nije lako napustiti.
U prvim tjednima oružanog sukoba u Ukrajini, u nevjerici sam počeo pratio događaje, naivno vjerujući da će se sve brzo završiti i da sad kad smo konačno ostavili pandemiju COVID-a iza sebe, možemo krenuti u novu, bolju i sretniju fazu života. Duboko u sebi, nisam htio da bilo tko od nas ponovo prolazi ono što smo prolazili u svojim najboljim godinama mladosti.
Sve sam manje koristio Nokiu, a sve više iPhone. Stare su se navike polako vratile. Bio sam na rubu neuspjeha.
Onda sam pročitao članak o tome na koji način sami stvaramo višak nepotrebne negativnosti u vlastitom životu – dovoljno je samo 3 minute gledanja loših vijesti, da se razina negativnog razmišljanja u toku dana poveća za 30%.
Sati provedeni čitajući vijesti samo su me sve dublje gurali u “zečju” rupu mojeg uma, koji je gotovo bez prestanka vrtio jedan loši scenarij za drugim.
Shvatio sam da moj eksperiment s Nokiom nije neuspjeh.
Iako ponovo koristim iPhone, maknuo sa njega sve aplikacije osim kalendara, audio knjiga i servisa za instant poruke, koje ne mogu koristiti na “staroj” Nokiji, a koje mi trebaju jer danas gotovo nitko više ne koristi SMS.
Maknuo sam sve društvene mreže i emailove, nemam nikakvih notifikacija koje bi me prekidale u toku dana. Ogolio sam iPhone do kraja i koristim ga na taj način.
Prestao sam uzimati mobitel u ruke odmah na početku dana.
U potpunosti sam prestao čitati portale s vijestima.
Počeo sam više primjećivati stvari oko sebe i u sebi. Razina stresa se smanjila, a kvaliteta sna se polako počela povećavati.
Počele su se dešavati lijepe i jednostavne stvari tokom dana, koje bi mi ranije prolazile “ispod” radara mog uma, zaokupljenog razmišljanjima “što ako …”.
Nisam uspio preći na Nokiju, ali sam napravio veliki korak naprijed. I ne mislim stati na tome, jer sam uvidio koje navike povećavaju negativnost, a što mi donosi neutralno razmišljanje.
Prije dva dana snimo sam fotografiju na kojoj se vide dvije duge. Ranije bih samo prošao dalje i nakratko je pogledao taj prizor, vjerojatno razmišljajući o tome što još moram danas napraviti.
Sada sam jednostavno stao i uživao u prizoru. Primjetio sam još par ljudi koji su na brzinu snimilu dugu s mobitelom, a većina ljudi je samo bacila pogled i produžila dalje.
Nisam uspio postati digitalni minimalist prema službenoj definiciji, ali sam prolazeći kroz taj eksperiment ostvario veću povezanost sa sadašnjim trenutkom i onim što se upravo sada dešava pred mojim očima.
U mojoj Knjizi života sam upisao malu pobjedu i ubacio papirić u svoju staklenu teglu s postignućima.
Idemo vidjeti što će novog donijeti sutra!
Discussion about this post