Probudio sam se tog jutra oko 7 sati, napravio doručak i sjeo sa šalicom espressa na terasu apartmana s kojeg se pružao pogled na Zell am See.
Prije točno godinu dana, probudio sam se u istom mjestu, ali s grčem u želucu. Dan ranije sam po prvi puta bio diskvalificiran iz utrke i nisam se mogao oteti tom osjećaju razočaranja i frustracije.
Imao sam jednostavan poslovni plan
Ispijajući gutljaje vruće kave, vrtio sam kroz glavu slike utrke koja me čekala kroz nešto više od 3 sata. Zamišljao sam svaku disciplinu, svaku kontrolnu točku i cilj kroz koji sam ovaj puta planirao proći i završiti utrku.
Mogao sam osjetiti kako plivam kroz vodu jezera koje se pjeni od 2.500 natjecatelja koji što prije žele završiti prvu dionicu utrke. Mogao sam osjetiti dolazak na vrh 14 km dugačkog uspona u prvoj trećini biciklističke dionice. Vidio sam svoj dolazak na crveni tepih na kraju kojeg me čeka kćer koju ću zagrliti čim prođem kroz cilj.
Vizualizacija je moćna stvar. Naučio sam da je trebamo bitno više koristiti u svakodnevnom životu.
Uzeo sam crni flomaster i na lijevu ruku napisao točna vremena kad planiram biti na početku bicikla, na početku i kraju velikog uspona i na kontrolnoj točki na kojoj su me prošle godine isključili. Postavio sam si za jasan cilj da ovaj put moram biti pola sata brži u prolasku kroz tu točku na 60 km bicikla, u odnosu na prošlu godinu.
Na dlan lijeve ruke sam zapisao “30/10” – to mi je bila strategija za plivanje. Nakon svakih 30 zaveslaja slobodnim stilom, planirao sam napraviti 10 zaveslaja prsno da smirim disanje i da vidim plivam li najkraćim putem prema bovama koje označavaju stazu.
Prošle sam godine izgubio dio vremena jer sam u dijelovima staze otplivao previše ukoso i onda sam se morao vraćati natrag.
Na mojoj je ruci bio napisan jednostavan poslovni plan, koji je trebalo izvršiti. Bio sam spreman za start.
Često puta kad nemamo jasno napisani poslovni plan i strategiju kako ga izvršiti, posljedica u sportu može biti diskvalifikacija. A ako nemate poslovni plan i strategiju u biznisu posljedica lamo može biti i bankrot.
Pripremajući se za utrku, prošao sam detaljni svaki dio staze, znao sam koje vrijeme moram imati u kojoj etapi, kada počinje, a kada završava uspon, kojom se brzinom moram kretati da bi stigao u određeno vrijeme na određenu točku.
Drugim riječima, shvatio sam vrijednost planiranja jer sam se mogao lako prilagoditi ako je bilo koji dio utrke “pošao po zlu”.
Najdragocjeniji prateći tim
Bez za mene opsežnih priprema, ne bih se uopće ni mogao pojaviti na startu – triatlon je sport u kojem se ne možete “švrcati”. Ili ste spremni ili će vas sama utrka natjerati da odustanete.
Ovaj je puta moj cijeli “prateći tim” bila moja kćer. Prošli smo više puta sve “što ako” scenarije, pa i one najgore, da mi se na dijelu utrke dogodi nezgoda. Koga nazvati, kome se obratiti, gdje provjeriti što je sa mnom, što napraviti u kojoj situaciji – Emma je znala u svakoj od varijanti što je potrebno s njene strane.
Iako je triatlonac sam u utrci, bez pratećeg tima je bitno teže utrku i završiti. Podrška koju sam dobio od Emme, bila je moje pogonsko gorivo koje me nosilo kroz cijelu utrku.
Želio sam joj vlastitim primjerom pokazati da ako ne uspijemo iz prve, trebamo primijeniti naučene lekcije i uspjet ćemo iz druge. Ako ne uspijemo iz druge, princip je isti – primjeni naučene lekcije i pojavi se ponovo na startu.
Znao sam da sam dovoljno uporan za drugi pokušaj i vjerovao sam u odrađene treninge, ali kako se približavao start same utrke, napetost u meni je bila sve jača.
Progurao sam se u prve redove natjecatelja i bio sam u vodi svega par minuta nakon starta.
Ponavljao sam strategiju u glavi i brojao zaveslaje, pazeći da me ne udari netko od plivača oko mene koji su bili brži.
Minute su prolazile i plan je djelovao. Izašao sam iz vode, promjenio opremu i sjeo na bicikl točno u planirano vrijeme.
Pomislio sam u sebi: “Ovo bi moglo funkcionirati.”
Na početku uspona sam bio 10 minuta ranije od planiranog. Čekalo me 90 minuta uzbrdice, koju sam savladao točno u minutu.
Usljedila je dionica prema kontrolnoj točki na kojoj sam prošle godine bio diskvalificiran. Ovaj sam puta prošao 45 minuta ranije, bez diskvalifikacije i uspješno završio bicikl.
A što je sljedeće?
Krenuo sam s trčanjem 3 i pol sata prije kraja utrke – što mi je dalo dovoljno vremena da trčim lakšim tempom.
Glasno navijanje moje kćeri u krugovima koje sam trčao oko jezera, bilo je dovoljno da me emotivno drži u utrci. Tijelo je polako počelo otkazivati, ali je glava bila dovoljno jaka da me ovaj put dovede do cilja 45 minuta prije isteka vremena.
Bilanca – dvije godine treniranja i jedan kratki trenutak ushita i prolaska kroz cilj, koji će ostati dugo pohranjen u mojoj “banci” osobnih postignuća, te trenutak u životu koji sam podijelio sam svojom kćeri.
Trenutak koji se ne može kupiti. Može se samo doživjeti.
U mojoj Knjizi života to zvuči kao jedno uspješno završeno poglavlje.
Srce se već pita – što je sljedeće?
Za sada nemam odgovor, ali sam siguran da će se pojaviti onda kad bude potrebno.
Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.Zbog svog višegodišnjeg humanitarnog rada Siniša Drobnjak je u prosincu 2023. godine nagrađen Turopoljskim srcem, nagradom Grada Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 173. kolumna za portal Gorica.info
