Na prvom ovogodišnjem Matičinom četvrtku, u Područnoj knjižnici Galženica predstavljen je peti broj časopisa Škrijna turopŏlska. Izdavač ovog jedinog velikogoričkog časopisa pisanog na turopoljskoj kajkavštini je Ogranak Matice hrvatske u Velikoj Gorici.
Časopis su predstavili izvorni govornici turopoljskog govora: predsjednica Ogranka Matice hrvatske Ana Plehinger, glavni urednik Stjepan Rendulić i članica uredništva Đurđa Parać.
Kao i prethodni brojevi Škrijne i ovaj broj je tematski podijeljen na tri cjeline: Spelovnik (Uvodnik), Turopolski jezik i običaji i Turopolski kniževni puti, kojima su pridodane Turopolske pripovetke i pesme te Poseben privržek (dodatak) kao i uobičajeni Živlejnski puti spisatelof (Životopisi autora).
“… Jezek je živ tak dugo dok ga se govori i piše…” istaknuti je dio rečenice koja čitatelja uvodi u riznicu blaga koje čuva i ovaj broj časopisa Škrijna turopŏlska.
Sadržaj svake cjeline bogat je zanimljivim podnaslovima, a svaki od njih vrvi manje i više poznatim riječima i tekstovima koji se nude na čitanje ljubiteljima kajkavskog izričaja; kako onima koji žele probuditi sjećanje na ono što su nekada proživjeli, čuli ili znali, tako i onima koji žele nešto naučiti o nekadašnjim običajima i načinu života u turopoljskom kraju.
Škrijna turopŏlska izlazi jednom godišnje, a pokrenuta je 2018. sa željom da se, u što izvornijem obliku, sačuva turopoljska kajkavština. Časopis, već samim svojim postojanjem, podiže razinu svijesti o potrebi očuvanja kajkavskog govora kao dijela kulturne baštine Turopolja. Tako se iz broja u broj povećava broj zainteresiranih za predstavljanje onoga što su napisali (u prozi ili poeziji) želeći to svoje blago i pospremiti na sigurno.
– Najvažniji cilj ovog projekta i cjelokupne aktivnosti vezane uz turopoljski dijalekt je očuvanje i prijenos budućim naraštajima, a za ostvarenje tog cilja potrebno je što više ispričanoga i zapisivati, jer samo zapisano živi i poslije nas – reći će vrijedni članovi velikogoričkog Ogranka Matice hrvatske.
Discussion about this post