Na prste jedne ruke mogu nabrojati ljude koje sam upoznao, a koji se ne bore svim snagama da održe stvari u svom životu “na okupu”.
To je ono što Tony Robbins naziva kad nam se život “događa”, umjesto da nas iskustvo života produbljuje svakim novim trenutkom.
Društveno smo uvjetovani od najranije mladosti da se moramo “boriti” za ono što želimo. Greška nastaje u startu jer se “ono što želimo” redovito nalazi izvan nas. Borimo se za materijalne stvari, poziciju u društvu ili na poslu.
Nikad nam nitko nije rekao da je jedina stvar za koju se ustvari trebamo boriti – mi sami.
Jednom kad uđemo u “arenu” borbe za nešto što je izvan nas, počinjemo gubiti povezanost sa samim sobom. I bez obzira koliko će nas kratkotrajno ispuniti i zadovoljiti naše “vanjsko” postignuće, ono nikada neće moći ispuniti prazninu koja ovim procesom nastaje u nama.
I kad se u našem životu pojavi dovoljno bitnih ljudi, obaveza i poslova, auta i nekretnina, društvenih priznanja i postignuća, odjednom se počnemo boriti da sve to održimo na okupu.
Iz vlastitog primjera znam koliko sam se borio održati svoj život, posao i obitelj na okupu i ispuniti očekivanja i potrebe drugih. Da bih sa svakim korakom u toj borbi sve više gubio sebe.
Prije ili kasnije, to dovodi to točke pucanja.
Znam trenutak u kojem se to dogodilo meni. Trenutak kad se sve raspalo. Kad pomisliš da nema dalje i da se svijet za koji si se toliko borio ruši oko tebe.
Ali, upravo u takvim situacijama imamo priliku osvjestiti da je jedini temeljni odnos onaj sa samim sobom i da nešto “mora umrijeti” da bi se rodilo nešto novo.
Ako pružimo ruku bližnjem svom, odnosno ako pružimo ruku samom sebi, imamo priliku za početak putovanja u kojem iskustvo života zamijenjuje borbu.
Imamo priliku osjetiti vlastitu “esenciju” i početi spoznavati sebe.
Nemojte me pogrešno shvatiti – moja se strast za životom i za svim onim što radim još više produbila.
Svjesno želim biti bolji u odnosima, poslu, muzici, sportu – u svemu što čini moj život, ali sam odustao od toga da “držim stvari na okupu”.
Odustao sam zato što se u mom “raspadu sistema”, ustvari dogodio začetak vjere u sebe i život.
Bez te vjere, život se svodi samo na borbu.
Ako vjerujemo u sebe i život, onda ćemo svemo što nam se događa davati potpuno drukčije značenje. A značenje koje dajemo stvarima u svom životu, direktno određuje kvalitetu našeg života.
Znam da će me život već sutra “izazvati na borbu” nekom novom situacijom na poslu ili privatno, ali sada u meni postoji neki mali odmak koji je dovoljan da me ta situacija ne uvuče iste sekunde natrag u mentalni sklop “održati sve na okupu”. Više ne moram upasti u baš svaku “zečju rupu” koja mi se pojavila na putu.
Taj mali odmak u stvarnom životu znači kontinuirano propitivanje da li je “unutra” sve dobro, bez obzira na vanjska događanja.
Ako je “unutra” sve dobro, onda ono “vani” nema apsolutno nikakve veze sa mnom.
Ako unutra sve nije dobro, onda imam posla na sebi, jer neko od mojih prošlih iskustava utječe na sadašnji trenutak i krade mi budućnost.
Stoga zamijenite borbu da “održite sve na okupu”, radom na sebi.
Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.
Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 114. kolumna za portal Gorica.info.
Discussion about this post