Zoran Milanović je bez problema, lakonski sa šeretskim smješkom, ukazao na gay seksualnu orijentaciju novog ministra gospodarstva HDZ-ovog Damira Habijana. Mjesec dana prije tog istupa predsjednika RH u Splitu bili smo pošteđeni njegovih verbaliziranih umotvorina, izričaja na birtijaškoj razini kojem, uz naštrebane latinske poslovice, nije nedostajalo ni psovki.
I nakon mjesec dana šutnje, alkar Milanović u sridu! Vratio se na pozornicu, kamere su se upalile, novinarski mikrofoni su se skupili pred njim i mogao je krenuti u novu bitku. I s tih pola sata odgovaranja na sve i svašta vratio nas je u balkansku krčmu. Hvala vam, predsjedniče, što ste nas barem za blagdane poštedjeli.
Jer nečija seksualna orijentacija stvarno ne treba biti u javnom prostoru, nego u nečija četiri zida, dio je to privatnosti i intime. No, naš predsjednik ne misli tako. Ili mu je jezik opet bio brži od pameti.
Naći će Milanović hrpu opravdanja zašto je ponovno prošao kroz crveno, objašnjavat će nam da je u stvari bilo žuto, a ni to nije sve – zapravo se tek ugasilo zeleno. Prodavat će nam priču da ga nismo dobro čuli, ni razumjeli i da on nije kriv za to.
I u pravu je – krivi smo mi jer smo ga na posljednjim izborima izabrali za predsjednika Republike.
Zoran Milanović lik je u ovoj hrvatskoj političkoj drami (s natruhama komedije i željom gledatelja da ne preraste u tragediju) koji je sada već drugi puta u jednoj od glavnih uloga.
Kada smo ga prvi puta s gotovo milijun glasova izabrali za važnu ulogu i dali mu povjerenje na parlamentarnim izborima 2011. godine mislili smo da će njegovo tada novo lice i odlučan nastup srediti nered kojega je ostavio notorni Ivo Sanader i njegova ljubimica Jadranka Kosor.
Velike nade su se polagale u njega, ali kratko je sve to trajalo. Umjesto da počisti nabujalu birokraciju, pokaže put iz tadašnje krize i recesije, poduzme nešto odlučno on je – odmah povećao PDV s 23 na 25 posto. Time je Hrvatska postala država s drugom najvišom stopom PDV-a u Europi.
I čitav njegov mandat prošao je uglavnom u takvom tonu. Bez hrabrosti i bez odlučnosti za bolne rezove koji su nam trebali. Zato je na vlasti bio samo četiri godine, izgubio 320.000 glasova u odnosu na izbore 2011. godine i te 2015. otplahutao u oporbu.
Nije mu se baš previše svidjelo biti šef oporbe, sve je manje sjedio u saborskim klupama, sve je manje govorio, a sve su ga više boljele prepone… I godinu dana nakon odlaska u oporbu na mjestu šefa SDP-a zamijenio ga je Davor Bernardić.
Izgledalo je kao da smo se riješili Milanovića u politici. No, osebujan stil obavljanja predsjedničke dužnosti Kolinde Grabar Kitarović jasno je pokazivao da niti ona neće spojiti dva mandata na Pantovčaku. Sreća se ponovno nasmiješila Milanoviću.
I pobijedio je. Manje zahvaljujući sebi i svojim sposobnostima, puno više zahvaljujući glavnoj konkurentici koja je činila sve kako bi izgubila predsjedničku fotelju. Dobro, pomogao je tu i Miroslav Škoro koji se svojski potrudio rastočiti glasove koji bi možda otišli Kolindi.
I ponovno je Milanović osvojio milijun glasova. Sjećate li se slogana pod kojim je sletio na Pantovčak? Da, bio je to sjajan slogan – Normalno. Da, milijun ljudi željelo je, nakon Kolindinih bravura, nešto normalno, normalnog predsjednika.
A što smo dobili? Na to pitanje odgovorite sami.
Je li moguće da Milanović dobije i drugi predsjednički mandat? Ne da je moguće, nego je to trenutačno vrlo izvjesna opcija. Dobro se on pozicionirao i na ljevici i na desnici. Kad treba glumit će on liberalnog ljevičara, a onda u trenu odjenuti crnu uniformu. A budući smo mi narod koji kratko pamti, bit će jako puno onih koji će njegovo ime (ako se kandidira) zaokružiti na glasačkom listiću.
A tu su i brojni mediji koji će mu uglavnom progledavati kroz prste jer je on (navodno) beskompromisni kritičar Andreja Plenkovića i njegova načina vladanja.
Pobijedi li ponovno, samo Nostradamus ili Baba Vanga znaju što će nam priređivati. Samo da se ne sjetimo ovog njegovog prvog mandata kao “dobrih starih vremena“.
Zoran Milanović je politička elementarna nepogoda, ma koliko mi šutjeli o tome. I zatvarali oči pred tom bolnom činjenicom. Samo da ta nepogoda ne preraste u prirodnu katastrofu…
Renato Ivanuš dugogodišnji je medijski profesionalac i stručnjak. U profesionalnoj karijeri bio je gotovo sve što se može biti u medijima – novinar, reporter, ratni reporter, urednik rubrike, pomoćnik glavnog urednika, zamjenik glavnog urednika, glavni urednik vodećeg hrvatskog medija, direktor medijske agencije, CEO velike medijske kuće… Danas vodi svoju tvrtku ”Tvornica Sadržaja”, a za Goricu.info svaki će tjedan analizirati najvažnije društvene i političke događaje kako bi vam dao širi kontekst i otkrio njihovu pozadinu.
Discussion about this post