iPhone nije bio originalno zamišljen kao današnji smartphone. Najjače oružje bilo mu je jednostavnije telefoniranje bez plastične tipkovnice i mogućnost pohrane omiljenih pjesama.
Nije imao pristup elektroničkoj pošti, a legendarni Steve Jobs je bio izričit u zabrani postavljanja aplikacija bilo koje druge tvrtke osim Applea.
Facebook nije bio originalno zamišljen kao današnja društvena mreža. Mogli ste samo vidjeti tko je bio u nekoj od generacija studenata, da lakše stupite s njima u kontakt.
U to vrijeme nije imao “Like” tipku – mogli ste samo napisati pokoji komentar ispod nečije objave.
Elektronička pošta nije originalno zamišljena na način na koji danas opterećuje komunikaciju stotinama dolaznih poruka iz cijelog svijeta u naš pretinac dolazne pošte.
To je trebao biti brži način asinkrone komunikacije unutar većih tvrtki, kolektiva ili timova.
Naš mozak nije biološki stvoren da bude konstantno umrežen, a upravo se to desilo u zadnjih 10 godina zbog pametnih telefona, društvenih mreža, elektroničke pošte, poruka i tisuća aplikacija koje se bore za svaku sekundu našeg vremena.
Posljedica svega navedenog je lažni mit koji nam je neprimjetno prodan.
Prodan nam je mit o tvrtki kao hiperaktivnoj košnici u kojoj svaki pojedinac treba biti umrežen sa svime, treba biti stalno dostupan i treba neprestano “zujati” kao vrijedni dio kolektiva.
Stalna dostupnost i umreženost je postala nova društvena norma, a cijena koju smo platili je gubitak naših najjačih resursa – fokusa i koncentracije.
Legitimno je pitanje je li naše stalno “zujanje” poput pčele u košnici i znak da smo ostvarili planirani ishod i rezultat? Da li stalna zaposlenost znači i produktivnost?
Odgovori na ova pitanja se definitivno nalaze na putu prema digitalnom minimalizmu.
Moj je prvi korak na tom putu bila kupnja sada već poznate Nokie 6110.
U trenutku kad sam upalio svoj “novi” mobitel shvatio sam da na njemu nema apsolutno ništa, što bi mi na prvi pogled pomoglo u kvalitetnijem vođenju tvrtke i komunikaciji s kupcima i unutar tima.
Doživio sam svojevrsni šok umjesto toliko željenog olakšanja.
Spoznao sam da je za put do Nokie 6110 potrebno napraviti nekoliko koraka, kako bi cijela tranzicija imala smisla.
Uspješan prelazak na mobitel koji ima samo pozive i SMS poruke je znak tranzicije poslovanja iz nametnutnog modela hiperaktivne košnice u model produktivnijeg vremena, kvalitetnijeg promišljanja i ravnoteže privatnog i poslovnog, jer više ne poklanjamo svoje vrijeme tehnološkim divovima, već ga sustavno ulažemo u kvalitetnije stvari i projekte.
Trenutno mi se na osiromašenom iPhonu nalaze samo sljedeće aplikacije:
- Kalendar – upravljanje sastancima
- Trello – upravljanje projektima i zadacima
- Slack – komunikacija s razvojnim timovima
- SMS
- Whatsapp, Viber, Messenger
- Elektroničko bankarstvo
Rezultat je prosječnih sat vremena korištenja na dan, prema nekadašnjih 4 sata.
I dalje sustavno koristim društvene mreže, ali sam si maksimalno ostežao pristup jer im mogu pristupiti samo na svom laptopu, kao i svojoj elektroničkoj pošti.
Sljedeći je korak strukturirati svu komunikaciju, a nakon toga slijedi prelazak na moju Nokiu, koji planiram za svoj rođendan u veljači.
Odlučio sam si ovaj put pokloniti najvrijedniju stvar – svoje vlastito vrijeme.
Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.
Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.
Zbog svog višegodišnjeg humanitarnog rada Siniša Drobnjak je u prosincu 2023. godine nagrađen Turopoljskim srcem, nagradom Grada Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 151. kolumna za portal Gorica.info.
Discussion about this post