Moji su klijenti privatni stomatolozi, koji najčešće kreću u svoju poslovnu avanturu iz pozicije “Umjetnika” – fokusiranjem na stjecanje kliničkih vještina.
Ova je faza neophodna, jer bez nje nema kliničke izvrsnosti koje je temelj stomatologije. Problem je ako ostanemo predugo u ovoj fazi, postajemo “one man show” i pretvaramo se u najveći rizik svog biznisa. Druga stvar koja je tipična za ovu fazu je činjenica da “umjetnici” nemaju izgrađen odnos prema novcu i teško ga zarađuju.
U sljedećoj fazi se fazi nadograđujemo u rolu “Operatera”, kad postanemo dio tima i počnemo bolje upravljati vremenom. Učimo se učinkovitosti i izvršavanju zahtjevnijih planova terapija, koji redovno uključuju multidisciplinarni pristup. Učimo kako raditi s drugim ljudima, za što su nam potrebne komunikacijske vještine.
Problem ove faze je da operator riješava probleme radeći više i duže – konačni ishod je premorenost i nezadovoljstvo, bez obira na količinu zrađenog novca.
U slijedećoj fazi postajemo “Vlasnici”, a ja bih tu nadodao i riječ “Poduzetnici”. Ovo je faza u kojoj pokrećemo vlastiti biznis, otvaranjem svoje ordinacije ili klinike. Ovo je vjerojatno i najzahtjevnija faza, jer većina ostane i dalje u ulozi najbolje plaćenog zaposlenika vlastitog biznisa.
U zadnjoj progresiji postajemo “Investitori”, prodajom vlastitog biznisa i investiranjem u nove poslovne projekte, nekretnine, dionice, vrijednosne papire ili druge biznise.
Tako je to funkcioniralo u mojoj glavi, sve dok nisam sagledao ovu istu priči iz perspektive vremena i novca.
U ulozi “Umjetnika” i “Operatera”, mijenjamo svoj vrijeme za novac – plaću koji dobijemo na kraju mjeseca. Svrha mijenjanja svog vremena za plaću je ostvarivanje prihoda.
Veliki broj mojih klijenata “zaglavi” ili se predugo zadrži na ovoj razini poslovanja – i ostaju zaposlenici u vlastitim klinikama, jer još uvijek mijenjaju svoje vrijeme za novac, kako bi ostvarili dovoljno velike prihode.
Izazov mijenjanja svog vremena za novac je ograničavanje prihoda. Kako na raspolaganju imamo konačan broj radnih sati, jedini način rasta je da povećamo vrijednost svog radnog sata, što je zahtjevno i mukotrpno – uvijek smo izloženi procjeni vlastite vrijednosti u očima drugih, što ne završi uvijek kako smo planirali.
U nedavnom primjeru jednog od mojih prijatelja, vlasnici tvrtke su podcjenili trud i odrađeni posao koji je ta osoba odradila u najzahtjevnijem razdoblju te tvrtke – krajnji ishod je da je financijska nagrada bila preniska i neadekvatna.
Tek se na sljedećoj razini, počinje događati multipliciranje našeg truda – a to je trenutak u kojem počinjemo mijenjati svoj novac za vrijeme. Ova razina korespondira sa ulogom vlasnika i poduzetnika.
Svrha mijenjanja novca za vrijeme je poluga. Poluga je ono čime vlasnik i poduzetnik mogu početi multiplicirati svoje rezultate, jer kupuju vrijeme drugih ljudi. Sada se više ne radi o cijeni našeg radnog sata, jer možemo multiplicirati radne sate drugih ljudi čije smo vrijeme kupili.
Iako bih mogao i sam napraviti nove web stranice, kupujem vrijeme programera tvrtke koja se time bavi – jer na taj način ja radim na nekoj drugoj aktivnosti koja mi donosi novac, dok oni izrađuju moje nove web stranice.
Zadnja je razina ona u kojoj počinjemo novac mijenjati za još više novaca – to je uloga investitora. Na ovoj razini u konačnici kupujemo slobodu.
Investirao sam u nekretninu koju iznajmljujem ili sam kupio dionice i obveznice ili sam posudio novac uz dobru kamatu. Postoji više od nekoliko načina kako oploditi novac. Preporuka – pročitajte novu knjigu moje drage prijateljice Kristine Ercegović “Ne radi se o novcu, radi se o nama” za više korisnih savjeta na ovu temu.
Greška koju sam imao u glavi sve ove godine je bila to što sam mislio da možemo ići samo u smjeru od niže uloge prema višoj, na način da kad se realiziramo u ulozi “Umjetnika”, prelazimo u sljedeću višu ulogu “Operatera” itd.
No, to nije istina.
Novcem možemo stvarati novac, već od samog početka.
Novcem možemo kupovati vrijeme u bilo kojem trenutku naše karijere, kad pronađemo aktivnost koju želimo i možemo delegirati drugima.
Svaki zaposlenik može biti i investitor – ne mora čekati da prije toga pređe u ulogu vlasnika.
Znam da je nekima ovo već poznato, ali meni kao inženjeru elektrotehnike trebalo je malo više vremena da posložim kockice i počnem stvarati dublje razumijevanje kako promjenom odnosa prema vremenu i novcu mogu početi stvarati više slobode u svom životu.
Jednom kad osvjestimo sve tri razine kojima upravlja naš odnos prema vremenu i novcu, možemo postati bolji igrači u beskonačnoj igri koja se zove biznis.
Portal Gorica.info želi široj javnosti predstaviti uspješne Velikogoričane, njihove priče i njihova razmišljanja koja mogu biti inspiracija drugima. Jedan od takvih je i Siniša Drobnjak, privatni poduzetnik od 1995. godine.
U avanturu privatnog poduzetništva krenuo je iz kuće svojih roditelja od kojih je i posudio novac, dovoljan za osnivanje tvrtke i troškove prve prezentacije, na kojoj nije uspio doći do svog prvog kupca.
Danas je Siniša vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki u regiji, koje se bave razvojem IT rješenja i distribucijom proizvoda u dentalnoj medicini.
Poslovna znanja je stjecao na prestižnim američkim i europskim poslovnim školama, a zadnjih nekoliko godina pomaže svojim klijentima u njihovom osobnom razvoju i tranziciji iz uloge zaposlenika u poziciju vlasnika.
U slobodno se vrijeme bavi humanitarnim radom i promicanjem tradicionalnih vrijednosti Turopolja, kao građanin Velike Gorice.
Otac je prekrasne tinejdžerice s kojom dijeli strast prema američkim konjima. Siniša je, među ostalim testiranjima vlastitih granica, uspješno prošao i 104 kilometra dugu avanturu po vrletima Velebita.
Završio je i veliki 48-satni maratonski humanitarni izazov za pomoć Judo klubu djece s teškoćama Fuji iz Velike Gorice.
Zbog svog višegodišnjeg humanitarnog rada Siniša Drobnjak je u prosincu 2023. godine nagrađen Turopoljskim srcem, nagradom Grada Velike Gorice.
Ovo je Sinišina 154. kolumna za portal Gorica.info.
Discussion about this post