Svečano je sinoć bilo u Vijećnici Pučkog otvorenog učilišta, a sve u prigodi obilježavanja 45 godina Biblioteke Albatros te promocije dvije knjige o Novom Čiču.
Nakon uvodnog nastupa mješovitog zbora KUD-a Čiče Zvona Turopolja pjesmom „Turopolje moje drago“, program je otvorila ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Anita Pišković.
– U životu jedne djelatnosti 45 godina je jako puno, prilično bogat fundus nastao je svih ovih godina. Govorimo o 144 knjige i iako to na prvu ne zvuči puno, to je jedna ogromna naklada, pogotovo kad uzmemo u obzir prosječan broj izdanja jer tu dolazimo do preko više od 60 tisuća primjeraka.
Iz književnog kluba nastala Biblioteka Albatros
– Biblioteka Albatros nastala je iz jednog kruga mladih ljudi, književnika koji su se htjeli družiti pa su to činili po Zagrebu. A onda su neki rekli da su Goričani i postavili pitanje zašto ne bi pokrenuli vlastitu biblioteku. U to vrijeme u Velikoj Gorici postojao je književni klub Albatros koji je osnovan 1977. godine u kojemu se našlo tada dvoje mladih ljudi, Zlata Cundeković i Božidar Prosenjak koji su željeli više. I tako je pokrenuta biblioteka Albatros u sklopu tadašnjeg Narodnog sveučilišta- rekao je Stipo Bilić, voditelj izdavačke djelatnosti POU VG.
Osnivanjem biblioteke mogućnost promoviranja dobili su mladi pjesnici koji nigdje drugdje nisu imali priliku objaviti svoja djela, podsjetio je Bilić te istaknuo kako je u rujnu 1980. izašlo šest knjiga, a među prvim autorima jedan od njih bio je Rene Matovšek s djelom „Jaka veza“. Druga knjiga bila je „Sjećanje crvene jabuke“ Zlate Cundeković, a iz prve postave književnika tu je i Jolanda Marija Pžanin koja je napisala djelo „Dvaput tišina“.
Bilić je istaknuo kako sve ove godine za Biblioteku Albatros ne bi bile tako uspješne bez mnogobrojnih suradnji, od one s Plemenitom opčinom turopoljskom, Knjižnicom Velika Gorica, Gimnazijom Velika Gorica, sa susjednim općinama, kulturno-umjetničkim društvima te sa svim s kime se suradnja mogla uspostaviti.
– Ono što je obilježilo naš rad je i književna nagrada Albatros utemeljena 1995. godine koja je glas o nama pronijela, slobodno mogu reći duž cijele Europe jer nam svake godine na natječaj pristižu radovi ne samo iz Hrvatske nego i puno šire.
– Čuvari smo i kulturne baštine, a ponosni smo jer su knjige koje je izdala Biblioteka Albatros uvrštene u lektiru osnovnih škola. A specifično je i da smo izdali prvu zvučnu knjigu, a vjerujemo da će toga biti i više.
Sinoć je ovoj lijepoj obljetnici bilo nazočno troje autora s početka priče ove biblioteke Zlata Cundeković, Jolanda Marija Pažanin te Božidar Prosenjak, te im je uručena simbolična zahvala da se sjete davnih dana kada su pokretali ovu priču.
– Velika Gorica je zadnji ozbiljan pothvat imala 1910. godine s Emilijem Laszowkim i sve do 1980. ovdje nije bilo izdavaštva, a to znači da smo gotovo jedno stoljeće bili u izdavačkom mraku. Vjerujem da je sad jasno zašto je Biblioteka Albatros nešto veliko – rekao je Božidar Prosenjak uz zahvalu svima koji nastavljaju ovaj rad.
Podsjetimo na impresivne brojke. Biblioteka je tijekom 45 godina izdala ukupno 144 naslova. Riječ je o 44 zbirke pjesama, 43 romana, 23 publicistička djela, 16 monografija, 15 slikovnica i jednoj zvučnoj knjizi.
Predstavljene dvije knjige o Novom Čiču
U drugom dijelu večeri predstavljene su knjige „Novo Čiče“ autora Đure Mesića i „KUD Čiče – Naših dvadeset godina“.
Petra Batelja Majić, urednica i jedna od autorica, govorila je o monografiji KUD-a Čiče „Naših dvadeset godina“ koja je izašla prije pola godine.
-Svjestan stanja KUD-a u njegovim počecima i ponosno gledajući njegov razvoj posljednih 20 godina, predsjednik KUD-a Stipo Duvnjak još 2022. predložio mi je da prikupimo što više fotografija, priča, događaja i sjećanja folkloraša kako bi nastala ova monografija. Zbog opsega i djelokruga rada društva i tema kojima se KUD bavi ona je važna za sve Turopoljce i nadamo se da će ovaj mali dvadesetogodišnji album sačuvati sjećanja na sve te divne ljude i događaje jer ova knjiga je više od monografije. Ona je svjedok rasta i razvoja jedne male zajednice, njezinih silnih mogućnosti, snage volje i želje gdje ništa nije nemoguće te inspiracija svima nama da se pokrenemo.
Đuro Mesić autor je knjige o Novom Čiču.
– U svom istraživačkom radu došao sam do dokumenata za koje se smatralo da su nestali, a to su spomenice, po meni najvažniji dokumenti te mogu reći da sam imao sreću imati spomenicu škole, župe. Također u temeljima vatrogasnog doma pronađena je njihova spomenica. Svjestan sam da je moja knjiga dobar temelj za nadogradnju da se spomenu svi žitelji kroz rodoslovlje tog mjesta koje je izrastalo iz malog sela do danas ovako uređenog mjesta. Neka ova knjiga bude poticaj svima jer ako ne cijenimo svoju prošlost izgubit ćemo budućnost. Zaboravimo li naše korijene nećemo moći rasti.
Vlč. Marijan Prepeljanić istaknuo je da je važno pisati i zahvalio je Đuri Mesiću na trudu i radu u pisanju knjige o Novom Čiču kao i monografije o KUD-u Čiče.
– Kad gledam 20 godina KUD-a Čiče, a župa Čiče spominje se još tamo 14. stoljeću, to je jako teško sažeti u jednu monografiju i napisati i staviti baš sve što netko očekuje. Naravno da sam gospodinu Mesiću izašao u susret sa svim materijalima koji su mi bili dostupni. Našu župu nekad su zvali „paradna župa“, a kad jednu župu tako nazovete to je značilo da je ona nešto posebno i tamo nikad nije mogao doći bilo kakav župnik. Ovo je bila „paradna župa“ do 1945. , a onda se puno toga zatrlo.
Najtužnije je što su nam pokupili knjige krštenih i umrlih tamo negdje od 1924. do 1953. te one do danas nisu vraćene. Znamo gdje su, tražili smo ih, ali nisu nam dali. Župnicima u to vrijeme nije bilo lako, sve nam je bilo zapušteno, ali eto ponovno se dižemo, rekao bih da smo nakon Domovinskog rata uskrsnuli i da svi zajedno možemo biti ponosni na našu župu. Ponosan sam na obje knjige, i koga imalo zanima povijest treba ih pročitati – poručio je župnik Prepeljanić.
Programski sadržaj nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom
