Borna Flegar je student, živi u Pojatnom pokraj Zaprešića, a iza njega je već impresivan niz projekata, međunarodnih suradnji i društvenih inicijativa. Kao student Fakulteta elektrotehnike i računarstva te predsjednik Međunarodne mreže hrvatske mladeži nastoji povezati mlade iz Hrvatske i iseljeništva, potaknuti poduzetništvo, društveni angažman i očuvanje hrvatskog identiteta.
U razgovoru za Goricu.info otkriva kako je nastala ideja za osnivanje udruge, s kojim se izazovima susreće, na koje je projekte posebno ponosan te zašto smatra da mladi ne bi trebali čekati da im netko drugi stvori priliku za djelovanje.
Možeš li se ukratko predstaviti našim čitateljima? Gdje živiš i kako bi opisao svoj dosadašnji životni put?
Imam 20 godina i dolazim iz Pojatnog pokraj Zaprešića. Student sam Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, što na prvu možda ne zvuči kao najlogičniji put prema civilnom društvu i radu s mladima. Međutim, upravo spoj tehnologije, organizacije i društvenog angažmana najbolje opisuje ono čime se bavim.
Velik dio života proveo sam u karateu kao natjecatelj i trener djece. Sport me naučio da uspjeh koji ljudi vide traje nekoliko minuta, dok iza njega stoje godine rada, discipline i odricanja.
Uz fakultet aktivan sam u međunarodnim mrežama mladih, sudjelujem na konferencijama i programima posvećenima demokraciji, međunarodnoj suradnji i aktivnom građanstvu. Moj život danas je spoj programiranja, projekata, putovanja i rada s mladima.
Niz malih frustracija…
Što te usmjerilo prema društvenom angažmanu i radu s mladima?
Nije postojao jedan presudan trenutak. Sve je krenulo iz niza malih frustracija.
Često sam slušao kako mladi nisu zainteresirani za društvo, a istovremeno sam oko sebe gledao talentirane i sposobne mlade ljude kojima nitko nije dao priliku da nešto sami pokrenu.
Shvatio sam da je vrlo lako kritizirati društvo, ali mnogo teže okupiti ljude, napisati projekt, organizirati događaj i preuzeti odgovornost ako nešto pođe po zlu. Upravo tada odlučio sam prijeći iz skupine onih koji komentiraju u skupinu onih koji pokušavaju nešto promijeniti.
Kako je nastala ideja o osnivanju Međunarodne mreže hrvatske mladeži?
Ideja je nastala iz osjećaja da mladi Hrvati danas imaju mnogo načina za komunikaciju, ali premalo prilika za stvarno povezivanje.
Željeli smo otvoriti prostor u kojem će se mladi iz Hrvatske i iseljeništva upoznavati, surađivati i zajedno stvarati projekte.
Posebno nam je bilo važno otvoriti pitanje hrvatskog identiteta među mladima i pokazati da on može biti suvremen, otvoren i usmjeren prema budućnosti.
Koji je bio glavni cilj udruge?
Željeli smo povezati teme koje se često nepravedno razdvajaju. Smatramo da mladi mogu jednako razgovarati o hrvatskoj kulturi, umjetnoj inteligenciji, poduzetništvu, financijskoj pismenosti i društvenom angažmanu. Tek zajedno te teme stvaraju cjelovitu sliku mladog čovjeka koji zna odakle dolazi, ali i kamo želi ići.
Koliko je bilo teško pretvoriti ideju u stvarnu organizaciju?
Iskreno, puno teže nego što sam očekivao. Kad kažete da ćete osnovati udrugu, zamišljate projekte i događanja. U stvarnosti vas prvo dočekaju administracija, pravilnici, izvješća i financije.
Najveći izazov ipak nije birokracija nego kontinuitet. Lako je okupiti ljude oko početnog entuzijazma, ali mnogo je teže izgraditi tim koji će ostati aktivan i nakon prvih uspjeha.
Treba dopustiti i pogreške
Čime se danas Međunarodna mreža hrvatske mladeži konkretno bavi?
Bavimo se povezivanjem mladih iz Hrvatske i iseljeništva kroz kulturne programe, tribine, edukacije i međunarodne projekte.
Velik naglasak stavljamo na poduzetništvo jer smatramo da mladima treba ponuditi konkretna znanja, kontakte i prilike za razvoj vlastitih ideja.
Organiziramo susrete s poduzetnicima, panel rasprave, edukacije i posjete institucijama kako bismo mladima približili put od ideje do realizacije.
Na koje ste projekte posebno ponosni?
Ponosan sam na naše javne tribine, projekt “Hrvatska – naš centar svijeta!”, ali posebno na Međunarodni susret hrvatske mladeži u Vukovaru. To je višednevno okupljanje mladih iz Hrvatske i iseljeništva posvećeno povezivanju, identitetu i stvaranju novih suradnji.
Najveća vrijednost nisu samo predavanja nego prijateljstva koja ostanu i nakon završetka programa.
Kako uključujete mlade u rad udruge?
Trudimo se da mladi odmah dobiju priliku za konkretan angažman. Netko može sudjelovati u organizaciji događaja, pisanju projekata, vođenju društvenih mreža ili osmisliti vlastiti projekt.
Ako želimo stvarati mlade lidere, moramo im dopustiti i da pogriješe. To je sastavni dio učenja.
Koliko je međunarodna suradnja važna?
Izuzetno je važna. Hrvatska mladost danas nije ograničena državnim granicama. Naš je cilj povezivati mlade Hrvate iz cijelog svijeta kroz zajedničke projekte, konferencije i razmjenu iskustava.
Istodobno želimo pokazati da mladi iz Hrvatske imaju znanje i ideje koje mogu ponuditi međunarodnoj zajednici.
Najveći izazovi
S kojim se izazovima najčešće susrećete?
Najveći izazovi su vrijeme, financiranje i održivost. Većina članova studira ili radi pa se velik dio aktivnosti odvija navečer ili vikendom.
Uz to, nije jednostavno pronaći ravnotežu između sadržaja koji će privući mlade na društvenim mrežama i ozbiljnih tema kojima se bavimo.
Koji su planovi udruge do kraja godine?
Nastavljamo s javnim tribinama, edukacijama, književnim klubom i Klubom žena. Velik dio energije već usmjeravamo prema organizaciji Međunarodnog susreta hrvatske mladeži u Vukovaru 2027., koji želimo dodatno proširiti i uključiti još više mladih iz Hrvatske i svijeta.
Gdje vidiš udrugu za nekoliko godina?
Volio bih da postane mjesto na koje će se mladi moći osloniti kada žele pokrenuti ideju, pronaći suradnike ili naučiti nešto novo.
Želim da bude snažna poveznica između Hrvatske i hrvatskog iseljeništva te organizacija koja će stvarati novu generaciju mladih lidera.
Najvažnije je napraviti prvi korak
Što tebi osobno znači vođenje udruge?
Rekao bih da je to spoj odgovornosti, strasti i kontroliranog kaosa. Najvažnije mi je povjerenje ljudi koji su odlučili dio svog vremena i energije uložiti u zajedničku ideju.
Ne smatram da imam sve odgovore. Moja je uloga okupiti ljude koji će zajedno pronaći najbolja rješenja.
Koju bi poruku poslao mladima koji se žele uključiti u društvo, ali još nisu napravili prvi korak?
Ne čekajte da se osjećate potpuno spremnima jer se taj trenutak vjerojatno nikada neće dogoditi. Prvi korak može biti vrlo malen, volontiranje na jednom događaju, odlazak na sastanak ili slanje poruke osobi čiji vas rad inspirira.
Nemojte podcjenjivati ni male sredine. Upravo ondje se promjena često najjasnije vidi jer poznajete ljude kojima je namijenjena. Nije potrebno odmah promijeniti cijelo društvo. Dovoljno je preuzeti odgovornost za jedan njegov mali dio. Kada to učini dovoljno ljudi, društvo se počinje mijenjati.
Programski sadržaj nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom
