Na današnji dan, 10. prosinca navršava se 25 godina od smrti prvog hrvatskog predsjednika i utemeljitelja HDZ-a dr. Franje Tuđmana.
Na Mirogoju su vijence i svijeće na grobu Franje Tuđmana položila brojna izaslanstva, a među njima je bilo i stranačko izaslanstvo HDZ-a.
Premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković kazao je kako još jednom iskazuje najdublje poštovanje najvećem državniku u našoj nacionalnoj povijesti.
Predsjednik Tuđman ostat će zauvijek upamćen kao velikan i vizionar koji je predvodio sve ključne procese 1990-tih, od višestranačka demokracija, međunarodno priznanje, obrana i oslobađanje zemlje od velikosrpskog agresora u pravednom i pobjedničkom Domovinskom ratu, ali i mirna reintegracija Hrvatskog Podunavlja.
U najtežim trenucima i najzahtjevnijim okolnostima imao je i snage i mudrosti pronaći najbolja rješenja. Uz odlučnost i zajedništvo hrvatskog naroda, hrabrost i žrtvu hrvatskih branitelja stvorio je slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Suvremena Hrvatska njegova je trajna ostavština, a dr. Tuđman naš čvrsti oslonac i naša baština. Upravo su njegove vrijednosti ono što nas i dandanas vodi kao stranku i Vladu – poručio je Plenković.
Rođen je u Velikom Trgovišću
Franjo Tuđman rođen je 14. svibnja 1922. u Velikom Trgovišću gdje je pohađao osnovnu školu, a srednju školu završio je u Zagrebu. Od 1941. sudjelovao je u antifašističkom partizanskom pokretu. Nakon II. Svjetskog rata završio je studij u Beogradu na Višoj vojnoj akademiji.
Iako je 1960. promaknut u čin generala, sljedeće godine napustio je vojnu službu i posvetio se znanstvenom i publicističkom radu. U Zagrebu je 1961. osnovao Institut za historiju radničkoga pokreta gdje je obnašao dužnost direktora do 1967. godine. Profesorom na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu izabran je 1963., a doktorom povijesnih znanosti postaje 1965. godine.
Objavio je veći broj knjiga i članaka iz povijesnih znanosti, vojne teorije, suvremene nacionalne povijesti te filozofije povijesti i međunarodnih odnosa.
Njegova gledišta – ponajprije protivljenje nametanju kompleksa krivnje hrvatskom narodu zbog NDH u Drugom svjetskom ratu – izložile su ga političkim, a zatim i sudskim progonima. Izbačen je iz Saveza komunista Hrvatske 1967. kad je morao napustiti i Institut, uklonjen je sa Sveučilišta u Zagrebu te umirovljen radi sprečavanja javne djelatnosti.
Bio je i politički zatvorenik
U prvome političkom procesu godine 1972. osuđen je na dvije godine zatvora, a 1981. na tri godine zatvora i zabranu javnog djelovanja u razdoblju od pet godina, zbog davanja intervjua švedskoj i njemačkoj televiziji te francuskom radiju, u kojima je govorio o svojim povijesnim prosudbama u prilog pluralističkoj demokraciji.
Od 1987. kad mu je vraćena putovnica, putuje u inozemstvo gdje svojim predavanjima dovodi do buđenja i stvaranja hrvatskoga nacionalnog demokratskog pokreta među hrvatskim iseljenicima. Hrvatsku demokratsku zajednicu osnovao je 1989. kada postaje njezinim predsjednikom.
Nakon pobjede Hrvatske demokratske zajednice na prvim demokratskim izborima, održanima u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata, u Saboru je 30. svibnja 1990. izabran za predsjednika Predsjedništva tada još Socijalističke Republike Hrvatske. Nakon donošenja novoga demokratskog Ustava Republike Hrvatske – 22. prosinca 1990. – na neposrednim je predsjedničkim izborima u kolovozu 1992. izabran za Predsjednika hrvatske države. Ponovo je izabran za Predsjednika u lipnju 1997. godine.
Svojim uspješnim vodstvom hrvatske unutarnje i vanjske politike te vojno-redarstvenih akcija i operacija tijekom Domovinskog rata dao je ključan povijesni doprinos suverenosti, samostalnosti i međunarodnom priznanju Republike Hrvatske.
Umro je u Zagrebu 10. prosinca 1999., a pokopan na zagrebačkom groblju Mirogoj 13. prosinca uz državne i vojne počasti i uz ispraćaj više stotina tisuća hrvatskih građana.
Po Franji Tuđmanu 2005. u Velikoj Gorici nazvan je park u kojem je njegova bista.
