Naviknuo sam se već, vjerujem da ste i vi, u to kako nas je lako podijeliti. I zato smo danas duboko podijeljeno društvo. Dijelimo se na crne i crvene, sjevernjake i južnjake, vjernike i ateiste, vaksere i antivaksere, dinamovce i hajdukovce, itd., itd… I gotovo svaka dvojbena tema kod nas te podjele dodatno produbljuje.
I, kao što rekoh, već sam se na to navikao. Jasno mi je da nekome odgovara da svako malo među nas baci neku kost oko koje će se dobar dio nas podijeliti i posvađati. I onda će ta svađa i podjela zauzeti medijski i javni prostor, ostavljajući onim “mudracima“ koji su bacili kost da u pozadini rješavaju neke za njih bitne poslove o kojima baš i ne bi voljeli da se previše zna.
Pravi klasik u tim našim podjelama i prepucavanjima ustaše i partizani. Ipak, oni kao da uzmu nekoliko slobodnih tjedana u ovom blagdansko vrijeme, pa je potrebno pronaći neki drugi razlog i povod za svađu.
Zato me u ovo blagdansko doba uvijek iznenadi što sve može postati predmetom prepucavanja. Konkretno mislim na rasprave o “pravom“ trenutku kada treba raskititi bor. Da, to je u ovo postnovogodišnje vrijeme postalo navodno vrlo bitno svjetonazorsko pitanje.
Naime, prema jednima bor bi trebalo raskititi na blagdan Sveta tri kralja, dok drugi ostavljaju šarene kuglice i lampice da im uveseljavaju dom još danima ili tjednima kasnije. Naravno da se svake godine pojave oni koji kažu da “pravi katolici“ moraju raskititi bor na Tri kralja, dok oni drugi kažu da ostavljanjem nakita na boru pokazujemo otvorenost i ljubav prema drugima – misleći prvenstveno na toleranciju prema pravoslavnim vjernicima koji dan iza Tri kralja slave Božić.
Naravno da je i jedna i druga teza bezvezna. Pravi katolici znaju što ih čini takvima i da to ni u kojem slučaju nije povezano s trenutkom spremanja kuglica i lampica u kutije. Isto tako i oni koji su otvoreni prema drugima i drugačijima (kad već, na žalost, nismo svi takvi) znaju da se tolerantnima ne postaje ako bor drže okićenim što duže.
I svake godine se nadam da ćemo preskočiti raspravu o borovima, kuglicama, lampicama, katolicima, pravoslavcima, Hrvatima i Srbima. A čini se da je svake godine ta rasprava sve intenzivnija. I ne znam lansira li te rasprave netko treći ili sami čekamo ovo doba godine kako bismo započeli svađu koju nismo okončali prije godinu dana. No, nije ni bitno tko inicira novu rundu prepucavanja.
Može li se izaći iz ove društvene spirale podjela i svađa. Pa, mislim da bi se moglo. Kada bismo svi uključili mozak, ali ne onako kako to od nas zahtjevaju “naši“, nego se radi o samostalnom uključivanju mozga i sagledavanju svake situacije oko koje se dijelimo i svađamo.
Tada bismo vjerojatno zaključili da je sasvim svejedno kada ćemo raskititi bor. Ako nam lampice idu na živce i količina otpalih borovih iglica postane prevelika možemo ga raskititi, recimo, odmah nakon Nove godine. Već 2. siječnja, pa neka si susjedi misle jesmo li katolici ili nismo, volimo li Srbe ili ne… Ili ako nas sve to blagdansko šarenilo veseli, možemo bor držati do proljeća. Ma, skroz do Uskrsa, pa neka raspravljaju kojem se bogu molimo i koga sve volimo…
Što god odlučili to nas neće napraviti boljim niti lošijim ljudima. Niti ikoga, osim naših ukućana, ne treba zanimati kada ćemo raskititi bor.
Slobodno raskićivanje bora je pravo za koje se svi skupa trebamo boriti! Šalim se, naravno.
Pokušajte sljedeći puta kada vas obuzme nagon javnog dokazivanja drugima da ste baš vi i vaša skupina u pravu na trenutak stati. Duboko udahnite deset puta. I uključite mozak. Otvorit će vam se nove perspektive…
Renato Ivanuš dugogodišnji je medijski profesionalac i stručnjak. U profesionalnoj karijeri bio je gotovo sve što se može biti u medijima – novinar, reporter, ratni reporter, urednik rubrike, pomoćnik glavnog urednika, zamjenik glavnog urednika, glavni urednik vodećeg hrvatskog medija, direktor medijske agencije, CEO velike medijske kuće… Danas vodi svoju tvrtku ”Tvornica Sadržaja”, a za Goricu.info svaki će tjedan analizirati najvažnije društvene i političke događaje kako bi vam dao širi kontekst i otkrio njihovu pozadinu.
.