Ulazimo u posljednji tjedan ne odveć zanimljive predizborne kampanje. Tko će pobijediti trenutačno ne zna niti Vidoviti Milan, a tko će, nakon svega, uspjeti formirati Vladu nije jasno ni Babi Vangi niti Nostradamusu. Šanse da zasjedne u Banske dvore, na žalost, ima i notorni Zoran Milanović.
On je lijen, bahat, bezobrazan, nepouzdan, labilan, teški oportunist s nejasnim motivima i ljudima koji stoje iza njega. Već i vrapci na grani znaju da Milanović ništa dobro nije donio Hrvatskoj u svih dvadesetak godina bavljenja politikom. Tko je, ipak, od njegove vladavine imao koristi, najbolje zna on sam.
On je osoba na koju tijekom ozbiljnih međunarodnih političkih skupova gledaju kao na ujaka kojeg moraš pozvati na svadbu, iako znaš da će napraviti neki izgred, da će se napiti k’o deva, maltretirati dame, potući se i izvrijeđati sve koji se nađu u blizini. I upravo zato ograničen je na druženje s “light četnikom” Miloradom Dodikom i još nekolicinom proruskih drugoligaških političara u bližem susjedstvu.
Treba mu, međutim, priznati da je sjajno upao među SDP-ovce, metaforički dekapitirao mlakog Peđu Grbina i preuzeo vodstvo tom strankom. Može to, naravno, završiti loše za SDP, ali može ih, budimo realni, dovesti i na vlast.
Hrvatska će i ovog puta birati protiv. Okupljeni oko Milanovića čvrsto će zatvoriti oči na sve njegove mane kako bi s vlasti zbacili HDZ, dok se oko Andreja Plenkovića sve više okupljaju oni kojima HDZ i nije prvi izbor, ali su svjesni da je upravo njegova politička opcija jedina brana za povratak najljenijeg i najneuspješnijeg premijera u Banske dvore.
E sad, ima li više onih koji su protiv Plenkovića ili onih koji su protiv Milanovića vidjet će se tek u srijedu, 17. travnja, kada se prebroje glasovi. Do tada su u igri samo procjene, ankete, dojmovi…
Ali da će biti gusto – bit će.
I upravo zato je mogućnost da Milanović stigne na čelo Vlade, koliko god ona zvučala kao iz noćne more, realna.
A što bi nas čekalo u tom horor scenariju? Vjerojatno ništa previše dobro, ponovno bi Milanović oko sebe okupio nisku nesposobnih likova kojima bi, kao i davne 2011. godine, darovao ministarske fotelje samo da dobije njihovo bespogovorno klimanje glavama, a on ne bi ništa radio niti bi išta poduzimao. Tko bi se sve mogao uplesti u hrvatsku svakodnevicu teško je reći jer nije jasno čije interese zastupa Milanović na trenutačnoj funkciji. Više-manje je jasno samo da to nije interes Hrvatske i naših ljudi bez obzira koliko su Milanovićeva usta puna ljubavi i brige za domovinu i Hrvate.
No, u svakom zlu ima i nečeg dobrog. To je prije svega Milanovićev ljubazni i miroljubivi karakter. Jasno je, naime, da SDP i Rijeke Pravde neće moći sami sklepati vlast, pa će se vjerojatno morati posegnuti za širokom koalicijom. A šansa da se svi koalicijski prtneri svide Milanoviću i da ne izazovu njegov karakter koji će ga natjerati da ih napadne i izvrijeđa su – gotovo nikakve. Kruži, naime, urbana legenda da Milanović, ako je sam duže od 30 minuta, ne preza da se žestoko posvađa – sam sa sobom. Ipak je on, kao što mu je i izborni slogan govorio, predsjednik s kateterom. Pardon, karakterom.
I upravo zbog tog karaktera bit će pravo čudo ako Milanovićeva Frankenstein-Vlada dočeka svoj prvi rođendan.
No, bilo bi puno bolje da takav horor ne gledamo i u njemu ne živimo niti jedan dan, ma koliko smo svjesni brojnih mana onog suprotstavljenog političkog tabora…
Renato Ivanuš dugogodišnji je medijski profesionalac i stručnjak. U profesionalnoj karijeri bio je gotovo sve što se može biti u medijima – novinar, reporter, ratni reporter, urednik rubrike, pomoćnik glavnog urednika, zamjenik glavnog urednika, glavni urednik vodećeg hrvatskog medija, direktor medijske agencije, CEO velike medijske kuće… Danas vodi svoju tvrtku ”Tvornica Sadržaja”, a za Goricu.info svaki će tjedan analizirati najvažnije društvene i političke događaje kako bi vam dao širi kontekst i otkrio njihovu pozadinu.
.